Još svega nekoliko dana traje javno savjetovanje o Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. Izmjenama pravilnika želi se donijeti čvršća pravila o korištenju mobitela u školama te jasnije urediti neopravdane izostanke učenika, posebno u slučajevima pritisaka roditelja na škole.
Kada su u pitanju ispričnice i opravdavanje izostanaka učenika, naglasak se želi staviti na veću komunikaciju između škola i roditelja. Nakon što završi javno savjetovanje, bit će poznato hoće li se ograničavati broj ispričnica. Naime, najavljivalo se ranije da će se ograničiti mogućnost roditeljima da opravdavaju do tri dana izostanka učenika te se to željelo prebaciti na liječnike, što je izazvalo negodovanje od strane liječnika čije su ordinacije i bez toga prekrcane.
Najvažnije promjene
Jedna od važnijih promjena odnosi se na korištenje mobitela i drugih informacijsko-komunikacijskih uređaja. Pravilnik sada jasnije propisuje da se takvi uređaji u školi mogu koristiti isključivo uz odobrenje škole i prema pravilima koja škola propiše. Nedopušteno korištenje uređaja tijekom nastave izričito se navodi kao neprihvatljivo ponašanje koje može biti temelj za izricanje pedagoške mjere.
Dodatno se preciziraju i proširuju ponašanja koja se smatraju težima. Posebno se naglašava zabrana unošenja, posjedovanja ili konzumiranja alkohola, psihoaktivnih sredstava i drugih zabranjenih tvari u školskom prostoru ili za vrijeme aktivnosti povezanih sa školom.
Izmjenama se također jasnije regulira odgovornost učenika u slučajevima namjernog uništavanja tuđe ili školske imovine, osobito kada je riječ o većoj materijalnoj šteti. Kao teže neprihvatljivo ponašanje navodi se i dovođenje ili pomaganje dolaska neovlaštenih osoba u školu, ako takvo postupanje može dovesti do ugrožavanja sigurnosti ili imovine.
Posebna pažnja posvećena je sigurnosnim pitanjima. Unošenje, posjedovanje ili korištenje oružja ili drugih opasnih predmeta u školi ili na mjestu gdje se odvija nastava i rad izričito se navodi kao ponašanje koje povlači strože pedagoške mjere. Time se želi osigurati veća razina zaštite svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.
Pravilnik donosi i novinu vezanu uz izostanke s nastave. Propisuje se da izostanci nastali zbog izražavanja nezadovoljstva, protesta ili sličnih oblika organiziranog izostajanja ne mogu biti opravdani, čime se nastoji spriječiti zlouporaba instituta opravdanja izostanaka.
U postupku izricanja pedagoških mjera naglašava se i jača suradnja škole s drugim institucijama. Kada se učeniku izriče pedagoška mjera, škola je obvezna obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad i zatražiti relevantne podatke kako bi se učeniku mogla osigurati primjerena stručna podrška i daljnje praćenje.
Velik interes javnosti
Javno savjetovanje privuklo je veliku pažnju javnosti. Brojni su se oglasili u komentarima, a dobar dio podržava da se roditeljima ograniči opravdavanje izostanaka.
Donosimo nekoliko komentara.
- U praksi najveći problem nisu “neopravdani”, nego lažno opravdani izostanci: roditeljske ispričnice koje prečesto služe za izbjegavanje pisanja provjera, prikrivanje namjernog markiranja, pokrivanje neredovitog učenja, kao i opravdavanje učestalih kašnjenja (javni prijevoz/promet) ili komocije roditelja (putovanja i privatne obveze). Upravo je deregulacija roditeljskih ispričnica – mogućnost da se izostanak do tri dana opravdava praktično bez jasnog ograničenja i bez provjerljivosti razloga – dovela do današnjeg kaosa u školama: izostanci se gomilaju, učenici prekidaju kontinuitet učenja, a nastavnici i razrednici sve više “administriraju odsutnost” umjesto da se bave odgojno-obrazovnim radom.
Zato predlažem da se pravilnik dopuni dvjema skupinama mjera:
A) Sprječavanje zlouporabe opravdanja i jačanje odgovornosti
Ograničiti broj “roditeljskih/razredničkih” opravdanja do tri dana (npr. najviše 2 puta po polugodištu ili ukupno X dana godišnje bez dokumentacije).
Uvesti pravilo da se izostanak najavljuje najkasnije prvi dan izostanka, a retroaktivno pravdanje dopustiti samo u dokazivim iznimkama.
Nakon svakog daljnjeg “kratkog” izostanka iznad dopuštenog broja tražiti vjerodostojnu dokumentaciju, uz jasno navođenje da “prometni razlozi” i “javni prijevoz” ne mogu biti opći, automatski alibi za učestala kašnjenja.
Uvesti prag za pojačani nadzor (npr. nakon 20 sati ili ponavljajućih obrazaca: izostanci na dane provjera, ponedjeljkom/petkom, prvim satima) – obvezan razgovor učenik–roditelj–razrednik i plan nadoknade, uz uključivanje stručne službe ako se trend nastavi.
Jasno razdvojiti “izostanak” i “kašnjenje”: višekratna kašnjenja bez opravdanog razloga tretirati kao pedagoški problem, a ne kao rutinsku ispričnicu.
Olakšati i ubrzati izricanje pedagoških mjera za neopravdane izostanke (i kronična kašnjenja) uz jačanje uloge razrednika i predmetnih nastavnika u pravodobnom evidentiranju, pokretanju postupka i izradi plana nadoknade.
B) Poticajne mjere – nagraditi redovitost i odgovornost
Pojačati mogućnost službene pohvale (razrednika/ravnatelja) i evidentiranja u pedagoškoj dokumentaciji za učenike s niskim brojem izostanaka i kašnjenja (npr. “0 neopravdanih i do X opravdanih po polugodištu”).
Predvidjeti simbolične, ali vidljive poticaje: priznanje na razini razreda/škole, objava na oglasnoj ploči/stranici škole (uz suglasnost), te pohvalnica na kraju polugodišta ili školske godine.
Uvesti jasniji kriterij za pohvalnice: ne dodjeljivati pohvalnice isključivo na temelju izvrsnosti u ocjenama, nego vrednovati i odgojnu dimenziju školovanja – redovitost pohađanja, odgovorno izvršavanje obveza, primjereno ponašanje i doprinos razrednoj/školskoj zajednici. (Primjer kriterija: “odličan uspjeh + 0 neopravdanih izostanaka + izostanci/kašnjenja u razumnim granicama + primjereno ponašanje”.)
Omogućiti učenicima s urednim dolascima određene organizacijske pogodnosti koje ne narušavaju jednakost (npr. prioritetni odabir termina konzultacija, raniji termin usmenog odgovaranja, sudjelovanje u školskim projektima/izletima kao nagrada za pouzdanost).
Poticati razredne timove da planiraju “razredne ciljeve” (npr. smanjenje kašnjenja i izostanaka), uz zajedničku pohvalu kada se cilj postigne.
Ovakve dopune nisu “kazna”, nego nužan standard odgovornosti: štite učenike koji redovito rade, omogućuju pravednije vrednovanje i vraćaju smisao nastavi. Bez ograničavanja i provjerljivosti opravdanih izostanaka pravilnik rješava posljedice, ali ne i uzrok problema, dok poticajne mjere grade pozitivnu kulturu redovitosti i rada.
- Kao učiteljica s dugogodišnjim iskustvom rada u osnovnoj školi, snažno podržavam zabranu korištenja mobitela u osnovnoškolskom okruženju, kao i uvođenje strožih, jasnijih i učinkovitijih pedagoških mjera za nasilna ponašanja.
U svakodnevnoj praksi suočavam se s činjenicom da postoje učenici kod kojih trenutačne pedagoške mjere nemaju nikakav odgojni ni korektivni učinak. U razredu imam učenike koji kontinuirano ometaju nastavni proces, verbalno i psihički zlostavljaju druge učenike, a nerijetko iskazuju nepoštovanje i prema nastavnicima. Takva ponašanja traju unatoč primjeni postojećih mjera, razgovora, upozorenja i suradnje s roditeljima i stručnim službama.
Trenutačni sustav pedagoških mjera često stavlja naglasak na formu, a ne na stvarni učinak. Posljedica toga je da učenici koji se primjereno ponašaju i žele učiti ostaju nezaštićeni, dok se odgovornost i autoritet nastavnika sustavno slabe. Škola mora biti sigurno mjesto za učenje, razvoj i međusobno poštovanje, a ne prostor u kojem nasilna ponašanja ostaju bez stvarnih posljedica.
Smatram da je nužno razviti konkretnija, ozbiljnija i provediva rješenja koja će imati jasne i predvidive posljedice za nasilna i ometajuća ponašanja, pružiti stvarnu podršku nastavnicima u održavanju discipline i sigurnog okruženja, zaštititi prava učenika koji poštuju pravila i žele sudjelovati u nastavi, uključiti obvezniju i odgovorniju suradnju roditelja u rješavanju problema ponašanja.
Zabrana mobitela može biti važan korak u smanjenju distrakcija, konflikata i digitalnog nasilja, ali sama po sebi nije dovoljna. Potrebno je paralelno ojačati odgojnu ulogu škole, vratiti povjerenje u pedagoške mjere i osigurati da one doista vode promjeni ponašanja, a ne samo administrativnom evidentiranju problema. Bez sustavnih i učinkovitih rješenja riskiramo daljnju normalizaciju nasilja, gubitak autoriteta škole i dugoročne negativne posljedice za cijelu obrazovnu zajednicu. Samo kombinacija pravodobne prevencije, jasnih pravila i stvarnih posljedica može dovesti do pozitivnih promjena u ponašanju učenika i osigurati sigurno i poticajno okruženje za učenje.
- Mislim da šaljemo pogrešnu poruku djeci i pojedinim roditeljima koji će i nadalje iskorištavati svoje pravo opravdavanja izostanaka. Osnovna škola trebala bi biti obavezna kao što je i zakonom propisano, a ne tek opcija B. Apsolutno bi trebalo ograničiti dopušten broj roditeljskog opravdavanja izostanaka do 3 dana (prijedlog od dva po polugodištu mislim da bi svima bio prihvatljiv).
