Split se, zahvaljujući Dioklecijanu, može pohvaliti da mu je iz Egipta u carsku palaču stiglo 12 sfingi od kojih je najbolje sačuvana na Peristilu stara više od 3000 godina i kao takva smatrana jednim od najstarijih predmeta u gradu podno Marjana.
Klesana je od afričkog crnog granita, potječe najvjerojatnije iz doba faraona Tutmozisa III., na njoj se nalaze, doduše loše očuvani, hijeroglifi, a s obzirom da je prepolovljena o njoj tisućljećima kruže razne legende. Prema prvoj legendi zbog vjerovanja da su sfinge poganski simboli u kršćanskim su pohodima porazbijane kako bi se uništio svaki spomen na njih, dok je po drugoj priči došlo do pucanja sfinge na pola uslijed udara groma sa zvonika sv. Duje koji je u to vrijeme bio u lošem stanju, pa je komad kamena pao na sfingu.
Stranci je pokušali kupiti
Zanimljivost te sfinge je da joj udovi završavaju ljudskim rukama, a ne pandžama lava kako je bilo u to vrijeme uobičajeno. U rukama drži posudu za prinose žrtvovanja što je simbol kralja u zavjetu bogovima i rijedak detalj na sličnim spomenicima. Duga je 2,46 metara, visine s glavom jedan metar, a širine na prsima 0,65 metara.
Legenda govori da su Splićani sfingu s Peristila zvali Gorgona, te su je prolazeći pored nje izbjegavali pogledati vjerujući da ako točno ne odgovore na njene zagonetke da će biti kažnjeni smrću. Koliko je najočuvanija splitska sfinga bila interesantna u svijetu govori i podatak o tome da je svojevremeno pokušao kupiti bogati Amerikanac, no odbijen je.
Osim reza na polovici tijela sfinga s Peristila ima razbijen i gornji dio glave, a po spisima don Frane Bulića do toga je došlo kada je padala sitna i ledena kiša koja je oštetila sfinginu glavu. Sve to otkriva kustos Epigrafičke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu Nino Švonja i dodaje da se dvije sfinge nalaze u tom muzeju od kojih je jedna bolje, a druga lošije sačuvana.
Sfinge opisuje kao mitološka bića, čuvarice, koje su spoj lavljega tijela i ljudske glave. Bolje sačuvana sfinga koja se čuva u najstarijem hrvatskom muzeju, splitskom Arheološkom, je klesana od vapnenca i na njoj se vide ostaci hijeroglifa, te tekst, a nedostaje joj glava. Ona je iz 1400. g. pr. Kr., a sve splitske sfinge su starije od Dioklecijana i predstavljaju faraone. Zanimljivo je kako svima njima nedostaju glave osim sfingi na Peristilu.
Najviše sfingi - u podrumima
- Iz hijeroglifa je vidljivo da se radi o egipatskom faraonu Amenofisu III. iz XVIII. dinastije, a on je otac slavnog faraona Eknatona, odnosno Amenofisa IV. Riječ je o faraonu koji je u jednom momentu ukinuo cijelu egipatsku religiju kakvu mi poznajemo i uspostavio monoteističku religiju. Jedini je bog tada bio Aton, Sunčev disk. Ovaj Amenofis III. je svekar Nefertiti i djed Tutankamonu, objašnjava Švonja.
Iz pedantnog popisa do sada pronađenih sfingi iznesenog u knjizi povjesničara umjetnosti, egiptologa i znanstvenika Josipa Belamarića o sfingi Tutmozisa III. na Peristilu (Zagreb: AGM, 2016), proizlazi da se samo ona našla unutar temenosa koji je uokviravao carevo mauzolej i hramove preko puta.
Kako Belamarić kaže za naš portal, dvije sfinge su nađene u trijemovima nekadašnjeg dekumana (na današnjoj Krešimirovoj ulici), a čak šest njih u podrumima (uključujući fragment sfinge na Bulićevoj poljani) – dakle izvan temenosa. Dvije su, konačno, pronađene pred sjevernim zidom – jedna neposredno uza nj, druga u današnjem Đardinu.
"Po mom sudu, za razmišljanje o izvornom položaju ovih sfingi, a nema sumnje da ih je u Dioklecijanovo doba u palači bilo mnogo više, osobito su značajne dvije pronađene na dekumanu u temeljima palače Cindro i kuće Bonačić. Sfinge su ukrašavale tu ulicu, a u tom slučaju bi morali na sličan način vizualizirati izgled ostalih "avenija" u Palači, posebno karda koji je vodio od Zlatnih vrata do Peristila", kazao je Belamarić.
Hrvatski povjesničar, književnik, egiptolog, teatrolog, kazališni redatelj i kritičar Petar Selem se dugo bavio sfingama i napisao knjigu Izidin trag u kojoj je opisao sve egipatske kultne spomenike u rimskom Iliriku. U knjizi je obradio osobitosti pojave egipatskih božanstava na hrvatskom tlu i izradio cjeloviti kataloški pregled svih spomenika koji se odnose na egipatsku religiju koji su pronađeni na tlu rimskog Ilirika, pa tako i splitske sfinge.
