Dok se trećeg dana u prosincu u Hrvacama održavala akcija dragovoljnog darivanja krvi, a na kraju se veselilo rekordno prikupljenim dozama dragocjene tekućine, stigla je tužna vijest. S ovozemnog života u 72. godini otišao je istinski humanitarac, dragovoljni darivatelj krvi, ljudina, dobra duša dicmanjskog kraja Stanko Vojković.
Okrutna bolest koja ga je pratila tri godine nije dala više, moralo se poći u nebeske i Božje visine. U njegovoj životnoj karti puno je toga zabilježeno, a sve u njegovom Dicmu. Crkvene knjige bilježe kako je 38 godina bio član pastoralnog vijeća, dugogodišnji pjevač u crkvenom zboru Sv. Jakova, nosio je kao i svako ljudsko biće svoj životni križ, ali i onaj koji ima posebnu simboliku za sve Dicmanjane. Kada bi krenule svečane procesije za blagdane sv. Jakova i Ane, ali i u drugim prigodama, na čelu više od 30 godina bio je upravo šjor Stanko, križonoša. Posljednji put oko crkve, gdje je primio sve sakramente, ponio je 2019., jer bolest nije dala više. Uvijek vjeran svome kraju, svojoj vjeri i Hrvatskoj. Dicmanjska crkva ima četiri zvona posvećena sv. Jakovu, sv. Ani, bl. Alojziju Stepincu i sv. Josipu, isto toliko i kumova, a jedan od njih je i Stanko, koji je kum zvonu sv. Josipa, Bilo je to na sv. Jakova 25. 07. 1994. godine, kada je u čast kumstva obukao i tradicionalnu narodnu nošnju, piše Ferata.
Najzaslužniji je župljanin, uz ostale, što su se uredili pristupni putevi i prostor do stare crkve Gospe od Zdravlja u njegovom Prisoju, gdje je bio dugogodišnji predsjednik Mjesnog odbora. Volontirao je i radio na mnogim aktivnostima koje su bile vezane za njegovo Dicmo. U mnogim prilikama općinska čelništva mogla su se u radu osloniti na svog Stanka.
Uvijek želio pomagati, a tu je dobrotu prenio i na svoje sinove Juru, Stanimira i Hrvoja. Na kraju veljače 2004. bio je utemeljitelj kluba DDK Dicmo, a dužnost predsjednika obnašao je od tada do svoje smrti. Pedeset puta darovao je krv potrebitima, organizirao je 50-ak akcija dragovoljnog darivanja krvi u Općini Dicmo. Jedan je od onih dobrih ljudi, volontera koji su mnogo učinili u radu GD Crvenog križa Sinj, gdje je bio član Skupštine i Upravnog odbora. Za svoj humanitarni i društveni anganžman dobio je priznanje svoje Općine i Hrvatskog Crvenog križa.
Marangun ili stolar nekada je bilo prestižno zanimanje, međutim i njih je sve manje. Na dicmanjskom području tu je tradiciju između ostalih držao Stanko Vojković. Uvijek je pomagao ljudima. Ako nije pomogao, nije odmogao. Netko će danas u 14 sati na dicmanjskom groblju sv. Jakova ponijet umjesto njega križ, za kojim će ga do posljednjeg počivališta ispratiti obitelj, prijatelji, njegovi iz Crvenog križa, Dicmanjani.
Šjor Stanko, hvala Vam na svemu i neka Vam je laka hrvatska zemlja koju ste istinski štovali i ljubili. Obitelji iskrena sućut.
