Dok se u SAD-u jedna sličica Joa DiMaggia prodaje na aukciji bez problema za dva ili čak tri milijuna dolara splitski Baseball klub Nada osnovan prije 48 godina još nema svoje igralište. Od 1979. godine u suživotu je na starom Hajdukovom terenu s istoimenim ragbi klubom. Rado bi da imaju svoj jer sportski teren za baseball i ragbi su dvije sasvim različite priče. Nedavno predstavljeni gradski Projekt Stari plac razbuktao je maštu jer u zraku ćute se promjene. Najavljuje se puno lipih stvari.
Tajnik kluba Sergej Vujnović kaže kako klub funkcionira na entuzijazmu, "svojem ludilu" jer u svijetu baseballa ne postoje.
Nepostojeći prvaci
- Nemamo svoje igralište i neće tu nitko doć. Bez igrališta nismo interesantni sponzorima, ni američkim sponzorima niti kojim drugima. Ima naših ljudi koji žive u Americi, dobijali smo dresova i opreme, ali za nešto ozbiljnije nema šanse. Mrtav si. Mi smo nepostojeći prvaci, a proglašeni za najbolji klub grada Splita 2016. godine. To je nevjerojatno. Ove godine smo osvojili regionalnu ligu u Bratislavi. Po svemu smo trebali igrat Final four doma, al kad nemaš svoj baseball teren to otpada i sljedeći na tablici to organizira.
U kakvom suživotu je Baseball klub Nada sa splitskom gradskom upravom?
- Šta reći? Nova je ekipa i novi su trenuci. Pokazuje se volja da se riješi problem baseball i ragbi kluba. Nama na starom Hajdukovom nije misto niti mi možemo bit na istom terenu. Njihov teren je nalik nogometnom, a naš je četvrtina kruga. Njihov travnati, naš dijelom travnati dijelom pješčani i mjesto odakle se baca loptica izdignut je 25 centimetara, brdo u promjeru 5 metara. Dakle, nema veze jedno s drugim.
Istočne lokacije
Koji bi bili vaši maksimalistički, ajmo reć, zahtjevi?
- Nemamo mi maksimalističkih zahtjeva, al nam treba teren od 120 x 120 metara iz kojeg se napravi isječak kruga. To bi bio minimum.
Gdje bi vi da on bude?
- Davali smo gradskim upravama miljun puta ideju gdje bi mi trebali bit i šta bi bilo najjeftinije za grad. Naš je cilj otić što prije sa Starog placa jer normalnih uvjeta nemamo nikakvih. Postoje sportski gradski projekt Sportski Poljud di smo mi predviđeni ispod terena NK Dalmatinca, po GUP-u i DPU-u. Međutim, to je sve privatno. I inače su sve te zone di su predviđeni sportski tereni na privatnim parcelama. Niti je Grad s njima razgovara niti otkupljiva, ništa. Oni lipo ucrtaju, a zemlja od Mate Matića.
Grad se osigurava da ne niknu kakve grozomorne zgradurine, da se ne izgubi prostor za javnu svrhu.
- Je, al na svojoj zemlji oni bi tili radit šta oće, a Grad im ne nudi još ništa. Jedino ako taj vlasnik neće lipo sve ogradit i imat svoj baseball klub. A s druge strane Stari plac je prevrijedan gradski resurs, možda i najskuplji na Mediteranu, da bi dva amaterska kluba upražnjavala neke svoje aktivnosti. Situacija je bizarna. Nemamo mi ništa protiv da nas se makne, al nam treba zamjenski prostor. Druga lokacija u gradu je na istoku ispod Kamena, 105 tisuća kvadrata. Al i to je privatna zemlja.
Može li Grad sam?
Razmišlja se o komercijalizaciji poslovnih prostora. Projekt Stari plac omeđen je Plinarskom, Nazorovim prilazom, Zrinsko-Frankopanskom. Lip je to komad.
- E, sad je li smisao tog projekta gradu napravit trošak ili je smisao napravit veliku zaradu pa s tim novcima pokrenuti sve ostale gradske projekte i Kopilice, otkup zemlje na istoku za sportsko - rekreativnu zonu i otkup zemlje na Poljudu ili Grad ima toliko novaca da sve to može sam, a da mi svi skupa to ne znamo?
Je li nova gradska uprava s vama razgovarala na temu kuda sa Starog placa?
- Još nije. Bili su neki razgovori prije samih izbora, gradonačelnika i njegovih zamjenika sa Rugby klubom Nada. Nas su kontaktirali, gradonačelnik je rekao da bi došao do nas. Do tog sastanka nikad nije došlo. Vjerojatno se to stavilo ad acta jer oni znaju da smo mi složni s idejom da idemo ća.
Branili interese Grada pro bono
Priča sa Starim placom počela je odlukom splitskog Gradskog vijeća dok mu je na čelu bio Anđelko Gabrić da se Hajduk te 1997. godine uknjiži kao vlasnik. Već sutradan Hajduk se uknjižio, ali je to kasnije poništeno. Baseball klub Nada je uspila na sudu oborit to knjiženje. Branili ste zapravo interese Grada?
- Išle su dvi paralelne tužbe. Jedna naša, druga od Rugby kluba. RK Nadu su izvozali, a mi smo je dobili jer od svih sudionika u sporu bili smo najjednostavniji, najiskreniji i najpošteniji. Mi smo rekli: to nije Hajdukovo, to nije naše, to je gradsko. Dobili smo prvostupanjsku presudu, pa se Hajduk žalija, pa smo dobili drugostupanjsku presudu pa je Hajduk nekim čudom i uz sve te puste svoje odvjetnike propustio rokove za žalbu. I to ih je u biti zakucalo, zaustavilo u toj ideji da se Stari plac rasproda, a novac završi u Hajduka koji onda nije bio dioničko društvo. Završilo je to i na Vrhovnom sudu koji je potvrdio drugostupanjsku da je to gradsko. Zastupali su nas Edo Deković i Siniša Štimac pro bono i ujedno obranili interese Grada. I tako je ta trakavica završena.
Kako su vam zahvalili?
- To me boli u toj cijeloj priči. Izgurali smo 12 godina sudovanja, Gradu vratili teren vridan milijune, miljardu, a Gradu je poslije trebalo tri godine da se uknjiži unatoč svim papirima. I sad zamislite da ste vi gradonačelnik i nekakvi mali amaterski klub dođe i kaže: "Evo mi smo sve obavili, izvol'te, možete se uknjižit, to je vaše." Ni ćuš magare. Ni hvala. Ni zlatna značka Ivo Lola Ribar. Ništa. Apsolutno ništa.
Da je bija bar neki mali prijem kod gradonačelnika, ma i bez novinara, da su pružili ruku, popili po bićerin i rekli: hvala momci, vodit ćemo računa da napokon dobijete baseball igralište. Niiišta.
Rješenje za nula kuna
Na Starom placu, jedna je od ideja gradske uprave da na njemu igraju juniori Hajduka i Ženski nogometni klub Hajduk.
- Mišljenja smo da prije bilo kakvih natječaja trebaju prvo nas riješit. Ja vidim di, ali sve je privatno. Ja ne vidim da se tu išta radi. U tome je poanta. Ako se priča o sportskom centru Poljud, isprid Dalmatinca, onda bi mogli tu, nama svejedno. Al zar ne bi bilo normalno da tu budu juniori Hajduka, pomoćni tereni, a ne na Starom placu? Kao najbolje rješenje za nas vidimo na istoku grada, što dalje od centra. Grad je imao priliku i da se uknjiži na nekih 120.000 kvadrata prema rijeci Žrnovnici, od golfa pa uzbrdo prema TTTS-u. Napravio je fantastičnu glupost, a upozorava sam ih. Propustio je rokove i to je onda pripalo Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, a sada Hrvatskim šumama. Da se Grad tad uknjižio riješio bi sve svoje probleme za nula kuna. Nitko nikad nije postavljao pitanje tko su ti ljudi koji su to propustili.