[dropcap]S[/dropcap]vi mi imamo periode koji su zaliveni morem tuge. Imamo unutarnje borbe koje su samo naše. Malo je onih koji će priznati sa kakvim se sve demonima bore. Nekako, ljudi ne vole da ih se sažalijeva, pogotovo ne ljudi koji su toliko ponosni da će svaku nevolju skriti iza osmijeha. Što je tuga veća, osmijeh je širi. Oni su ti koji su uvijek spremni na šalu, i izgledaju kao da nikad nisu ni čuli za probleme, a kamoli da ih imaju.
Kako li izgled samo vara? Znate li vi koliko je snage u tom jednom osmijehu? Koliko treba hrabrosti da bi se usne smijale, kad duša plače? Možda jecaju, umiru iznutra, ali se smiju. Na desetine puta sam bila u takvoj situaciji. Kad se okrenem prema prošlosti, shvaćam koliko sam snage izvukla iz svojih slabosti. U takvim situacijama naučiš što je važno u životu, a što nije vrijedno nikakve pažnje. Na temeljima tuge sagradila sam novu sebe, upoznala sam sebe i svoje mogućnosti. Ne volim plakati nad sudbinom. Ona je samo moja, i svaki put kad me pitaju kako sam, odgovor je samo jedan: ''Savršeno!'' Tu prestaju sva pitanja i potpitanja. Prijateljima je drago da sam dobro, a oni koji me manje vole, neka se pitaju zašto sam dobro.
Prežive se izdaje i niski udarci. Prežive se razoreni brakovi i prijevare
Nikad za sebe nisam mislila da sam jaka osoba. Ja najbolje znam koliko sam noći proplakala, koliko sam puta bila u bezizlaznoj situaciji. Bilo je dana kad mi je smrt bila privlačnija od života, kad nisam bila sposobna napraviti korak, nego samo stopu po stopu. U trenutcima kad misliš da ne možeš, tada najviše moraš. I nauči te život da se možeš osloniti samo na sebe. Ti si ta koja od poraza može napraviti pobjedu. O, da, naučiš da su sve rane dobivene od ljudi koji su te ''voljeli'', a kamo sreće da nikada nisu. I preživi čovjek sve. Ide naprijed. Nauči živjeti sa tugom, nekako kao da se sa njom sprijatelji. Prežive se izdaje i niski udarci. Prežive se razoreni brakovi i prijevare. U trenutku kada spakiraš svoj stari život u kofer, i kreneš dalje, nitko ti ništa ne može, a ti možeš sve. Jer, uzdigla si se iznad tuge. Slabost si pretvorila u snagu.
Poraz si pretvorila u pobjedu. Uzela si svoj život u svoje ruke, i od njega si u stanju napraviti remek djelo. Ne, nećeš dozvoliti nikome više da bude razlog tvojih suza. Nećeš srce dati na dlanu, jer znaš da bi ga ljudi zgazili. Godinama si skupljala ostatke tog srca, i lijepila ga u cjelinu, i nikome ga više ne daš. Ne vjeruješ nikome više. To je naprosto produkt iskustva. I stvoriš svoj mali svijet u kojem sve savršeno funkcionira. I ne puštaš u taj svijet puno osoba, već njih tek nekoliko, ali provjerenih. Izvježban um postaje jači od emocija. Ne gledaš nikome kroz prste, i ne opraštaš olako. Ne dovodiš se u situaciju da te povrijede. Onog trenutka kada naučiš voljeti i cijeniti sebe, naučiš da je samo ono najbolje dovoljno dobro, jer ako nije takvo, nije za tebe.
Nijedna suza nije uzalud pala. Svaka je donijela spoznaju, svaka je bila lekcija koja se pamti cijeli život. Možda ih je bilo moguće pribrojati, ali se nisam ni trudila. Uglavnom, bilo ih je previše, dovoljno i za ostatak života.
Ogoljena duša
Ako je nekad osmijeh skrivao tugu, sada ne skriva ništa. On je odraz čiste sreće. Naučiš se radovati malim stvarima, naučiš uživati u životu, i sitnicama koje netko i ne primjećuje. Isperu suze ego, isperu sve nedoumice. Ostane samo ogoljena duša koja je spremna na novi život. Shvatiš da je jednostavnost najljepša, i da ne trebaš mijenjati sebe da bi se nekom prilagodila. Ako te ne vole zbog onog što jesi, naprosto te ne vole. Nakon traumatičnih iskustava, um sve nekako pojednostavi. Magična je ta njegova moć.
I naučiš da sa suzama trebaš obrisati i ljude koji su ih prouzročili.
Ne vjerujte uvijek osmijehu. Potrudite se da upoznate osobu koja se tako toplo i iskreno smije. Iznenadit ćete se što se sve iza osmijeha krije.
Ja samo želim da vaš osmijeh bude lijep, ali da ne skriva tugu. Osmijeh je čista magija, i osmjehnite se ljudima. Vidjet ćete koliku moć osmijeh ima.
