Osumnjičeni za ubojstvo mladića (19) u Drnišu, Kristijan Aleksić početkom 2000-ih osuđen je za ubojstvo mlade djevojke.
Godinu dana nakon, zatvorsku kaznu dobio je i Angel Andonov. Zbog šverca kokaina osuđen je na 21 godinu zatvora, Aleksić zbog ubojstva na 12. Upoznali su se u zatvoru, Andonov za RTL Direkt kaže da je Aleksić mučio životinje i da mu je uzor bio Srđan Mlađan. On je pak u zatvoru završio pravo, i kaže - zatvorenike nakon izlaska na slobodu nitko ne kontrolira.
Bili ste u Lepoglavi s Kristijanom Aleksićem, upoznali ste ga, o kakvoj se osobi radi?
Jesam, bio sam u Lepoglavi, upoznao sam ga 2006. Neposredno nakon što sam izašao iz izolacije, smješten sam na neradni odjel u takozvani kavez, mislim da je to bio odjel 3B i tamo je bio smješten i Aleksić. U to vrijeme je bio, kao i tijekom cijelog izdržavanja kazne, poznat po nadimku Bob Sapp jer je bio takve jake konstitucije. Vrlo brzo sam u kontaktima s njim shvatio da se radi o dečku koji zapravo ima mozak 16-godišnjeg dječaka koji ne rasuđuje na način na koji bi trebao rasuđivati čovjek u njegovim godinama. Shvatio sam da je podvojena ličnost.
Zlostavljao je mačke, prema jačima i opasnijima od sebe je bio udvorica, prema slabijima od sebe bio je brutalan i nasilnik. Ukratko, njemu nije bilo mjesto na 3B odjelu nego u psihijatrijskoj ustanovi. Međutim, sustav kao sustav. Iako je individualni program izvršavanja kazne sveti gral našeg zakona izvršavanja kazne zatvora, on u praksi ne postoji. Jer da on postoji, ja i Aleksić ne bi bili na istom odjelu.
Rekli ste da je imao odnos sa Srđanom Mlađanom, kako je gledao na njega?
Pa Srđan je njemu bio uzor, idol po svemu. S obzirom na da su obojica bili psihopati, on je poštivao jačeg od sebe, i vidio vjerojatno u njemu, nešto što bi on želio postati.
Jeste li iznenađeni da je ponovno ubio nedužnog dječaka?
Nisam iznenađen iz dva razloga. Prvo, kad netko ubije nekoga bez razloga, vrlo je vjerojatno da će on to ponoviti. S obzirom na svoj psihopatski profil, Aleksić nije izvukao nikakvu pouku iz svojih 20 godina izvršavanja kazne zatvora. Sustav je tu maksimalno zakazao. Bilo je razloga da ga se privede, uhiti, procesuira. Nađeno mu je oružje u kući, nitko nije reagirao. I što tada pomisli jedan psihopat: da je nedodirljiv, da ga se svi boje i strepe od njega.
Pomoć nije dobio ni tada, a ni kasnije, čini se?
Psihijatrijsku pomoć ni jedan zatvorenik u okviru hrvatskog zatvorskog sustava ne može dobiti. Niti Lepoglava, koja je najveća kaznionica u Hrvatskoj, nema stalno zaposlenog psihijatra. Psihijatar dolazi jednom ili čak jednom u dva mjeseca, ima pet do deset minuta za svakog zatvorenika. A znate koliko vremena treba za takvog zatvorenika kao Aleksić da bi se on probao rehabilitirati. Sustav ne brine za takve zatvorenike.
U 18 godina koliko sam bio u zatvoru, nitko od stručnih osoba nije sa mnom razgovarao. Nitko me nakon odmaka od pet, 10 godina nije pitao: kako gledate na svoj zločin, biste li ga ponovili. Ako bi, zašto? Ako ne bi, zašto? Oni nemaju vremena za to. Nemaju vremena za mene, zamislite koliko tek vremena onda imaju za Aleksića. Sustav ne brine za takve zatvorenike, nažalost prepušteni su sami sebi. Kako tijekom izdržavanja kazne, tako i nakon izlaska i to je najtragičnije od svega.
