Znate kako se ponekad dug od dvije lipe ili neki takav smiješni iznos neočekivano iskomplicira? Pa dođe do ovrhe, suda, pa onda više nije problem u te 0,02 kune već u stotinama kuna raznih naknada i troškova. A obično nastane kao rezultat greške sustava, uglavnom po računima koje ispostavljaju telekomunikacijske kompanije, državne ili tvrtke u vlasništvu lokalnih samouprava. No priča uvijek može biti dvosmjerna, a u najnovijem slučaju cifra pozamašnija te se čini kako nije u pitanju tek bezazlena greška – prema (nepravomoćnoj) presudi Općinskog suda u Splitu, J.Ž. iz Solina mora platiti dug Vodovodu i kanalizaciji od 7.836,20 kuna plus zatezne kamate plus troškove postupka zbog potrošene vode!
Situacija nije od jučer
Nije baš bezazlena bila potrošnja vode jer je taj dug, prema tužbi ViK-a, ali i prvostupanjskoj presudi, nastao u samo nekoliko mjeseci, od 26. siječnja do 26. srpnja 2018. godine. Situacija nije od jučer, jer je gradska komunalna tvrtka postavila vodomjer još 2016. godine na nekretninu J.Ž. na kojoj se, kako je utvrđeno postupkom, nalazi 'višeetažni stambeno-poslovni objekt te pripadajuće imanje s poljoprivrednim zemljištem, maslinikom i svim ostalim biljkama'. Zanimljivo, ovaj postupak se odnosio samo na dio potrošnje vode utvrđene putem računa, odnosno potrošnje na vodomjeru – nije naime u vrijednost spora uključena voda koju je tuženik potrošio crpeći vodu direktno iz Dioklecijanovog kanala, mimo postavljenog vodomjera, posebno je naglašeno u obrazloženju presude.
Sud nije uvažio argumente tuženika, koji je 'paušalno naveo da su sve obveze podmirene, ali i da uopće nije vlasnik nekretnine za koju se ispostavljaju računi pa je u pitanju promašena pasivna legitimacija'. Otklonjen je također prigovor J.Ž. kako je ViK 'samovoljno ugradio mjerilo za vodu jer on koristi vodu iz starog vodovoda u Solinu uz pomoć hidrofora...'
