Najbliže mu je bio arhipelag Palagruže, udaljen svega nekoliko nautičkih milja.
Morski.hr kontaktirao je tamošnje svjetioničare Tomislava Žuvelu i Ivu Šaina koji svjedoče da se svjetionik dobro tresao, ali izuzetna austrougarska građevina je izdržala još jednu nepogodu.
– Nema štete nikakve, dobro smo, ali nije dobar osjećaj. A već sam doživio onog prije 4 godine što je bio van Čiova – kaže Žuvela i nastavlja:
– Dobro je zatreslo! A ja sam gledao TV i kad je zagrmilo skočio sam do prozora i kad san pogledao vanka, vidim da se mičemo livo-desno! A ono naježiš se dobro… – kazuje.
– Prvi put da sam doživio i nije nimalo lipi osjećaj. Kad je drugi put zatreslo, izašli smo i bili malo vanka. Prvi je trajao 10-ak sekundi, a drugi 2 sekunde – kaže Šain.
Iz Plovputa je također potvrđeno da nemaju šteta na objektima pomorske signalizacije i svjetionicima na srednjem Jadranu.
Prvi test potresa svjetionik je prošao odmah nakon gradnje!
Inače, na ovom mjestu je 1875. godine zasvijetlio je jedan od najvažnijih svjetionika uopće na Jadranu. Stanovnici otoka Visa zapamtili su do danas priču o završetku gradnje svjetionika na Palagruži, piše Morski.hr.
Naime, građevinski inspektori došli su iz Trsta pregledati zgradu i uređaje svjetionika. Baš kad su bili na ručku, dogodio se iznimno jak potres, te su čaše i tanjuri počeli plesati na stolu. Kad je sve bilo gotovo, isprva uplašen, a poslije sabran glavni inspektor je rekao:
– Možemo ići sada, Svemogući je učinio naša daljnja ispitivanja nepotrebnima. Gospodin je provjerio svjetionik, stoga je naš posao gotov!
Svjetionik je ubrzo profunkcionirao, a prvi svjetioničar na Palagruži bio je Komižanin Andrija Dubra Marinković.
