Preminula je istaknuta pijanistica i pedagoginja Pavica Gvozdić, objavio je portal Glazba.hr.
Pavica Gvozdić rodila se 1937. godine u Srijemskoj Mitrovici. Od šeste godine uči svirati klavir, kao i njezinih sedam sestara, a tamošnje osnovnoškolsko glazbeno obrazovanje nastavlja u Zagrebu, gdje je maturirala na Klasičnoj gimnaziji i učila klavir kod Elle Murai i Mire Sakač.
Izuzetne sposobnosti i nadarenost nisu prošle nezapaženo, pa ju je na studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u svoj razred primio legendarni pijanistički pedagog Svetislav Stančić.
Jedna od najperspektivnijih glazbenica svoje generacije
Ondje se istakla kao jedna od najperspektivnijih glazbenica svoje generacije, a svoj prvi solistički nastup uz orkestar imala je na četvrtoj godini studija, kada ju je maestro Milan Horvat pozvao nastupiti uz Zagrebačku filharmoniju. Uz isti je orkestar Pavica Gvozdić izvela Čajkovskijev Koncert za klavir i orkestar u d-molu na otvaranju Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski 1973. godine. Diplomirala je 1960. godine, a magisterij je stekla 1969. godine. Nakon diplome usavršavala se u Parizu kod Magde Tagliaferro.
Istovremeno je započela intenzivnu cjeloživotnu pijanističku karijeru. Posvećivala se opusima pojedinih skladatelja, izvodeći integralno djela nekoga skladatelja u čijoj bi glazbi ostavila i svoj osobni pečat, a isticala je kako joj je važno uvijek unositi nešto novo u svoj repertoar, učiti i interpretirati novu glazbu. Muzikologinja i kritičarka Bosiljka Perić Kempf napisala je kako je “Pavica razvila vlastiti pijanistički stil koji karakteriziraju intuitivnost pristupa i osjećajno čitanje partitura, no nikada ne skrećući u krajnost samovoljnog tumačenja glazbe”.
Međunarodne nagrade
Međunarodnom ugledu doprinijele su nagrade, primjerice pobjeda na pijanističkom natjecanju u Münchenu 1961. godine te osvajanje Grand Prixa i posebne nagrade Mauricea Dandelota, vodećeg francuskog glazbenog meneđera na 6. Međunarodnom natjecanju Magda Tagliaferro u Parizu. U ruskoj enciklopediji Suvremeni pijanisti, iz 1998., uvrštena je među najistaknutija pijanistička imena dvadesetog stoljeća.
Pavica Gvozdić održala je koncerte diljem svijeta, u glavnim glazbenom središtima Austrije, Belgije, Češke, Slovačke, Finske, Francuske, Engleske, Italije, Mađarske, Njemačke, Poljske, Portugala, Rumanjske,, Švicarske, Švedske, Turske, Kube, Japana i Male Azije kao i po državama bivše Jugoslavije i bivšeg Sovjetskog saveza. Nastupala je s najuglednijim hrvatskim i inozemnim orkestrima pod vodstvom uglednih dirigenata od kojih se ističe dugogodišnja suradnja s Milanom Horvatom. Kao komorna glazbenica niz godina intenzivno je surađivala s violinčelistom Marijanom Jerbićem, a bila je stalnom gošćom međunarodnih glazbenih festivala.
Niz nagrada za izuzetnu karijeru
Od 1975. godine djeluje kao profesorica klavira, a u jednom mandatu i kao pročelnica klavirskog odsjeka, na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, gdje je imala titulu professor emeritus. U njezinom je razredu diplomiralo šesdesetak studenata od kojih su neki ostvarili zapažene pijanističke i pedagoške karijere u Hrvatskoj i inozemstvu (Maja Bakrač, Zoran Jančić, Mario Igrec, Sabrina Zelić, Sanja Drakulić, Dorian Hatta, Damir Gregurić, Igor Peteh, Oskar Ritter, Marija Pavlović, Tatjana Kubala, Bartolomej Stanković, Goran Gjugum, Vjekoslav Babić, Iva Ljubičić i dr.). Posljednji studenti Pavice Gvozdić diplomirali su 2017. godine. Majstorske tečajeve vodila je u Hrvatskoj, Kanadi i Japanu te je bila članicom ocjenjivačkih sudova uglednih međunarodnih pijanističkih natjecanja.
Neke od nagrada kojima joj je za života iskazana čast za umjetničko djelovanje su: Nagrada za životno djelo Vladimir Nazor, Nagrada Milka Trnina, Marul, Orlando, Vatroslav Lisinski, Josip Slavenski i Zlatno zvono te niz visokih državnih odlikovanja: Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos hrvatskoj kulturi, Red hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske te Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge u prosvjeti. Godine 2018. dodijeljen joj je Porin za životno djelo.