[M]ijenjajmo zakon. To je nužno. Sve dok nasilnici prolaze lišo, bit će sve više slučajeva poput ovog u Bosni. Strahota nad strahotama. Svaki normalan um se zaledi. Kako shvatiti tu svirepost? Kako opisati pohod pomračenog uma jednog narcisa i emocionalnog invalida? Kazna za to što nije po njegovom je strašna, strašnija ne može biti. A on je samo jedan od mnogih, jedan od onih koji su onu ili onog koji su voljeli, prekrili crnom zemljom. Ne pitaju takvi koga oni ostavljaju iza sebe? Ili će biti onako kako njihov bolestan um želi, ili te osobe neće biti.
Taj prvi udarac je samo istraživanje teritorija
Pusti one koji žele otići. Pusti ih. Odlaze s razlogom. Nitko od dobra ne bježi. Svatko zna kroz što prolazi. Ne odluči žena uzeti dijete i torbu sa najvažnijim dokumentima, zato jer je voljena, mažena i pažena. Odlazi jer se boji za svoj život, jer je rekla „DOSTA PAKLU.“ A samo ona zna koliko nivoa i užasa taj pakao skriva. Zamislite, ruka koja vas je trebala grliti, udara toliko snažno da je i smrt prihvatljivija od života sa tom osobom. Tko to nije prošao, taj ne zna koliko je puta ta osoba ubijena čak i dok je živa. Niti se ne snađeš, a već si žrtva ljubomore, ograničenja, posesivne kontrole. Zlostavljač sve može kontrolirati osim sebe. Žena nije imovina. Ako nosi njegovo prezime, nosi ga zbog ljubavi. Kako li se samo znamo prevariti. Hodaš sa osobom koja je prekrasna, nježna, pažljivo, a kad se udaš ili počneš živjeti s njim, to je sasvim druga osoba. Maske spadnu. A ima ih na pretek. Dragi moji, ako dobijete jedan udarac, ostavljajte sve i bježite glavom bez obzira. Ne budite ludi i naivni. Nemojte biti uz tu osobu.
Taj prvi udarac je samo istraživanje teritorija. Ne padajte na njihovo kajanje, na milijun opravdanja, jer za udarac opravdanja nema. Nakon udarca, učinit će sve da vas uvjere sa je to slučajno. Nije. Zna se kako se ponaša osoba koja voli. Ona miluje, grli, štiti, a ne uništava. Zašto bi vaše tijelo i vaš život bio lijek za nečije frustracije? Veza je partnerski, a ne robovlasnički odnos. Nemojte trpit ništa u ime ljubavi. Zna se što je ljubav. Nemojte reći da ne možete živjeti bez te osobe. Bez svakog se može, na ovaj ili onaj način. I svojim sam kćerima rekla, jedan udarac, kupi stvari i dolazi kući. Jedan je dovoljan da ti pokaže s kim imaš posla, do drugog ne smije doći. Ljubav se ne dokazuje udarcima. Ne dokazuje se ljubomornom, laganjem, varanjem, niti kontrolom. U ime ljubavi se najviše zla napravilo. U ime ljubavi, koliko je grobova iskopano? Koliko je udaraca, krikova i raznih strahota pod plaštem te iste ljubavi? Nije lako otići, ali se mora. Bolje da odete, nego da vas iznesu. Bože moj, koliko li je samo pomračenih umova? Zlostavljač ne misli ni na što, osim na sebe. Tako vješto plete mrežu straha, da je teško iz te mreže izići.
Koliko vas bi prijavilo zlostavljanje?
Ako nije njihova, neće biti ničija. Nije njih briga ni za koga, niti im je išta sveto. Zapamtite, muškarac nikad nije udario ženu. Udaraju slabići i kukavice. Nitko vam neće pomoći, pomozite sami sebi. Zlostavljač će uvijek biti zlostavljač. Tek kad vam zatreba pomoć, shvatit ćete da je od nikoga dobiti nećete. Vi ste nečije dijete, nečija kći, majka… niste vreća za boks. Za nasilje nema opravdanja. Za takve bih ogradila kamenolom, pa neka udaraju do mile volje, godinama. Jer, žrtva se žrtvuje na svim razinama.
Zakazao partner, institucije, društvo, svi su zakazali. A dokaze… na žalost, prekrila je crna zemlja. Dragi moji, prema ženi se treba ponašati onako kako bi voljeli da se netko ponaša prema vašoj kćeri, nikako drugačije. Sve dok policija zlostavljača šalje kući da spava sa vama u istom krevetu nakon smrtonosnih batina, ne možemo pričati ni o kakvoj zaštiti. Jer, zlostavljanja ima na svim razinama. Hitno mijenjajmo zakon. Bolje da se pune zatvori, nego groblja. Zakazali smo svi, na žalost. Koliko vas bi prijavilo zlostavljanje? Prijavili bi nepropisno parkiranje, ali zlostavljanje? Koliko? Nitko, jer se ne želite miješati. Sramota.
