Na radu primarnih liječnika u hitnim službama pukla je njihova suradnja s Ministarstvom zdravstva, ali ministar Beroš ne odustaje od dijaloga. Pozvao je predstavnike šest udruga primarne zdravstvene zaštite u ponedjeljak na raspravu, a poseban naglasak bit će na spornoj odredbi o radu u Hitnoj.
U Ministarstvu su iz Večernjeg lista tražili da preciziraju što se točno odredbom o radu u Hitnoj traži od primaraca.
“Riječ je isključivo o iznimnim situacijama, kako to funkcionira u Istri, a ne o nekim dodatnom radu u Hitnoj. Dakle, u slučaju da nekome pozli ispred ordinacije, da doktor može izaći i pružiti mu prvu pomoć dok ne stigne Hitna. Želimo povezati sve unutar zdravstvenog sustava i osigurati da se ne dogodi situacija da pacijent kolabira pred bolnicom, a liječnik se ne usudi napustiti svoje pacijente i izaći na ulicu pružiti pomoć jer time krši protokol, kao što se dogodilo prije svojedobno u Vinogradskoj ili kao slučaj u Umagu”, pojasnili su u MIZ-u.
Prije nekoliko godina u Umagu je žena umrla pred vratima Hitne, jer su oba tima bila na terenu, i unatoč prvoj pomoći koju je dobila od medicinskih sestara i liječnika iz turističke ambulante.
Ravnatelj Istarskih domova zdravlja dr. Ante Ivančić opisao je da se njihova sinergija odvija samo na lokalitetima u kojima je Hitna u istoj zgradi gdje su i drugi liječnici. Pojavi li se tamo pacijent koji treba hitnu liječničku intervenciju, a u Hitnoj nema nikoga jer su timovi na intervenciji, poziva se netko od liječnika primaraca – jer to se odnosi na sve, a ne samo na obiteljske doktore, ovisno tko je u tom trenutku u zgradi, da pruži prvu pomoć. Noću se poziva medicinska sestra sa stacionara koja će pacijentu pružiti prvu pomoć do povratka Hitne.
“Mi smo ugovorom između Doma zdravlja i županijskog Zavoda za hitnu medicinu vratili zapravo stanje na ono kakvo je bilo do 2011. godine, do kada je ispostava Hitne bila u sklopu Doma zdravlja. Takvi se slučajevi, međutim, iznimno rijetko događaju, možda dvaput godišnje, pa se i ne ugovaraju i ne plaćaju posebno”, opisao je dr. Ivančić. Sustav nam je, dodao je, dezintegriran, pa je zato i aktualizirana tema funkcionalne integracije u zdravstvu.
Obiteljski doktori, međutim, uopće ne vjeruju da je zakonska odredba tu samo kao osigurač za iznimne situacije. “Pa obaveza je svakog građanina, a pogotovo liječnika prema Zakonu o liječništvu, da pomogne unesrećenoj osobi koja treba prvu pomoć. Zar se iznimke stavljaju u zakon? U prijedlogu Zakona o zdravstvenoj zaštiti stoji obaveza liječnika da se u okviru funkcionalne integracije domova zdravlja i Zavoda za hitnu medicinu liječnički timovi mogu stavljati gdje je potrebno, dakle takva odredba daje mogućnost da se dekretom netko premješta prema odluci ravnatelja”, govori dr. Nataša Ban Toskić, predsjednica KoHom-a. Istarski je primjer, ističe, samo dokaz da se iznimke mogu pokriti i bez zakona.
“Uskakat ćemo, naravno, ali ne u kola i u njihove smjene. Istarski slučaj tragičan je pokazatelj na koji se način rupe krpaju onima koji su već u sustavu umjesto da se stvaraju novi timovi. Pitajte malo po županijskim domovima zdravlja šta se već sada događa: u Hitnoj ambulanti sjede i tko god dođe na vrata, kažu mu: Odite na prva vrata i javite se doktoru. Već sada rješavamo masu toga”, tvrdi i postavlja pitanje: “Ako će primarci, s gotovo upola nižim plaćama od onih u Hitnoj, biti zakonom obvezni raditi u hitnoj službi, što se to postiglo s reformom Hitne pomoći u koju je od 2011. uloženo sto milijuna kuna?”
“I čemu onda specijalizacija iz hitne medicine jer razina odgovornosti za pacijenta kojem ste pristupili pružiti pomoć jednaka je za sve doktore, a radi se o dvije različite struke od kojih svaka ima definiran opseg, sadržaj i metode rada i definiranu edukaciju. Hoću li uskoro morati i operirati slijepo crijevo?!”, nastavlja liječnica. U velikim gradovima ima puno ustanova, ali je pitanje koji će doktor htjeti ići raditi npr. na otok kad čuje da mu se nameću nove obaveze, a već sada otoci ne mogu naći doktora?
Obiteljski liječnici smatraju da ovakva suradnja može biti samo dobrovoljna. No, je li njihovo odbijanje sudjelovanja u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite u djelokrugu koji obavljaju ipak radikalno, ako se uzme u obzir da su, iako privatnici, ipak sastavni dio javnozdravstvene mreže?
“Što to znači, obavezni prema odluci ravnatelja DZ sudjelovati u osiguranju dostupnosti? Da ću morati raditi 24 sata na dan jer nema drugog doktora? Da će me moći baciti na bilo koje radilište? Sada su godišnji odmori, hoće li me prebaciti u bolnicu da osiguram dostupnost? I onda će se dosjetiti da imaju devet praznih ambulanti u Virovitičkoj županiji ili deset praznih turističkih ambulanti na moru pa će ljude dekretom slati da tamo rade. To je preširoko i neodređeno napisan članak”, zaključuje dr. Ban Toskić.
