Podijelite

U hotelu Cornaro u Splitu prošlog petka predstavljen je priručnik autorice Ermine DurajOdnosi s medijima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u Hrvatskoj“. Samo predstavljanje održano je svega nekoliko sati nakon što se u zgradi Splitsko-dalmatinske županije održala sjednica Radne skupine za odnose s javnošću Hrvatske zajednice županija.

“Odnosi s medijima u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u Hrvatskoj” je prvi priručnik na ovu temu u Hrvatskoj, a o značaju priručnika govorile su Senka Bilač iz Odnosa s javnošću Šibensko-kninske županije i Vlatka Marasović iz Zadarske. Osim njih, o motivaciji za pisanje priručnika govorila je i sama autorica, inače voditeljica Službe za odnose s javnošću i protokol i Kabineta župana Primorsko-goranske županije.

Priručnik je rezultat stečenog višegodišnjeg rada i iskustva u javnom sektoru koji obuhvaća i teoriju i praksu odnosa s javnošću u općinama, gradovima i županijama. U sedam poglavlja obrađuju se teme poput strateškog komuniciranja s medijima, razumijevanja medija, položaja službenika za odnose s javnošću, i slično. Nastao je upravo iz potrebe da se kolegama u javnome sektoru daju smjernice za dobar rad i komunikaciju projekata od interesa za jedinice lokalne i područne samouprave čija je svrha biti servisom građana.

O priručniku smo porazgovarali s autoricom, Erminom Duraj.

– Ovo je prva knjiga koja se bavi odnosima s javnošću u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u Hrvatskoj. Izdavač je Hrvatska udruga za odnose s javnošću, a bavi se lokalnim i regionalnim PR-om, odnosno PR-om u gradovima, općinama i županijama. Knjiga je bitna zbog ljudi, mojih kolega, koji svoj posao rade odgovorno, vrijedno i vrlo znalački. Cilj je izvući ih iz sjene i dodatno osvijestiti njihove šefove koliko su oni važni za komuniciranje svega onoga što se radi.

Što vas je ponukalo da baš sada izdate knjigu?

– Zapravo puno toga, no prvi razlog je to što imam osjećaj da je rejting PR-ovaca u nekim momentima bio prilično u sjeni svih drugih PR-ovaca. Uglavnom su to agencijski PR-ovi koji su uvijek u prvom planu i to su kolege koje imaju priliku i prostora za samo brendiranje, a mi koji radimo u lokalnoj i regionalnoj samoupravi moramo po prirodi svog posla biti u sjeni svojih šefova i institucija. To je razlog zašto sam htjela opisati što sve radimo kako bih medijima i dužnosnicima prenijela poruku kako taj posao zapravo izgleda.

Jesu li “javni” PR-ovci stigmatizirani da su stranački pripadnici?

– Jako dobro pitanje, a odgovor je – kako gdje. Svako četiri godine osoba koja radi PR je u novom stresu jer možda dolazi novi šef koji će možda tražiti novu desnu ruku ili prvog suradnika. Obično se PR-ovci gledaju kao prvi suradnici jer su komunikacijski stručnjaci i prvi savjetnici u komuniciranju svega. Jesu li stigmatizirani ovisi o sredini i samim PR-ovcima. Mišljenja sam da PR-ovci, kao i novinari, prije svega moraju biti profesionalci. Bilo bi bolje da nisu dio nekih politika nego da profesionalno rade svoj posao. Jasno je da je danas teško pobjeći od politike, osobito u nekim sredinama, tako da ako se stigmatizacija i dogodi, vjerojatno će je PR-ovci uspjeti izgladiti.

Jeste li u knjizi povukli paralelu između našeg i europskog PR-a?

– Naravno. PR u javnom sektoru postao je vidljiviji u Hrvatskoj 2000.-ih godina, tada smo dobili glasnogovornicu Vlade, Aleksandru Kolarić. Prije toga je Krešimir Macan radio kao glasnogovornik na HTV-u, bio je glasnogovornik javne televizije. Nekako se čini da je kroz njih PR u javnom sektoru postao vidljiviji. PR se rodio u SAD-u prije 100 godina, nakon toga u Velikoj Britaniji, a tek onda sramežljivo je počeo dolaziti u naše krajeve. Tih godina počelo se transparentnije komunicirati prema javnosti i ti ljudi su bili potrebni institucijama u njihovoj komunikaciji prema vanjskim javnostima.

Ali definitivno, povijest PR-a u Hrvatskoj obilježila je Hrvatska udruga za odnose s javnošću koja je, sad već možemo reći, u prošlom stoljeću, davnih 90-tih krenula u okupljanje i brendiranje struke. Nije to bio jednostavan posao i zato je svaki od kolega koji su dali temelje struci, zaslužuje zahvalu i poštovanje svih nas koji se ovim poslom bavimo.

Možete li istaknuti vama dobar primjer dobrog PR-a neke naše županije?

– Smatram da su se županije zadnjih godina prema svim ciljanim javnostima koje imaju itekako dobro profilirale i da su sve kvalitetnije. Dokaz tome je da i ovdje u Splitu u publici imate udružene županijske PR-ovce i Radnu skupinu za odnose s javnošću i mi zajedno radimo i educiramo. Zajedno radimo na tome da dignemo rejting struci i izbrendiramo sve što radimo, a kroz nas i naše institucije.

Ako neki mladi čovjek poželi sutra biti PR-ovac, što mu je činiti?

– Ako u ovom trenutku želi biti PR-ovac, onda ima sreće. Znate zašto? Tek zadnjih godina su otvoreni stručni studiji u kojima se može učiti o PR-u. Prije 10-ak godina nije bilo niti jednog studija koji se bavio ovim poslom koji pomalo poprima veću dimenziju i postaje znanstvena disciplina. Mi danas imamo čak dva sveučilišna udžbenika koja se bave odnosima s javnošću, prof. Zorana Tomića i prof. Ane Tkalac Verčič. Do prije nekoliko godina nismo imali takve udžbenike nego smo učili iz udžbenika američkih i engleskih autora. Nadam se da će i ova knjiga biti doprinos i prilog u učenju mladim ljudima koji se žele baviti PR-om u javnom sektoru koji se tek malo razlikuje od PR-a u korporativnim komunikacijama i agencijama.



Podijelite

Komentiraj

Napišite komentar

* Obvezno potvrditi GDPR

*

Slažem se

Upišite svoje ime