Većina nas tijekom božićnog ručka skromnost ostavlja po strani, prepuštajući se raskošnim jelima bez previše grižnje savjesti. No, dok mi uživamo u okusima, u našem tijelu i mozgu odvija se prava mala revolucija – od hormonskih koktela koji upravljaju raspoloženjem do metaboličkih procesa koji štite naše vitalne funkcije, piše T-portal.
Kada počnemo jesti, niz signala iz cijelog tijela surađuje kako bi mozak dobio informaciju da smo siti. Taj se proces naziva 'kaskada sitosti', a uključuje hormone koji se luče u crijevima te metabolite, molekule koje razgrađuju hranu za energiju. Ovi hormoni također signaliziraju gušterači da otpusti inzulin kako bi se regulirao šećer u krvi.
'Ovi signali dolaze iz različitih dijelova našeg probavnog sustava i djeluju u različitim vremenskim okvirima', objašnjava za BBC Tony Goldstone, izvanredni klinički profesor na Imperial Collegeu u Londonu.
Mnogi se nakon obilnog obroka suočavaju s takozvanom 'prehrambenom komom' ili postprandijalnom somnolencijom. Iako se dugo vjerovalo da taj osjećaj pospanosti uzrokuje odljev krvi iz mozga prema želucu radi probave, istraživanja su pokazala da protok krvi u mozgu zapravo ne opada nakon jela.
'Hormonski odgovor crijeva je pravi koktel; još uvijek ne znamo točno koji specifični hormoni uzrokuju pospanost djelujući na centre u mozgu', ističe Aaron Hengist, gostujući suradnik na Nacionalnom institutu za zdravlje u Washingtonu.
Zanimljivo istraživanje koje je Hengist proveo 2020. godine otkrilo je da povremeno prejedanje ima iznenađujuće malen utjecaj na naš metabolizam. Skupina zdravih mladića sudjelovala je u 'pizzatestu' gdje su u jednom posjetu jeli dok nisu bili ugodno siti, a u drugom su jeli dokle god su mogli – unijevši dvostruko više kalorija. Rezultati su bili zapanjujući: razina šećera i masti u njihovoj krvi nije bila ništa viša nakon prejedanja nego nakon normalnog obroka.
'Tijelo je radilo iznimno naporno kako bi to postiglo, lučeći više inzulina i hormona koji signaliziraju sitost', kaže Hengist, sugerirajući da jednokratno blagdansko opuštanje nije toliko štetno kao što bismo očekivali.
Međutim, situacija postaje opasnija ako gozba potraje satima ili se rastegne na nekoliko dana, što je čest slučaj tijekom blagdana. Studija nazvana 'Tailgate', koja je simulirala cjelodnevno uživanje u burgerima, čipsu, kolačima i alkoholu, pokazala je potpuno drugačije rezultate. Ispitanici su u prosjeku unijeli preko 5000 kalorija u pet sati, što je dovelo do naglog povećanja masnoće u jetri i metaboličke disregulacije. Dugoročna nealkoholna masna bolest jetre može uzrokovati upalne procese u mozgu i smanjiti opskrbu kisikom, što s vremenom povećava rizik od kognitivnih bolesti.
Na kraju, evolucija nam pomaže razumjeti zašto možemo preživjeti povremeni višak, ali ne i kronično prejedanje. Ljudi su evoluirali da se nose s glađu jer je ona bila smrtna prijetnja, dok se s ekstremnim viškom hrane u povijesti nismo često susretali. Glad pokreće podsvjesne mehanizme u hipotalamusu koji nas tjeraju na potragu za kaloričnom hranom, no jednom kada je nađemo, ti se signali stišavaju.
Iako jedan božićni ručak neće trajno oštetiti vaš mozak, ključno je pripaziti da se blagdansko prejedanje ne pretvori u višednevni maraton koji iscrpljuje obrambene sustave vašeg organizma.
