"Proturječnosti koje je Josip Broz Tito držao pod kontrolom izbile su na površinu nakon njegove smrti. Pojavio se val nacionalizma. Kada se Jugoslavija raspala, lideri poput predsjednika Slobodana Miloševića u Srbiji i Franje Tuđmana u Hrvatskoj željeli su zauzeti što više teritorija i što više moći." Ove se rečenice, među ostalima, mogu pronaći u udžbenicima i drugim nastavnim materijalima u osnovnim školama, gimnazijama i fakultetima u Švedskoj koji se bave novijom europskom povijesti i raspadom Jugoslavije, a koje je objavio Index.
Levande historia još piše da su sve etničke skupine u Jugoslaviji bile pogođene ratom te da su u Bosni i Hercegovini etnička čišćenja bila najopsežnija. Pritom se u svim udžbenicima Srebrenicu ističe kao primjer genocida u novijoj svjetskoj povijesti i simbol brutalnosti rata. O Vukovaru uglavnom nema ni riječi.
Raspad Jugoslavije i ratovi 90-ih tumače se primarno kroz prizmu jačanja nacionalizma, sloma komunizma i borbe za teritorij i moć, pri čemu se sukobi ne prikazuju kao oslobodilački ratovi pojedinih naroda, nego kao dio šireg procesa dezintegracije multietničke države. Interpretacija događaja na našim prostorima sasvim je drugačija u Švedskoj, a posebno je zabrinjavajuće na koji način prikazuju vojno-redarstvenu akciju Oluja.
Oluja – oslobodilačka akcija
Forum för levande historia opisuje Oluju kao "operaciju koju je Hrvatska vojska provela u kolovozu 1995. tijekom koje je iz Hrvatske protjerano između 150.000 i 200.000 Srba. To je najveći pojedinačni slučaj etničkog čišćenja tijekom jugoslavenskih ratova", stoji u njihovom prikazu.
Hrvatsko stajalište sasvim je suprotno – riječ je o jednoj od najznačajnijih pobjeda u Domovinskom ratu u kojoj su nakon četiri godine okupacije pobunjenih Srba oslobođena područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu, a omogućene su i oslobodilačke akcije u susjednoj Bosni i Hercegovini. Upravo iz tog razloga akcija u svom nazivu nosi pojam oslobodilačka.
Zgražanje izaziva i sam prikaz rata na ovim prostorima, budući da Domovinski rat ne nazivaju tako već ga prikazuju kao građanski sukob. Ove skandalozne interpretacije u Švedskoj za portal Direktno komentirao je Ante Nazor, povjesničar i voditelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
"Netko im je s ovih prostora dao takvu informaciju. Ako će netko po tome učiti, učit će krivo. Mi smo svoje odradili, napravili smo literaturu na hrvatskom i engleskom jeziku, a pitanje je tko to plasira. Ali nije to problem samo švedskih udžbenika, mi u Hrvatskoj imamo gotovo svakodnevno u tisku teze o građanskom ratu, o krivnji Hrvatske za rat pa zašto se onda čudimo Švedskoj", započeo je.
"Prvi mi je glas za to u Švedskoj, ali ne čudi me, s obzirom na to tko im šalje informacije. Mi možemo reagirati, na razini ministarstva postaviti neka pitanja, na kraju postoje i presude haškog suda. Očito da onaj tko je to pisao ne radi svoj posao dobro", naglasio je Nazor.
Prema njegovim riječima, u presudi Međunarodnog suda pravde, ne ovog Haškog tribunala, jasno je u članku 426 navedeno da su vodstvo Srbije i Srba u Hrvatskoj dijelili zajednički cilj stvaranja etnički homogene države.
“Prema tome, ako se spominje vodstvo Srbije, riječ je o agresiji. Imate članak njihovih odluka da se dio teritorija Hrvatske pripaja Srbiji, 16. svibnja 1991. godine takvu odluku donijela je njihova skupština. To nije građanski rat, to je klasični rat za teritorij. Ali što kada imamo ljude koji šire laži i koji žive od toga”, naglasio je Nazor.
