U sedmoj epizodi "Ilirije" YouTube kanala "Ilirske kronike" tema je dolina Neretve i južna Hercegovina. Epizoda prikazuje čak tri muzeja na ovom području, a najzanimljiviji dio videa je odlazak na Mitrušu, spektakularnu gradinu uz hrvatsko-bosanskohercegovačku granicu koju su u stoljećima prije Krista izgradili pripadnici autohtonog stanovništva. Iako je neistražena, njena veličina upućuje na njen značaj. Na kraju videa opisuje se visoravan sela Vidonje, u neumskom zaleđu, gdje i danas postoji više od 100 gomila, od kojih su neke vrlo impresivne te najmanje šest gradina. Uz domaćine u svakome od muzeja, u videu gostuju arheologinja Maja Miše s University Collage London, ali i Markica Vuica, veliki zaljubljenik u povijesnu baštinu doline Neretve.
Muzej Narona u Vidu, jedini in situ muzej u Hrvatskoj
U srcu doline Neretve, u mjestu Vid, smješten je Muzej Narona – jedinstveni arheološki muzej u Hrvatskoj i jedan od rijetkih u Europi koji je izgrađen in situ, točno na mjestu gdje su pronađeni ostaci antičkog grada Narone. Upravo ta autentičnost daje mu posebnu vrijednost jer posjetitelj ne gleda povijest u vitrini, nego doslovno stoji na prostoru gdje se ona odvijala.
Kroz muzej nas je provela Ana Taslak Prusac, djelatnica jedinog hrvatskog in situ muzeja, približavajući nam priču o Naroni – nekadašnjem važnom rimskom administrativnom i trgovačkom središtu koje je svoj vrhunac doživjelo u razdoblju od 1. stoljeća prije Krista do 3. stoljeća poslije Krista. Središnji dio muzeja čini Augusteum, hram posvećen prvom rimskom caru Augustu, u kojem je pronađena iznimno vrijedna zbirka od čak sedamnaest mramornih kipova careva i članova carske obitelji. Među njima se ističe monumentalni kip cara Augusta, ali i kipovi Livije, Tiberija, Drusa i drugih članova julijevsko-klaudijevske dinastije. Posebno je zanimljivo da su kipovi pronađeni bez glava, što upućuje na moguće političke promjene i uklanjanje carskih prikaza u određenim povijesnim trenucima.
Jedna od najfascinantnijih priča vezana uz Muzej Narona upravo je način na koji su kipovi otkriveni. Naime, dugo vremena nalazili su se ispod obične štale u Vidu. Sustavna arheološka istraživanja započela su 1990-ih godina pod vodstvom poznatog arheologa Emilija Marina, koji je kasnije postao i prvi ravnatelj muzeja. Upravo su njegova istraživanja dovela do otkrića Augusteuma i spektakularnih nalaza, nakon čega je štala uklonjena, a prostor pretvoren u suvremeni muzejski kompleks koji je danas ponos hrvatske arheologije.
Današnji postav muzeja obuhvaća brojne vrijedne eksponate: osim monumentalnih kipova, tu su i reljefi, natpisi, novac, keramički predmeti, dijelovi arhitekture te svakodnevni uporabni predmeti koji svjedoče o životu u antičkoj Naroni. Muzej danas djeluje pod vodstvom stručnog tima, a kroz godine su u njegovu razvoju sudjelovali brojni kustosi i arheolozi koji kontinuirano rade na istraživanju i interpretaciji nalazišta.
Posebno je zanimljiva činjenica da je do danas istraženo manje od pet posto antičke Narone, što jasno govori koliko se još bogatstva skriva ispod površine. Daljnja istraživanja mogla bi donijeti niz novih otkrića koja bi dodatno rasvijetlila život ovog važnog rimskog središta.
Šetnja Vidom dodatno potvrđuje koliko je antička baština prisutna u svakodnevnom životu. Gotovo svaka kuća u neposrednoj blizini muzeja u svojim pročeljima ima ugrađene rimske elemente – od nadgrobnih stela i reljefa do dijelova lukova i arhitektonske plastike. Ti su fragmenti stoljećima korišteni kao građevinski materijal, a danas predstavljaju svojevrsni otvoreni muzej na svakom koraku.
Ana Taslak Prusac za Dalmaciju Danas najavila je i važan iskorak u daljnjem razvoju muzeja – na 30. obljetnicu njegova otvorenja planira se svečano otvorenje novog lapidarija, koji će omogućiti još kvalitetniju prezentaciju kamenih spomenika i dodatno obogatiti ionako impresivnu priču o Naroni.
Muzej u Humcu kod Ljubuškog, najstariji muzej u BiH
U mjestu Humac, nedaleko od Ljubuškog, smješten je Franjevački muzej i galerija Humac – najstariji muzej u Bosni i Hercegovini, utemeljen još krajem 19. stoljeća. Smješten unutar franjevačkog samostana, na prostoru koji je nekoć bio vinski podrum, muzej danas čuva iznimno bogatu zbirku koja svjedoči o kontinuitetu života na ovom području kroz tisućljeća.
Kroz muzej nas je proveo mladi suradnik muzeja Gabrijel Puljić, približavajući slojevitu povijest Hercegovine – od prapovijesti do novijeg doba. Među najzanimljivijim i najstarijim eksponatima ističe se ogrlica stara čak oko 14.000 godina prije Krista, koja svjedoči o najranijim tragovima ljudske prisutnosti na ovom prostoru. Ovaj rijedak nalaz iz razdoblja paleolitika daje uvid u simboliku i način života prapovijesnih zajednica, ali i potvrđuje koliko duboko u prošlost seže povijest ovog kraja.
Iz ilirskog razdoblja posebno se izdvaja ilirska kaciga – vrijedan i rijedak arheološki predmet koji govori o ratničkoj kulturi i organizaciji ilirskih plemena koja su naseljavala područje današnje Hercegovine prije dolaska Rimljana. Uz nju, brojni drugi nalazi upotpunjuju sliku života u tom burnom i dinamičnom vremenu.
Najznačajniji eksponat muzeja svakako je tzv. Humačka ploča – jedan od najvažnijih pisanih spomenika za povijest Bosne i Hercegovine. Nastala na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće, ova kamena ploča nosi natpis na starohrvatskom jeziku, pisan bosančicom i dijelom glagoljicom. Upravo zbog svoje starosti i jezične vrijednosti, Humačka ploča ima iznimno mjesto u proučavanju srednjovjekovne pismenosti i kulturnog identiteta ovog prostora.
Uz ove najistaknutije predmete, muzej čuva i bogatu zbirku rimskih spomenika, srednjovjekovnih reljefa, liturgijskih predmeta, starih knjiga i etnografske građe. Zbirka je nastajala zahvaljujući dugogodišnjem radu franjevaca, koji su sustavno prikupljali i čuvali arheološke i kulturne nalaze iz Hercegovine.
Poseban ugođaj daje činjenica da se muzej nalazi unutar samostanskog kompleksa koji je nekoć bio povezan s vinogradarstvom i proizvodnjom vina, što dodatno svjedoči o širokoj ulozi franjevaca u životu lokalne zajednice – od duhovnog do gospodarskog i kulturnog djelovanja.
Franjevački muzej na Humcu tako predstavlja jedinstveno mjesto gdje se susreću prapovijesni tragovi, ilirska ratnička baština, rimska civilizacija i srednjovjekovna pismenost – u prostoru koji već stoljećima čuva identitet i povijest Hercegovine.
Muzej u Gorici kraj Gruda
Rijetka su mjesta koja se mogu podičiti muzejom u svojoj sredini, a upravo takav primjer nalazimo u naselju Gorica, s cijelom župom i općinom Grude. Riječ je o Hrvatska franjevačka arheološka zbirka Sv. Stjepana Prvomučenika, vrijednoj kulturno-povijesnoj ustanovi koja čuva bogatu baštinu ovog kraja.
Pod vodstvom fra Ante Marića, tadašnjeg župnika u Gorici, Zbirka je osnovana 2000. godine, a već 2001. i pravno je zaživjela. Njezini su vlasnici Hercegovačka franjevačka provincija, zastupana po samostanu na Humcu, a osnovna svrha Zbirke je istraživanje, zaštita i prezentacija iznimno zanimljivih arheoloških lokaliteta koji se nalaze na groblju, uz staru crkvu, ali i na uzvišenjima iznad njega – Grabarju i Grotuši. Do artefakata se došlo zahvaljujući pok. prof. Tihomiru Glavašu iz Drinovaca u općini Grude. U to vrijeme je župnik bio fra Ante Marić koji je sa svojim kapelanom poticao arheološka islapanja. Gorica je zbog legendarnog Ćire Truhelke već bila poznata kao važno arheološko područje, a sama zbirka postavljena je pod stručnim nadzorom Muzeja hrvatskih arheoloških muzeja Split.
Do danas su ostvareni značajni rezultati: obnovljena je i zaštićena stara župna crkva iz 1856. godine, a istraživanjima su otkriveni i znatno stariji slojevi povijesti. Posebno se ističe ranokršćanska krstionica iz razdoblja između 4. i 6. stoljeća, kao i ostatci kasnoantičke crkve, što jasno potvrđuje kontinuitet života i vjerske prisutnosti na ovom prostoru još od najranijih kršćanskih vremena. Pokretni arheološki nalazi danas su smješteni u posebno prilagođenim prostorijama starog župnog ureda u Gorici, gdje su dostupni javnosti i stručno obrađeni. Najstariji predmeti su iz 6. tisućljeća prije Krista iz Ravlića pećine na području Drinovaca, a sadrži i predmete iz ilirskog doba, odnosno doba plemena Delmati.
Kroz ovaj jedinstveni lokalni muzej proveo nas je Mario Bušić, predsjednik Matica hrvatska u Grudama i član bratovštine župe Gorica, približavajući značaj ove zbirke ne samo za lokalnu zajednicu, nego i za širi kulturno-povijesni kontekst Hercegovine. Njegovo tumačenje dodatno je osvijetlilo činjenicu da se na relativno malom prostoru kriju slojevi povijesti koji se protežu od kasne antike pa sve do novijeg doba. Zbirka sadrži prapovijest, rimsko razdoblje, rano kršćansko razdoblje i Srednji vijek.
Ono što ovu zbirku čini posebno vrijednom jest njezina ukorijenjenost u samoj zajednici. Nije riječ o velikom institucionalnom muzeju, već o prostoru koji je nastao iz potrebe da se očuva vlastita baština i identitet. Upravo zato, Gorica danas predstavlja primjer kako i manja sredina može sustavno istraživati, štititi i ponosno predstavljati svoje povijesno nasljeđe.
Spektakularna gradina Mitruša
Dan poslije put vodi prema Mitruša, smještenoj na uzvisini iznad antičke Narone, jednom od najvažnijih rimskih središta na istočnoj obali Jadrana. Riječ je o lokalitetu koji svojim položajem i monumentalnošću zauzima posebno mjesto u povijesti ovoga kraja, a do kojeg danas vode planinarske staze uređene zahvaljujući entuzijazmu lokalnih volontera.
Na lokalitet nas vode planinari Planinarski klub Gledavac, Ivan Vidović i Kiko Cerlek, koji s posebnim ponosom ističu kako je staza uređena isključivo ekološkim materijalima. Upravo ta briga o prirodi dodatno naglašava doživljaj ovog prostora, gdje se povijest i netaknuti krajolik isprepliću na gotovo nestvaran način.
Mitruša je jedna od najvećih prapovijesnih gradina u regiji. Unatoč svojoj veličini i značaju, većina stanovnika doline Neretve jedva da zna za njezino postojanje. Promatra li se iz zraka, njezin oblik djeluje impresivno – jasno su vidljiva dva prstena kamenih zidova koji okružuju središnji dio, dok se na pojedinim mjestima nazire i ono što bi mogao biti ostatak trećeg obrambenog pojasa. Gradina ima dimenzije približno 200 puta 130 metara, što dodatno svjedoči o njezinoj monumentalnosti.
Posebno intrigira činjenica da lokalitet do danas nije sustavno istražen. Struka, međutim, ističe kako nema dokaza da je gradina ikada bila nasilno razorena, što otvara mogućnost da je jednostavno napuštena. Upravo ta tišina u arheološkom zapisu daje dodatnu dozu misterija ovom prostoru. Na samom lokalitetu pronađeno je vrlo malo keramičkih ostataka, što dodatno otežava preciznije zaključke o načinu života njegovih stanovnika.
Do Mitruše se dolazi prolaskom kroz selo Rupčić, danas gotovo napušteno. Tek rijetki pastiri s ovcama i kravama podsjećaju da je ovdje nekada postojao živ i aktivan prostor. Selo je obraslo, ali i dalje nosi tragove života, dok put prema vrhu otkriva male prirodne lokve pune vode, žaba i ptica – svojevrsni mali ekosustav u podnožju prapovijesne utvrde.
Gradina se uzdiže na 431 metar nadmorske visine i dominira prostorom iznad nekadašnje Narone. S nje se pruža pogled na velik dio Hercegovine i doline Neretve, što jasno upućuje na njezinu stratešku važnost u stoljećima prije Krista. No, njezina funkcija možda nije bila isključivo obrambena. Neke teorije sugeriraju da su ovakve gradine građene i u mirnodopskim razdobljima te da su, osim vojne, imale i duhovnu ili kultnu svrhu. Monumentalnost zidova i pažljivo oblikovane terase dodatno podupiru takve pretpostavke.
Mitruša je tako više od arheološkog lokaliteta – ona je svjedok davnih vremena, graditeljsko ostvarenje koje i danas izaziva divljenje i otvara brojna pitanja. U svojoj tišini i nedovoljnoj istraženosti skriva potencijal za nova otkrića koja bi mogla dodatno rasvijetliti prapovijesni život doline Neretve.
Vidonje - neistraženi ilirski "El Dorado"
Posljednja postaja ovog putovanja bila su Vidonje – mjesto koje na prvi pogled djeluje tiho i gotovo zaboravljeno, no u stvarnosti skriva jedno od najimpresivnijih prapovijesnih krajolika na širem prostoru Dalmacije i donje Neretve.
Na ovom području nalazi se čak stotinjak gomila, uz tri veće i tri manje gradine, što Vidonje čini iznimno bogatim arheološkim prostorom. Već na samom prijevoju, uz crkvicu sv. Liberana, nailazi se na niz od tri gomile, od kojih je najveća gotovo u razini krova crkve. Taj prizor – sakralni objekt novijeg vremena uz monumentalne prapovijesne strukture – snažno svjedoči o kontinuitetu života i duhovnosti na ovom prostoru.
Vidonje se sve češće naziva i “Hrvatskim Nazaretom”, ne samo zbog svoje duhovne tradicije, nego i zbog iznimne koncentracije prapovijesnih lokaliteta. Riječ je o prostoru koji krije spektakularne ilirske megalitske građevine – od gomila i gradina do suhozidnih kompleksa koji se savršeno uklapaju u krški reljef. Na mnogim uzvišenjima nalaze se ostatci monumentalnih kamenih struktura koje svojim dimenzijama i načinom gradnje podsjećaju na tzv. kiklopske zidove, o čemu piše Goran Glamuzina, jedan od najvećih zaljubljenika u teme iz prapovijest s područje BiH.
Posebno je fascinantna činjenica da ovi lokaliteti, unatoč svojoj monumentalnosti, velikim dijelom još nisu sustavno istraženi ni valorizirani. Pojedini nalazi upućuju na starost od oko 4000 godina, što znači da su nastali još u razdoblju kasnog eneolitika i ranog brončanog doba – dakle u vrijeme kada su na drugim dijelovima Mediterana nastajale prve velike civilizacije.
Jedan od najupečatljivijih lokaliteta u ovom prostoru je područje Ilijine glavice, koje se često opisuje kao svojevrsna “ilirska akropola”. Ondje se nalaze kružni suhozidni bedemi, terasasti kompleksi i vršna platforma koja je, prema nekim tumačenjima, mogla imati obrednu ili čak arheoastronomsku funkciju. Upravo takvi elementi otvaraju pitanje je li riječ samo o naseljima ili o kompleksima koji su imali i dublju, kultnu svrhu.
Cijeli ovaj prostor, zajedno sa zaleđem Neuma i planinom Žabom, čini jedinstvenu cjelinu koju pojedini istraživači nazivaju “dolinom Ilira i megalita”. Ono što ga dodatno izdvaja jest iznimna gustoća ovakvih lokaliteta na relativno malom prostoru, što upućuje na snažnu i dugotrajnu prisutnost prapovijesnih zajednica.
Vidonje tako nisu samo još jedno selo u dolini Neretve, nego prostor koji skriva ogroman geo-outdoor i kulturno-povijesni potencijal. U slojevima kamena, u gomilama i zidinama koje stoljećima odolijevaju vremenu, nalazi se priča o ljudima koji su ovdje živjeli, gradili i stvarali – priča koja tek čeka da bude u potpunosti ispričana.
