U posljednjih nekoliko godina sve češće se govori o 'burnoutu' među učiteljima. Fenomen je to koji pogađa ne samo psihičko zdravlje prosvjetnih djelatnika, već i kvalitetu obrazovanja. Dugotrajni stres, preopterećenost, administrativni teret, nedostatak podrške - to su sve češći razlozi zbog kojih učitelji napuštaju školu ili se odlučuju za promjenu karijere. Također, sve to uzrokuje da veliki broj mladih učitelja koji tek započinju svoju karijeru u prosvijeti razmišljaju o odustajanju.
"Svaki dan je izazov, ali stres postaje nepodnošljiv kad se osjetiš kao da radiš posao koji nitko ne cijeni," kazala nam je jedna nastavnica u osnovnoj školi koja je već razmišljala o napuštanju prosvjete.
"Imamo previše administrativnog posla, roditelji često očekuju nemoguće, a kolege su preopterećeni da bi ti mogli pružiti podršku. Sve to polako guta tvoju energiju", dodaje.
Nije jedina s ovim iskustvom. Učitelji u Hrvatskoj često rade više od 40 sati tjedno, a dodatni poslovi – od priprema za nastavu do sudjelovanja u raznim projektima i administrativnim zadacima – povećavaju pritisak.
Glavni uzroci burnouta
Burnout, ili profesionalno izgaranje, je stanje emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane dugotrajnim stresom, najčešće povezanim s poslom. To nije običan umor: burnout pogađa ukupno stanje osobe i često se javlja kada osoba osjeća da su njezini napori stalno veći od rezultata ili priznanja. Nekoliko je glavnih uzroka 'burnouta'.
Učitelji se često suočavaju s prevelikim brojem sati nastave, velikim razredima i raznolikim potrebama učenika. Neki nastavnici ističu da stalna evaluacija i pritisak za postizanjem rezultata dodatno opterećuju njihovu svakodnevicu.
Mnogi učitelji osjećaju da njihov rad nije dovoljno cijenjen, ni od strane roditelja ni od strane sustava.
"Često dobijemo samo kritike, a pohvale su rijetke," kaže nam druga mlada nastavnica.
"To polako ubija strast prema poslu. Još je teže održati i autoritet u razredu, među djecom, što onda otežava rad u nastavi. Osjećaj je takav da nemamo nimalo podrške, naši resursi u vidu školskog psihologa i pedagoga su preopterećeni, a roditelji će više napasti nas zbog lošeg rezultata djeteta u školi nego surađivati s nama. Teško je to izdržati ponekad",, dodaje.
Sukobi s roditeljima ili njihova očekivanja dodatno povećavaju stres. Nerijetki su slučajevi u kojima se učitelji osjećaju "na meti" ako dijete ne napreduje kako se očekuje.
Današnji izazovi u školama i s djecom
Osim administrativnog opterećenja, učitelji ističu i niz izazova vezanih za ponašanje i potrebe učenika, što dodatno doprinosi 'burnoutu'. Nerijetko se susreću s problemima u disciplini i motivaciji učenika. Djeca sve manje pokazuju interes za učenje, a nastavnici često moraju balansirati između obrazovnih standarda i individualnih potreba.
Mentalno zdravlje učenika također predstavlja veliki izazov. Sve više djece dolazi u škole s anksioznošću, depresijom ili traumama izvanškolske prirode, što zahtijeva dodatnu pažnju i podršku učitelja. Stalna prisutnost tehnologije i društvenih mreža također mijenja način učenja i socijalizacije djece, što nastavnici trebaju pratiti i prilagođavati metodički pristup.
Različite socijalne i ekonomske pozadine učenika stvaraju dodatni pritisak jer nastavnici često moraju prilagođavati nastavu i dodatno pomagati učenicima koji dolaze iz teže situacije.
"Sve te situacije zahtijevaju puno emocionalne energije", kaže nam jedan učitelj. "Ponekad se osjećam kao psiholog, socijalni radnik i učitelj u isto vrijeme. To nije lako izdržati svakodnevno."
Posljedice 'burnouta'
Profesionalno izgaranje nije samo psihološki problem. Ono utječe na kvalitetu nastave, motivaciju i, dugoročno, na odluku učitelja da napuste školu. Učitelji koji pate od 'burnouta' često osjećaju kroničnu iscrpljenost, gubitak smisla u poslu, smanjenu produktivnost i emocionalno udaljavanje od učenika.
"Nije to da ne volimo djecu, ali sustav nas ne podržava da radimo kako bismo željeli. Zato mnogi odlaze u druge poslove ili potpuno mijenjaju karijeru", suglasni su mladi učitelji.
Stručnjaci ističu da sustav mora prepoznati problem i uvesti mjere koje bi spriječile 'burnout' i odlazak mladih radnika iz područja prosvjete. To uključuje smanjenje administrativnog opterećenja, povećanje broja učitelja u razredima, kontinuiranu podršku i superviziju, edukaciju i programe za upravljanje stresom, bolju komunikaciju s roditeljima i sustavima podrške za učenike s posebnim potrebama.
"Ako želimo kvalitetno obrazovanje, moramo se brinuti i o onima koji ga provode. Učitelji nisu strojevi, već ljudi koji trebaju resurse, podršku i priznanje kako bi mogli davati najbolje od sebe", kaže nam jedan roditelj.
Do tada, mnogi će, nažalost, nastaviti osjećati pritisak i razmišljati o odlasku iz sustava. Problem 'burnouta' ostaje aktualan i svakodnevno pogađa stotine prosvjetnih djelatnika diljem Hrvatske.
