Žene koje su progovorile za emisiju Provjereno ispričale su da im daju hranu s istekom roka trajanja, na njihove prigovore prijete oduzimanjem djece, govore im da su same krive što su uopće tu gdje jesu. Riječi su to koje niti jedna žrtva zlostavljanja ne treba i ne smije čuti. Voditelji skloništa, o svemu šute, a prema informacijama koje je dobilo Provjereno, Ministarstvo je poslalo inspekciju. Što su utvrdili? Priča je to novinarke Provjerenog Danke Derifaj.
Ženama i djeci daje se hrana s istekom roka, disciplina se održava prijetnjama da će im oduzeti djecu, kad ne bi dobro obavile kućne poslove, kažu im da nije ni čudo da su dobivale batine. Sve su to doživjele sugovornice u tzv. sigurnoj kući, skloništu za žrtve obiteljskog nasilja u kojem su trebale biti zaštićene i dobiti podršku utjehu. Umjesto toga dočekalo ih je maltretiranje, kažu. Četiri žene za kamere Provjerenog progovorile su o užasima koje su doživjele na mjestu na kojem su ih morali zaštiti.
Prva sugovornica Provjerenog izišla je iz kuće prije dva mjeseca.
"Nekoliko sam puta pomislila da bi mi bilo bolje da sam ostala i trpjela sve te batine nego što sam otišla u tu kuću. Mislim da mi je čak bilo i gore nego trpjeti sve to što sam proživljavala", ispričala je.
Sa suzama u očima i očajem u glasu priča o groznom iskustvu iz skloništa u koje je smještena kao žrtva obiteljskog nasilja.
"Čak je došlo i do toga da sam razmišljala sam o tome kako bih predala skrbništvo svome partneru da moje dijete ne mora jesti pokvarenu hranu, da ne mora čekati točno sedam sati da bude večera, da ne mora biti u hladnome, kupati se u hladnome i to sve proživljavati", ispričala je.
Uspjela je izići iz skloništa prije dva mjeseca. Sljedeća sugovornica još je unutra.
"Nemati WC dasku u 21. stoljeću smatram krajnje neprikladnim. Sobu od niti 15 kvadrata u kojoj spavaju tri žene i dvoje djece. Tu smo bili dijete i ja, jedna žena s malim djetetom, a treća je bila baka u peleni. Mi smo praktički dijelile krevet, baka i ja s malim djetetom", rekla je.
Grozotama nema kraja, tvrde. Umjesto da ih osnaže, daju im stručnu podršku i pomognu im naći posao, u kući se događa sve suprotno tome, tvrdi još jedna sugovornica koja je još u kući.
"Gledam da što prije nađem posao, da čim prije iziđem van, jer u biti svi tamo pričaju da se osjećaju kao u zatvoru", rekla je.
Prva žena iz ove priče, koja je iz kuće izišla prije dva mjeseca, ispričala je: "Grijanje se gasilo tijekom noći, mi smo spavale u jaknama, kuhale u jaknama, non-stop smo provodile tako vrijeme, djeca su nam non-stop bolesna."
Druga žena, koja je još u kući, otkrila je priču o donacijama: "Nedavno je došla donacija, sve je prepakirano, raspakirano, ambalaža je ostala, stvari su nestale i to nije prvi put. Sve što dođe novo s etiketama, to ne ostaje u kući." Dodala je da su pronalazile i kukce u hrani: "Ja sam 2024. spremala meso iz 2022."
To je potvrdila i treća žena iz ove priče, koja je rekla da su imali hrane s istekom roka. Stručna podrška, psihologinja koja im je bila dobra, kažu, otišla je jer više nije mogla izdržati.
"Sukob interesa imamo jer je glavna zaposlila svoju sestričnu kao novu psihologinju na dva sata, koja je tamo pro forma. Mi smo tu ženu od Nove godine vidjeli dva puta možda po 10, 15, 20 minuta. Meni je otvoreno rekla da nemam pravo na psihološku pomoć, da sam ja ovdje iz gluposti, iako je moj bivši partner osuđen dvaput. Sad čekamo i odluku višeg nadležnog suda i treću pravomoćnu presudu", ispričala je jedna od žena.
Sva ta svjedočanstva ekipa Provjerenog dala je na uvid psihologinji koja često surađuje sa ženskim udrugama koje vode sigurne kuće.
"Ovo ne da nije normalno, to ima ime, a to ime je nasilje. Visoko problematično ponašanje, iz navoda žena, koje se apsolutno ne smije događati i koje je samo još jedan ciklus traumatizacije u koji su žene ušle", rekla je psihologinja Senka Sekulić.
Četvrta žena s kojom je razgovarala ekipa Provjerenog porijeklom je iz Afrike. U Hrvatsku je došla radi posla i tu je upoznala partnera od kojeg je pobjegla. Tvrdi da ju je voditeljica skloništa diskriminirala od prvog dana.
"Uvijek mi se obraćala na hrvatskom iako je znala da ne znam taj jezik. Rekla bi mi nešto i očekivala da odgovorim na hrvatskom, nije ju bilo briga razumijem li ili ne. Problem je bio što joj nisam mogla odgovoriti. Postao je problem jer nije htjela da druge žene koje razumiju pričaju sa mnom na engleskom", ispričala je.
"Prijateljica glavne je gradonačelnica toga grada koja ulazi u kuću kako želi, kad želi, dovodi ljude koje želi. Ova tu kuća nije sigurna kuća, nego svratište, pansion", ispričala je jedna od žena.
