Piciginaški svijet se tamo negdje polovicom 2005. godine našao u čudu - može li se od tako čiste zabave napraviti natjecanje? Split ne bi bio Split, a ni Bačvice Bačvice da se mišljenja nisu podijelila, pa "do krvi", no prevladao je potvrdan odgovor i rodila se ideja o turniru na kojem bi se odmjerila cijela elita iz svetog piciginaškog kantuna, pa i šire.
Pri tome se postavio cilj: privući što više novih mladih igrača, skrenuti pozornost medija u svrhu proglašenja igre picigin nematerijalnim kulturnim dobrom RH. Sve to jer se nad piciginom nadvio oblak neizvjesnosti kroz sveprisutnu globalizaciju. Naime, prema pravilima EU na kupalištima koji su pod koncesijskom upravom za vrijeme kupališne sezone zabranjene su igre loptom, no zaštićeni tradicijski sadržaji imaju prioritet u odnosu na europsku direktivu.
I tako je rođeno Prvo prvenstvo svita u piciginu-trofej Jutarnjeg lista.
Grintanja je naravno bilo i dalje, ne može se čisti užitak igre utrpati u pravila, te što će piciginu sponzori, kamere i šušur..... A opet, kad je došao Sveti Ante, 13. lipnja 2005., i kad se na Bačvice slila gomila ljudi, svima je nekako bilo milo, otprilike su stvari sjele gdje treba. A i same Bačvice bile su tamo gdje treba biti-na vrhu, jer se istog dana po četvrti put zaredom dizala Plava zastava, kao još jedan dokaz kakvoće mora na Bačvicama. I sad se moram ispričati, radi nenamjernog lapsusa, naravno za izgradnju splitskog kolektora zasluge pripadaju poteštatu Nikoli Grabiću, koji je obećao i napravio čuveni skok u more kod Lučke kapetanije, kad je kolektor stavljen u funkciju. Gradonačelnika Zvonimira Puljića, dobrog čovjeka, pamtimo po drugim stvarima koje je učinio za naš Split.
Osam muških i dvije ženske ekipe
Ostat će zabilježeno da se za prvi turnir prijavilo osam muških ekipa i dvije ženske: Šokovito Ožujsko pivo, Devedesete, Đir-1, Sunčanica-Jutarnji list, Umjetnici, Žbirac, Dupini i Veterani, te među damama Ožujsko Strong Climbing Chiks i Va Bene. Prvenstvo je prošlo doista senzacionalno, te večeri na svim televizijama vrtjeli su se kadrovi s Bačvica, slično je bilo i sutra u novinama. Na koncu su pobijedili Veterani predvođeni Tonijem Veršićem, koji je dobio i dar kao najstariji igrač turnira, a u klapi su bili Ivo Vlahović, Antiša Truta, Damir Parenta, čuveni vaterpolist Marko Elez, čiji je otac Jole u svoje doba bio jedan od odličnih piciginaša i vrstan igrač malog baluna, Davor Borović, Joško Gugić i legendarni Jure Zoković.
Istina, momci iz Sunčanice-Jutarnjeg lista, među kojima je veći dio najpiciginaškije splitske obitelji Senjanović, bili su uvjereni da su zaradili veće ovacije od svojih uzora i zavrijedili trofej, no ugled i više utakmica u nogama učini su svoje. Za najatraktivnijeg igrača proglašen je Ivo Vlahović (Divlji) iz pobjedničkih Veterana, treći su bili Devedesete, a četvrti Žbirac, dok su od dvije ženske ekipe bolje bile cure iz Va Bene, predvođene prof. Mirandom Krešić, koja je kasnije za sve što je učinila u svojoj sportskoj i profesionalnoj karijeri dobila nagradu Splitskog saveza športova "Mihovil Rađa" za fair play i čestitost u sportu.
Prvenstvo je nadalje samo raslo, sa velikim brojem prijavljenih ekipa i poznatim pojedincima iz svijeta sporta, među kojima i najbolji skijaš Hrvatske svih vremena i pasionirani igrač picigina, Ivica Kostelić. Održano je ukupno deset uzastopnih Prvenstava, snimljeni su mnogi dokumentarni filmovi, među kojima se osobito ističu dva u produkciji HRT-a, Picigin na Bačvicama i Točno u podne, a prvenstvo je našlo i svoje misto u monografiji Bačvice raj na zemlji.
Promocija ovog jedinstvenog uratka koji prati Bačvice i picigin od samih početaka do te 2007. godine, održana je u još jednom biseru sa Bačvica, Hotelu Park, koji je izgrađen 1921. pod imenom Imperijal (prema nacrtu arhitekata Ivaniševića i Kaliterne) da bi dogradnjom i proširenjem 1939 dobio sadašnji naziv Park. U novije vrijeme dodan je još jedan kat i aneks te vanjski bazen i sa svojom elegantnom vizurom i udobnošću savršeno se uklapa u ambijent Bačvica.
Picigin proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom
Cilj i svrha je u potpunosti ispunjen, sredstvima iz EU fondova financiran je sedmodnevni program stjecanja znanja igre picigin 40 mladih iz Europe, pojavili su se brojni mladi igrači te je i Rješenjem Ministarstva kulture RH, picigin proglašen trajnim nematerijalnim kulturnim dobrom RH, uvršten u Listu ne materijalnih kulturnih dobara RH.
Obzirom da je u cijelosti ispunjena svrha, Prvenstvo je nakon deset godina ugašeno, još par godina se nastavilo sa Danima picigina. Picigin je hoćeš-nećeš, postao glavni i osnovni motiv Bačvica, tako da su dotična igra i kupalište sklopili brak te rađaju mnogobrojnu dječurliju kao zalog za jedno novo stoljeće koje je pred nama.
Sve nabrojeno može poslužiti kao niz pouzdanih dokaza o neminovnosti picigina u bivšoj i aktualnoj splitskoj stvarnosti. Zato se i kaže nima Splita do Splita, i obrnuto. Picigin je službeno dokazao kako je Split najvažniji grad na svijetu, budući da se takvo prvenstvo održalo jedino u Dioklecijanovu gradu, kako je zapravo i red?
A koliko, tek, picigin znači u strogo zdravstvenom smislu! Onaj tko igra picigin, ne može tijekom partije ni pušiti ni piti alkoholna pića, a ne prijeti mu tada ni unutrašnja potreba da izaziva prometne nezgode i nesreće. Svakako može se uputiti preporuka sa svrhom ozdravljenja nacije i cjelokupnog zdravstvenog sustava na čelu sa aktualnim ministrom: IGRAJTE PICIGIN!.
Notirat ćemo da su pobjednici deset organiziranih Prvenstava svita u piciginu, koja su proglašavana i najboljim eventom u Dalmaciji, bili:
Veterani, Babai-90-e, Sunčanica Twins, Sunčanica, Sunčanica, A1, A1, A1, Žbirac, Z30byŽbirac, dok su kod žena u tri godine natjecanja to bile Va Bene i dva puta Morske sirene. Istaknimo i nastup učenica Zdravstvene škole, predvođene svojom profesoricom Dijanom Jelača, pasioniranom piciginašicom.
