Dok državni Stožer civilne zaštite priprema smanjenje mjera vezanih za koronavirus, rizične skupine stanovnika i dalje se ne osjećaju sigurnima izaći na ulicu i prepustiti normalnom životu.
Da je ovaj virus za njih doista opasan, neovisno o tome koliko imaju godina, svjedoči i tragedija osječke obitelji koja je u samo dva tjedna izgubila dva svoja člana.
Naime, u osječkom Kliničkom bolničkom centru na respiratoru su preminuli otac (71) i kći (47), oboje s teškim kroničnim bolestima koje su godinama imali.
- On je godinama imao problema sa srcem jer je doživio nekoliko srčanih udara a imao je i problema sa težinom. On i supruga živjeli su sami jer im je sin prije nekoliko godina otišao živjeti i raditi u Irsku, a ona je promijenila više poslova unazad desetak godina jer je stalno napredovala. Bila je iznimno uspješna u poslu. Jedno je vrijeme bila i direktorica, a onda se vratila u Slavoniju. Bila je voditeljica proizvodnje, sjajna šefica i dobra prijateljica, svi smo je jako voljeli. Kada je otišla raditi u drugu firmu, uglavnom je poslom bila vezana za Zagreb. Možda se tamo i zarazila. Saznali smo da je u osječkoj bolnici krajem ožujka - kažu njezini radni kolege koje je vijest o smrti iznimno ražalostila.
Kako navode 24 sata, i ona je bila godinama bolesna. Operirala je štitnjaču, imala je dijabetes, hipertenziju i također probleme s težinom. Prije par godina imala je jednu operaciju iz koje se jedva izvukla i zato su vjerovali da će se i sada izboriti, jer je bila veliki borac.
Nakon nje i njen otac je završio u bolnici, na respiratoru.
Umro je u noći s 3. na 4. travnja kada je osječki Stožer civilne zaštite na tiskovnoj konferenciji priopćio kako je u toj istoj noći umrlo četvoro pacijenata koji su bili na respiratoru i svi su bili starije životne dobi.
Njihova smrt može se dovesti u vezi s koronavirusom, kako su svi imali teške kronične bolesti od ranije, ne može se reći da su umrli isključivo zbog zaraze tim virusom.
Obzirom da je kći tada već i sama bila na respiratoru, nije uspjela biti na očevom pokopu. Tri tjedna se borila s bolešću i na kraju umrla 17. travnja u bolnici.
- Da se nije zarazila tim virusom ona bi mogla živjeti još godinama sa tim svojim bolestima. Vodila je računa o tome. Na žalost, korona ju je ubila. Ne znamo kakva im je situacija doma; da li je i mama možda u bolnici i da li se brat uspio vratiti iz Irske. Na telefon se nitko ne javlja i ne znamo da li je ima tko pokopati. Pomogli bismo bilo kako kada bismo znali išta - kažu njeni bivši kolege koji su se s njom povremeno dopisivali do 26. ožujka, a potom se više nije javljala iako su joj slali mnoštvo poruka.
