Kakav je to samo trenutak bio kada su Isejci, helenistički kolonizatori na našem Visu, ugledali stobrečki poluotok i odlučili ondje izgraditi svoju novu naseobinu. Zatekli su tamo autohtona plemena koja su na tom području već imala tisućljetni kontinuitet življenja. No to ih nije spriječilo da ondje osnuju svoju novu koloniju – Epetij.
Više od 2300 godina nakon što su Isejci izgradili veličanstvene bedeme oko svojih stambenih, vojnih, vjerskih, trgovačkih i drugih objekata, žeđ za građenjem na istom tom komadu naše predivne zemlje nije ništa manja. U zemlji u kojoj proizvodnja sve više postaje misaona imenica i koja danas teško može proizvesti običnu čačkalicu, najisplatljivije je graditi stambene zgrade. Ništa tu ne bi bilo sporno, osobito u situaciji kada ponajviše mlada generacija vapi za pristupačnim kvadratima, da se u našoj priči ne planira graditi na arheološki iznimno vrijednom području. Toliko vrijednom da su jednogodišnja arheološka istraživanja, koja su bila rezultat zakonske obveze investitora da ispita vlastiti teren prije bilo kakvog građenja, iznjedrila senzacionalna otkrića. Osim što su se potvrdile i produbile brojne pretpostavke ranijih, oskudnih istraživanja, na vidjelo je izišao veličanstveni bedem – najveći poznati helenistički bedem na području današnje Hrvatske. Ne samo to, istraživanja su otkrila i neslućeni uvid u helenističku ostavštinu današnjeg Stobreča, a senzacija je bio i pronalazak prapovijesnog naselja iz brončanog doba.
Usporedbe radi, stobrečki helenistički bedem nastao je šestotinjak godina prije Dioklecijanove palače, a o prapovijesnim nalazima da i ne govorimo.
Lani je iz mnogih usta prvi put izrečena ideja formiranja arheološkog parka na ovom lokalitetu. Pojedini pripadnici struke zagovaraju in situ muzej. Jasno je zašto dolazi do takvih ideja – ovaj arheološki lokalitet Stobreč, Split, Dalmaciju i Hrvatsku smješta vrlo visoko na karti prvorazredne helenističke baštine, čime se otvaraju neslućene mogućnosti za novi razvoj cijelog područja, osobito razvoja Stobreča. Kako se moglo čuti na nedavnom otvorenju sjajne izložbe o arheološkom lokalitetu Kopila (Blato na Korčuli) u Arheološkom muzeju Split, zaštita i vrednovanje vrijednih lokaliteta te ulaganje u arheološko blago odmiče nas od najgore moguće vrste turizma – onog izrazito sezonskog i okrenutog masovnosti i neselektivnosti.
Zanimljivo je bilo promatrati stav gradskih vlasti prema ovoj tematici, ali i intencije samog investitora. Bivša gradska vlast barem je usmeno, i to u više navrata, naglašavala namjeru zaštite cijelog područja i osnivanja arheološkog parka. Šutina većina vjerojatno će se formirati u petak, a aktualni gradonačelnik još se nije niti jednom riječju izjasnio o toj temi.
Izmjena projekta - i u širinu i u visinu
Dio ovog arheološkog lokaliteta aktualnim GUP-om označen je kao građevinski. Međutim, vlasništvo nad nekim dijelovima, poput davno napuštenog restorana, predmet je sudskog spora s Gradom Splitom. Investitor je ove godine promijenio glavnog projektanta, čime je i sam predloženi projekt doživio znatne preinake.
Nadležno Ministarstvo kulture i medija te ministrica Nina Obuljen Koržinek u više su navrata naglašavali važnost arheološkog lokaliteta i namjeru proglašenja parka. Te je riječi ministrica izustila i u rujnu 2024. kada se pred medijskim kamerama osobno pojavila u Stobreču. No, početni zanos prilično je splasnuo, što se posebno osjetilo u dopisu poslanom odlazećoj gradskoj upravi u svibnju ove godine, kada je naglašena "neprezentabilnost" dijela lokaliteta.
Na jučerašnjoj konferenciji za medije održanoj u Splitu, ministrica je s visoka odgovarala na pitanja novinara, dijeleći im lekcije i ukazujući na vlastitu superiornost po pitanju upućenosti u tematiku.
Nema sumnje da će biti zanimljivo doznati razinu njezine upućenosti u detalje aktualnog projekta, koji ne krije svoje megalomanske namjere – izgradnju objekta na šest etaža, vatrogasnog izlaza prema samom arheološkom nalazištu i brojna druga pitanja.
Ministrica: "Došlo je do nekih novih saznanja"
U međuvremenu smo pitali ministricu kako gleda na trenutačnu situaciju s ovim vrijednim arheološkim nalazištem.
"Započela su istraživanja, a mi smo kao ministarstvo bivšoj gradskoj vlasti uputili upozorenje da, s obzirom na tadašnje pripreme za izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana, pri planiranju uvaže činjenicu da bi, ovisno o rezultatima istraživanja, dio ili cijeli prostor – iako je sadašnjim prostornim planom djelomično definiran kao građevinsko područje – mogao postati predviđen za arheološki park", izjavila je tada ministrica za našeg novinara.
Dodala je da je u odnosu na prošlu godinu došlo do "nekih novih saznanja".
"Jedan dio lokaliteta je istražen i vidjelo se da tu nema ničega. Mi smo tada odlazećoj gradskoj organizaciji rekli da tu nema ničega te smo im poslali novi dopis u kojem smo ih izvijestili o stanju lokaliteta u tom trenutku. Kazali smo koji se dio može predvidjeti za prezentaciju, a u kojem dijelu sasvim sigurno neće biti potrebe za prezentacijom", rekla je ministrica, preskačući pritom detalje. Naime, prema našim provjerenim spoznajama, istraživanja za koja ministrica tvrdi da su dovršena i da nisu ništa pokazala – dovršena su tek djelomično! Postavlja se pitanje kako je moguće donijeti takav zaključak na temelju nedovršenog istraživanja.
Obuljen Koržinek potom je komentirala daljnje korake struke:
Zašto se dopustilo da vode ugroze hrvatsku i svjetsku baštinu?
"Koliko je meni poznato, u ovom je trenutku nužno zaštititi lokalitet, a istraživanja će se nastaviti i nakon njihove realizacije. Kao i u svim sličnim slučajevima, konzervatori će potom Gradu uputiti prijedlog o mogućnostima prezentacije lokaliteta.
Hoće li njihov prijedlog biti uspostava arheološkog parka ili, zbog kompleksnih okolnosti poput prodora vode, djelomično zaštitno zatrpavanje – ovisit će o njihovoj stručnoj procjeni, u suradnji s inženjerima, prvenstveno onima specijaliziranima za statiku. S obzirom na kontinuirani prodor vode, kao prvi korak potrebno je osigurati stabilnost svih okolnih građevina, a zatim će se, temeljem rezultata istraživanja, izraditi prijedlog i nastaviti s daljnjim koracima prema prezentaciji lokaliteta", zaključila je ministrica.
Nakon njezine tvrdnje o ugroženosti arheoloških nalaza, uglavnom bedema, zbog kontinuiranog prodora vode, na vidjelo je izišla (ne)vjerojatna činjenica da je netko svojim nedjelovanjem dopustio mogućnost da se stobrečka arheološka senzacija uruši ili barem značajno ošteti. Ako se to dogodi, tko će biti odgovoran za takav scenarij?
Zadnjih dana posjetili smo arheološko nalazište i uvjerili se u to da bedem ogromnim dijelom pliva u novonastalom jezeru.
Nema sumnje da će se aktualna gradska vlast vrlo brzo morati jasno izjasniti o tome što planira na ovom lokalitetu.
Ipak, najvažnije se pitanje tiče Zagreba. Je li nadležno ministarstvo spremno otkupiti zemljište ovog lokaliteta, pošteno obeštetiti vlasnike i investitora, ili će sudbina Epetija postati tek još jedna u nizu tragičnih hrvatskih priča kada je riječ o odnosu prema najvrjednijoj materijalnoj povijesnoj baštini koju imamo? Ako zavirimo u službene podatke o tome za što je sve ovo ministarstvo lani osiguralo novac, postaje prilično jasno da otkup u ovoj situaciji ne bi smio predstavljati osobitu prepreku – s obzirom na značaj i enorman potencijal cijele priče.
