Dvadesetogodišnji Roko Karaman studira Kroatistiku i Anglistiku na Filozofskom fakultetu. Trenutno je na trećoj godini preddiplomskog studija za kojeg kaže da mu je iznimno zanimljivo studirati zato što studira ono oko čega je strastven, a to je jezik i književnost.
Oduvijek je znao da će studirati hrvatski jezik i književnost, a uz studij vlastitog, materinskoga jezika prirodno se nametnuo engleski kao jezik kojim odlično barata od malena. Najveći prosjek tijekom studiranja mu je bio 4.9.
Na studiju je otkrio mnoga njegova bogatstva. Od kolegija su mu najdraži lingvistički, poput Fonetike i fonologije, te Teorije jezika. Nakon prvih znanstvenih pothvata u kojima je samostalnije uronio u razne jezikoslovne discipline željno iščekuje slušati o sociolingvistici i analizi diskursa.
Dobitnik je Rektorove nagrade za izvrsnost. Smatra vrijednim i značajnim kada sveučilište prepozna nečiji rad i njegove plodove. Mišljenja je kako je uspjeh studenata proporcionalan uspjehu čitavog Sveučilišta što je svima dodatna motivacija za daljnji napredak.
- Osim što prepoznavanjem uspjeha jača sveukupna akademska zajednica, osnažuje i ona lokalna, splitska, a to mi je posebno drago. Kad vam još sve to uspije u humanistici u današnje vrijeme kada je nezamijećena i postavljena u zapećak onda znate da možete itekako biti ponosni.
U budućnosti sebe vidi u predavaonici koju doživljava kao pozornicu, a i kao znanstvenika koji istražuje jezik (i govor!) u svom njegovu obilju, od njegove klasične analize do primjene u teatru. Istodobno se vidi u književnosti i kao autor, pjesnik, a odnedavno i aspirirajući dramatičar.
Gdje god bio, teatar je nezaobilazan, kaže. Jedini je iznad njega jezik kojim je potpuno zanesen, iz jednostavna razloga, sve je i svugdje je. Živo je tkivo. Naizgled se čini neskromnim, ali to je izobilje koje humanistika pruža.
Trenutno je predavač engleskoga jezika u Akademiji HNK-a Hajduk, te je angažiran na Fakultetu kao
član uredništva fakultetskoga časopisa The Split Mind. Djeluje i unutar trogirskog Edukacijsko-kulturnoga centra Kantun kulture, a i osnovao je i Studentsku udrugu kroatista unutar splitskog Filozofskog fakulteta.
- Kada nisam na Fakultetu ili na poslu posvećujem se druženjima, putovanjima, kazalištu i brojnim radionicama te znanosti u Hrvatskoj i izvan nje objavljujući radove i izlažući na konferencijama. Zimi, koja je moje najdraže godišnje doba, skijam s obitelji ili prijateljima.
Nije mu kazalište jedini hobi jer dosta čita, gleda dobre filmove i aktivno učestvuje na radionicama za pisanje. Piše poeziju, a pjesme su mu objavljene već za gimnazijskih dana. S poezijom je siguran, s njom je ka’ doma, ali malo po malo otkriva ostale književne rodove i žanrove. Nastoji mnoge svoje nabrojene interese objediniti i proživjeti okružen drugim nadahnutim bićima. Upravo je zato suosnivač Studentske udruge kroatista FFST-a, te vjeruje da će njihovo djelovanje itekako odjeknuti.
Pitate li ga može li mladi čovjek uspjeti u Hrvatskoj reći će vam da mladima nije lako i da je vrlo moguće osjećati se neperspektivno i tragati za svrhom, barem u kontekstu zanimanja. Uz to je činjenica i da manjka sadržaja u kojima bi se mladi mogli izraziti.
- O kulturnim, društveno-humanističkim sadržajima da i ne govorim jer su oni posebno minorizirani. Ipak, vjerujem u skori dolazak renesanse koja ni Hrvatsku neće zaobići već će tijekom nje procvasti. Ne namjeravam otići iz zemlje, ali bih volio obrazovati se i u inozemstvu, iskusiti europske i ostale svjetske amfiteatre i onu stariju strast za znanjem vratiti i to vratiti kući.
Nekad mu se čini da ima i previše volje, te da ne zna što bih prije. Sigurno je da će cijeli život učiti. I ne bi volio da je drugačije. Volio bi se temeljitije baviti lingvistikom, fonetikom, slavistikom i komparativnom književnošću, posebno teatrologijom zbog čega razmišljam o tim diplomskim studijima. No, tek nakon što završi Kroatistiku i Anglistiku. Nakon toga bi volio nastaviti svoj obrazovni put na poslijediplomskoj doktorskoj razini i iskusiti inozemna sveučilišta.
