Nije među dalmatinskim nautičarima, vikend-izletnicima na obiteljskim brodovima te općenito ljudima od mora baš najbolje prihvaćen poziv na “Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Pravilniku o visini, načinu plaćanja i raspodjelu turističke pristojbe za čarterska plovila, brodove za višednevna kružna putovanja i osobe koje borave na plovilu (nautičari)”.
O čemu je zapravo riječ? O još jednom modalitetu kako izvući novce od “običnih smrtnika”, kažu nam upućeni, kroz Pravilnik koji je pun nelogičnosti, nepravednosti, a u stvarnosti je gotovo ili zapravo neprovediv!
Potrebno je vratiti se samo godinu unatrag, kada je 10. svibnja donesen Zakon o turističkoj pristojbi. Razdvojeni su, što je logično i normalno, apartmani odnosno smještajni objekti u turizmu te plovni objekti nautičkog turizma, od privatnih kuća, stanova za odmor, odnosno brodova koji ne služe za obavljanje turističke djelatnosti. Vlasnici vikendica za odmor imaju dvije “olakšice” pri plaćanju turističke pristojbe, koja se u ova slučaja može plaćati po noćenju ili paušalno. Prva je da turističku pristojbu plaćaju kada borave u “kući, apartmanu ili stanu za odmor u općini ili gradu izvan mjesta prebivališta” u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna. Druga dobra stvar za “lokalce” jest da vlasnici te članovi uže obitelji plaćaju turističku pristojbu umanjenu za 70 posto.
S druge strane, vlasnici privatnih brodova, dakle onih plovila koja nisu “plovni objekt nautičkog turizma” nemaju takve olakšice. Plaćaju turističku pristojbu po noćenju ili u paušalnom iznosu cijele godine, bez umanjenja. Jedina pozitivna strana Zakona za nautičare “vulgaris” jest što se “...u smislu Zakona o turističkoj pristojbi smatra svako plovilo duže od sedam metara s ugrađenim ležajevima...” Dakle, brodice kraće od tih sedam metara ne potpadaju pod ovaj Zakon.
- Naša najveća zamjerka jest što su potpuno izjednačeni turisti, stranci i domaći svit. Dakle svi plaćaju, bez ikakvih popusta za brojne vlasnike brodova koji ih koriste isključivo za vikend-đite, višednevne izlete s obitelji, možda par puta godišnje, u odnosu na turističke brodove, goste na čarterima. A svi ti ljudi plaćaju brojne poreze, pri kupnji brodova i kasnije kroz korištenje, poreze od kojih dio također ide turističkim zajednicama. Ovaj Pravilnik je zapravo samo još jedan parafiskalni namet usmjeren prvenstveno na građane RH, u načelu još jedan porez na brod. Dosta toga nije definirano, nedorečeno, pa tako recimo niti taj paušal. U odnosu na vlasnike kuća za odmor, koji svojim dolaskom koriste neku infrastrukturu – ceste, kanalizaciju,... - “jahtaši” na privatnim brodovima gotovo isključivo koriste samo vlastite resurse, kada sidre u zabačenim uvalama. Ako se vezuju na rive, onda to i plaćaju.
Zatim, Pravilnik je praktički neprovediv: kome će ljudi plaćati turističku pristojbu za noćenja kada odu na izlet od nekoliko dana i bace sidro kod Šolte pa idući dan na Braču, zatim Hvaru,... Konačno, tko i kako će kontrolirati takve nautičare, prijave i odjave noćenja po različitim mjestima? Prema Zakonu, nadležnost nije Lučke kapetanije ni Pomorske policije, već turističke inspekcije Državnog inspektorata. Uglavnom, čini mi se da je Pravilnik osmišljen kako bi se moglo uzeti još novaca od građana Hrvatske po principu “ako bude trebalo da imamo zakonsku osnovu”, što je puno lakše nego osmisliti programe po malim mjestima ili gradovima koji bi privukli ljude, turiste, pa bi se turističke zajednice iz takvih događaja mogle naplatiti... - ogorčeni su naši sugovornici. Dok su kazne za pravne osobe (za neprijavljivanje noćenja) znatno više, ni predviđene novčane sankcije za vikend-nautičare koji ne prijavljuju noćenja (dakle vlasnici i članovi obitelji) nisu beznačajne: od tisuću do dvije tisuće kuna, a ako ponove prekršaj neplaćanja turističke pristojbe, od četiri do deset tisuća kuna!
Neki od njih su ponudili i prijedloge kako učiniti Pravilnik o naplati turističke pristojbe za nautičare što podnošljivijim.
- Vjerujem da bi većina nautičara, domaćih ljudi, bili zadovoljni kada bi i njima omogućili isti popust kao i vlasnicima vikendica, kuća za odmor. Dakle da se plaća turistička pristojba umanjena za 70 posto. Također smatram, a držim kako slično razmišljaju i ostali privatni vlasnici brodova i zaljubljenici u more, jedrenje, navigavanje našim morem, da je podjela po duljini brodova nepravedna. Preciznije, da veličina broda na kojem se noći te plaća turistička pristojba ne bi smjela biti ispod deset metara: to je neka granica do koje “obični” ljudi idu pri kupnji brodova ili jedrilica za vlastito korištenje, za odmor, dok čarteraša gotovo da i nema ispod te duljine plovila...
