U dramatizaciji Borislava Vujčića i režiji Dražena Ferenčine naslovni lik slavonske ljepotice prerasta u simbol rastakanja patrijarhalne zajednice i oslobađanja žene od okova patrijarhata, a Tena postaje i metafora za Slavoniju.
Klasik hrvatske književnosti, iz pera "jednog od najvažnijih slavonskih pripovjedača",Tena je ispisana na dodiru realističke zagledanosti u pukotine jednog društva i modernističkih nagnuća autora, pri čemu nije lišena subverzivnosti. Kozarac se kritički obrušava na ono u čemu prepoznaje destruiranje tradicionalnih vrijednosti, no istodobno je svjestan kako se vremena nužno mijenjaju, te bezglasni ženski likovi iznikli iz koncepta patrijarhata trebaju ustupiti mjesto ženama koje odlučuju i djeluju. Tena tako svoj osjećaj slobode verbalizira usklikom: "...ja sam ja; sve što je na meni, moje je!", čija jeka odzvanja i danas. Pritom Kozarac nije toliko usredotočen na mentalitet, koliko na konkretnu ekonomsku i društvenu situaciju – raspadanje seoskih zadruga, Khuenovu strahovladu i silne eksploatacije lokalnih šuma od strane bogatih stranaca, te na domaće ljude koji "nezadovoljni starim usvajaju novo, da bi se, nadajući se upravo suprotnom, ubrzo našli na dnu"...
Pored mlade glumice Mateje Marušić u naslovnoj ulozi protagonisti predstave su: Filip Šovagović, Ivan Grčić, Davor Svedružić, Vedran Dakić, Vladimir Andrić, Selena Andrić, Martina Stjepanović, Areta Ćurković, Zorko Bagić i Ivica Lučić. Autorski tim, osim redatelja i autora adaptacije Ferenčine, čine:
scenografi Marita Ćopo i Dražen Ferenčina, kostimografkinja Marita Ćopo, suradnice kostimografkinje Emilija Šušković i Tena Pilić, skladatelj i autor scenske glazbe je Igor Valeri, kostimografkinja i scenski pokret Maja Huber te autor rasvjete Zdravko Stolnik.
