Sinoć je u Galeriji fotografije Fotokluba Split otvorena samostalna izložba svestranog splitskog autora Alena Marića, široj javnosti poznatog kao pokretača brojnih zanimljivih inicijativa na nezavisnoj sceni, od Designa Huba, Cyan festivala do magazina Kako, ujedno i člana glazbenog DJ dua Kućna glazba.
Nakon prve samostalne izložbe 'Teret', u okviru koje je kroz vlastito tijelo i fotografiju tematizirao iskustvo osobnog gubitka, u sinoć predstavljenom ciklusu autor se ponovno fokusira na obiteljsku priču te istraživanje odnosa sjećanja, naslijeđa, privatnog i kolektivnog, osobnog i univerzalnog, ali ovaj put usmjeravajući pogled prema životu svoga djeda u Sarajevu. Kroz seriju od nešto manje od trideset fotografija, Marić dokumentira posljednje godine djedova života. Ono što je zanimljivo, za tu potrebu koristi stari analogni fotoaparat koji je djed kupio svom sinu, Alenovu ocu i koji je preko trideset godina nekorišten stajao u ormaru. Sve fotografije nastale su u stanu u kojem je djed sam živio gotovo pa cijeli život, u kojem je preživio i mučne godine opsade Sarajeva, a koji je za njega i utočište i izolacija od vanjskog svijeta koji mu je sve manje pouzdan i prepoznatljiv.
U toj atmosferi rastućeg nepovjerenja, svakodnevni rituali – poput jutarnjeg hranjenja golubova, ispijanja kave, slušanja vijesti – održavaju red, daju strukturu i osjećaj 'imanja' kontrole nad životom. Kako ističe kustosica izložbe Ana Žanko – Alen svojim fotografijama ne pokušava stvarnost objasniti do kraja. Promatraču ne nudi klasičan psihološki portret, niti inzistira na jednoj zaključnoj emociji. Priča se gradi kroz fragmente, poglede, grimase, pokrete, predmete i ponavljanja koji zajedno stvaraju sliku života suženog na prostor doma. Djed je često u istoj odjeći, u sličnim položajima, u pokretu ili razgovoru, ponekad nesvjestan da je fotografiran. Upravo ta nesvjesnost prizorima daje dodatnu razinu ranjivosti, ali i nelagode. Krupni planovi lica, izobličeni pokretom, grimasom ili trenutkom nepažnje, ne nude smirenu sliku starosti. Marić starost ne romantizira, nego naprosto dokumentira složeno stanje fizičkog slabljenja, ovisnosti o drugima, nepovjerenja, ponavljanja i povratka potisnutih trauma.
Ipak, kako je na sinoćnjem otvorenju istaknuo sam autor, fotografije i izložba nisu depresivne – moj djed je doživio duboku starost i najveći dio života bio je odličnog zdravlja, stekao je bogato životno iskustvo i živio je život punim plućima. Ova izložba za mene je na neki način pokušaj da sačuvam uspomenu na njega, na godine života koje smo proveli u druženju, na naše priče i razgovore iz tog perioda. Fotografije su nastale primarno iz osobne potrebe i želje da moja obitelj i ja imamo sačuvano sjećanje, ali se u konačnici priča iskristalizirala i u izložbu, rekao je Marić.
Izložba ostaje otvorena do 8. srpnja i može se pogledati u radno vrijeme Galerije fotografije, svakim radnim danom od 8 do 21 i subotom od 10 do 13 sati.
