Povjesničar umjetnosti i muzejski savjetnik Goran Borčić autor je knjige Povijest pisana svjetlom, Split od Prisce do Adriane u čijem prvom dijelu do u tančine raščlanuje splitske osobenjake među kojima su razni redikuli, imbrojuni, manjamuktaši, manjinjorgi, bonkulovići, poverini, barufanti, maškalcuni, mucigoti, uncuti, berekini, farabuti, furbačuni, batali, bevaduri, dišperaduni, šotokucini, foliranti, zavajuni, trunfuni, vagabondi i mnogi drugi koji su se isticali svojim osobenostima.
Među njima Baću, Maru Žebon, Duju Balavca, Stipu Igru, Giovaninu Kokolo, Pajdu, Periku, Jozu Trinaesticu i brojne druge. Ovo je priča o njima.
Borčić kaže da je Split oduvijek obilovao osobenjacima, bilo ženama ili muškarcima. Većina ih je bila mirna, dobre ćudi, te nikada nikome nisu učinili ništa loše, a bilo je i onih koji su kao zaljubljenici dobre kapljice vječito pravili probleme prolaznicima.
- Većina je splitskih skitnica i ridikuloznih osoba bila sklonjena u starački dom samostana na Poljudu, koji je zaslugom Općinskog upraviteljstva i Caritasa 10. kolovoza 1920. godine zamijenio mušku ubožnicu koja se prije toga nalazila u Velom Varošu. Tom je prilikom bilo upriličeno i svečano otvorenje.
Zgrada ženske ubožnice se nalazila usred Velog Varoša, do crkvice Gospe od Soca. U prizemlju je bila blagovaonica i dnevni boravaka, na prvom katu kuhinja, blagovaonica za časne sestre, te velika spavaonica. Na drugom katu je bila spavaonica za starice i časne sestre. Ta skromna ubožnica je mogla dati zaklon samo malom broju onih koji su trebali pomoć. Skrb nad njima je povjerena četirima sestrama Malog Isusa s predsjednicom sestrom Fudencijanom.
- U muškoj Uboškoj kući na Poljudu 1926. godine je bilo sklonjeno 20 iznemoglih siromaha koji nisu bili sposobni zaraditi za kruh. Neki starci nikada nisu izlazili u grad, a neki bi samo prošetali po Poljudu. Kada bi im u rijetkim situacijama obustavili duhan i vino, koje su dobivali dva puta tjedno, bili bi vrlo tužni.
Na Božić bi im Općina uz uobičajene količine mesa davala i izvanrednu porciju koja je sadržavala puno ribe i voća. Među njima su često izbivale svađe, pa i tučnjave.
Priprema za preseljenje u novu zgradu iza tvrđave Gripe počela je u veljači 1941. godine.
NASTAVLJA SE
