Osječki slučaj ubojstva 21-godišnje djevojke za što je osumnjičen 28-godišnji policajac za N1 je komentirao Dubravko Gvozdanović, sudski vještak za oružje. Osječka policija i dalje tvrdi je policajac upucao djevojku neoprezno rukujući oružjem: "Malo se hvalio, repetirao, pištolj je opalio".
Nakon ove izjave načelnika PU osječko-baranjske Ladislava Becea pitali su vještaka Gvozdanovića može li nestručno rukovanje oružjem biti opravdanje.
“To ne može biti opravdanje nego uzrok”, navodi Gvozdanović i objašnjava kako je u ovom slučaju komunikacija s javnošću bila doista nespretna što je onda otvorilo ‘lov na vještice’.
Kako utvrditi motiv i namjeru?
“Policija mora sve utvrditi, a ne u roku od par sati znati sve. Mislim da su oni ovdje kupovali vrijeme i prijavili ga za ono za što su imali dokaze, jer za utvrđivanje namjere i motiva treba vremena. Ključno je utvrditi posljedicu i fiksirati tragove, a tek onda se može izvoditi zaključak zašto je do toga došlo. Motiv se ne može pronaći preko noći”, objašnjava Gvozdanović.
Po njegovom mišljenju ovdje se nije moglo ništa zataškavati budući da je na očevidu bila nazočna i zamjenica županijskog državnog odvjetnika.
“Bilo je puno ljudi na očevidu što znači da bi svi oni morali biti uključeni u zataškavanje da ga je doista bilo. I državno odvjetništvo bi moralo biti uključeno u to, a njih nitko ne proziva”, dodaje Gvozdanović. Naglašava zatim kako nije rijetkost da državno odvjetništvo promijeni kvalifikaciju kaznenog djela za koje je osumnjičenika prijavila policija. “To nije ništa čudno”, rekao je Gvozdanović.
Nisu svi vični rukovanju s oružjem
Vraća se zatim na nestručno rukovanje oružjem koje je po njegovom mišljenju moguće, iako se radi o policijskom službeniku.
“Godinama pričam o odnosu prema oružju u sustavu. Koliko god obuka dobra bila ako nakon nje ne koristiš to oružje nisi vičan rukovanju s njim. Na žalost za samu policijsku službu slikovito rečeno u trenutku dobivanja policijske značke, policajci za sustav pa čak i za sud postaju stručne osobe u pogledu rukovanja vatrenim oružjem. No, realnost je drugo – izvan temeljne obuke u njihovu vještinu rukovanjem oružjem ne ulaže se ništa. To je kao i s vožnjom. Nakon što položiš vozački ispit dobiješ vozačku dozvolu, no ako godinama ne voziš nisi vičan upravljanju vozilom”, objašnjava Gvozdanović.
Slučajna ubojstva nisu rijetkost
Vještaka uopće ne čudi što se ovakav tragičan slučaj dogodio uslijed nestručnog rukovanja vatrenim oružjem, ako doista nije bilo namjere ubojstva. Podsjeća tako i da je svojedobno jedan instruktor ustrijelio svog kolegu tijekom provjere gađanja, iako bi se od instruktora očekivalo da budu značajno stručniji i vičniji s oružjem od običnih policajaca.
“Takvi slučajevi uopće nisu rijetkost. Mladi ljudi kada zaduže oružje trenutno misle da su stručni, no u ovom slučaju policajac je zanemario, odnosno prekršio sva sigurnosna pravila”, uvjeren je Gvozdanović.
Sigurnosna pravila za oružje
Inače, prvo pravilo je to da se prema svakom oružju ponašamo kao da je napunjeno. Drugo pravilo propisuje da prst nikada ne smije biti na okidaču prije nego što se usta cijevi usmjere prema cilju koji želimo gađati.
Prema trećem pravilu usta cijevi ne smiju biti usmjerena u bilo koji dio tijela osobe koja drži oružje, niti u tijelo neke druge osobe. Kao zadnje pravilo Gvozdanović navodi: “Ako gađaš moraš biti siguran u što gađaš i što je iza toga”.
“Osobe koje nisu vične rukovanju oružjem upadaju u zamku jer poremete redoslijed radnji, ne izvade spremnik iz oružja već ga prvo repetiraju i tako nesvjesno ubaca metak u cijev. Nakon toga već zakašnjelo vade spremnik iz oružja. Nije isključeno da se upravo to dogodilo i u ovom slučaju”, zaključuje Dubravko Gvozdanović.
