U srcu smo kalendarskog ljeta, a u rubrici "Šta'š doma" konačno vas vodimo na jednu morsku destinaciju. I to ne bilo kakvu. Radi se o jednom od naših rijetkih otoka na kojem postoji kontinuitet života još od kamenog doba, otoka kojem su grčki kolonizatori dali ime "Korkyra Melaina" i koji svojom ljepotom i raznolikošću ne može ostaviti ravnodušnim bilo koga tko ga posjeti. Naravno, radi se o Korčuli.
U ovoj kolumni neću otići do dobro znanih destinacija poput Vele Luke, Blata, Korčule, Lumbarde i drugih bisera ovog otoka, već do nekoliko uvala koje su ponešto manje "razvikane", a vjerojatno predstavljaju vrhunac ljepote koju Mediteran uopće može ponuditi.
U ovoj kolumni moći ćete zaviriti u čarobnu uvalu Slatina, uvalu Tri Porte, u otočiće Trstenik i Pržnjak te u Karbune. Radi se o lokacijama na jugozapadnoj strani otoka koje gravitiraju Veloj Luci i Blatu.
Uvala Slatina - tirkizni raj
Krenuo sam od Slatine. Sam naziv uvale otkriva da se u njoj pojavljuje bočata voda, pa je sama temperatura mora blago niža nigdje drugdje. Radi se jako dubokoj i zaštićenoj uvali, a nalazi se između uvala Tri Porte i Nove. Do posljednjih nekoliko godina bila je izvan fokusa gostiju i gotovo nenaseljena. Ono što uvali čini posebnom je njena izrazito tirkizna boja, a more je vrlo bistro, okruženo borovom šumom. Vjerojatno ne postoji netko tko može posjetiti ovo mjesto i ne poželjeti okupati se, zaroniti, zaploviti... Od kraja Nove vodi neasfaltirana cesta do u sami kraj zaljeva. U ovoj uvali svega je nekoliko kuća izgrađenih na djedovini. Iz sredine uvale vodi pješačka staza do crkvice Sv. Juraja. Možda će vam zvučati pretjerano, možda i neprimjereno, ali jednom kada uđete u more ove čarobne uvale, moći ćete na trenutak zamisliti da ste na Maldivima.
Naš domaćin, Korčulanina, brodicom nas je provozao po ovoj uvali, a već na početku pokazao nam je lokaciju gdje je sve do prije nekoliko desetaka godina živjela sredozemna medvjedica. Njegov djeda ju je pozdravljao kada bi isplovljavao u ribolov, ni kada su zvuk galebova zamijenili zvukovi snažnijih brodskih motora, medvjedica je odselila.
Nešto dalje, tik uz obalu, naš domaćin nam pokazuje klačinu, mjesto gdje se nekoć proizvodio klak.
"Ispred nas je stara klačina koja se ne koristi više od 60 godina. Tu su naši stari radili klak, naložili bi vatru, ali bi se gledalo da je ne smoči more, a u isto vrijeme vatra ne bi smjela biti blizu maslina i raslinja. Odlamale bi se kamene ploče, potom bi se tu pekao vapnenac. Kada se ohladi, klak bi se transportirao ne samo po otoku nego bi se i izvozio", priča nam Korčulanin napominjući da su se ovdje radile brojni proizvodi kojima se trgovalo, poput sapuna od maslina
"Sada je sve progutala šuma, nekoć je sve bilo obrađeno", sjetno zaključuje naš "morski čovik".
Prolazeći brodom uz obalu divim se krajoliku. Kristalno plavo nebo, pošto je dan prije prošla nevera i očistila zrak, a more je još bilo mirno na ovom dijelu otoka. Boje se urezuju u glavu - plavo nebo, zelena borova šuma, tanki stjenovito dio uz obalu i plavo ili tirkizno more. Dio od uvale Slatina prema Novoj i dalje na istok slabo je naseljen, rekao bih, srećom. Nekoliko vila izgrađeno je tik uz more, a sama priroda naređuje gdje ne graditi. Tako na pojedinim padinama uz more šuma uopće ne može narasti od siline vjetra koji tu često udara. Tamo gdje je šuma gusta i uspravna, kaže priroda, povoljno je mjesto za život. U uvali Nova nailazimo na prizor koji je možda inspirirao Runjića da napiše stih o "suvoj lažini". More je prirodnim putem nabacalo toliko lažine da je nastao prirodni "tepih" koji je predivno vidjeti naspram tolikih neprirodnih "uređenja" obalnih i otočnih vala.
Privezujemo se u predivnoj uvali i plaži Grdača gdje je nekoliko starih ribarskih kućica preuređeno u izrazito lijepe objekte. More je kristalno čisto i bio gušt roniti u morem u kojem se jasno vidi dno i kada nije tako blizu. Od tu nas domaćin kajakom, jednog po jednog, vozi do obližnje grotte (spilje) kojoj neki s mora ne bi ni vidjeli ulaz. Radi se o procijepu obali širokom niti metar među oštrim stijenama. Kada prođete kanal od desetak metara, kanal se počinje lagano širiti, a svog zatvarati. Tada ulazite u malu pećinu na čijem je kraju mala plaža od prirodnih kamenih oblutaka. Osjećaj je neponovljiv, upozorenje tek neiskusnim vozačima kajaka da jako pripaze prilikom ulaska i izlaska uskim kanalom jer ako vas ti uhvate valovi, mogli biste se ozlijediti.
Otočići Pržnjak i Trstenik
Krećemo dalje do otočića Velog i Malog Pržnjaka te Trstenika. S vanjske strane otočića u kasnim popodnevnim satima puhala je umjerena do jaka tramontana te je podigla "pristojne" valove. Pravo je iskustvo bilo ostati na nogama za vrijeme ovih najvećih valova. Evo nekoliko geografskih informacija o samim otočićima:
Trstenik je nenaseljeni otočić u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Nalazi se u Lastovskom kanalu, uz zapadni dio južne obale otoka Korčule, oko 450 m od njene obale. Katastarski je dio općine Vela Luka. Njegova površina iznosi 0,278423 km2. Dužina obalne crte iznosi 2535 m, a iz mora se uzdiže 21 m.
Veli Pržnjak je naseljeni otočić u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Nalazi se u Lastovskom kanalu, uz zapadni dio južne obale otoka Korčule, oko 1470 m od njene obale. Najbliži susjedni otok je Mali Pržnjak, udaljen 140 m u smjeru sjeverozapada. U blizini su još i otočići Gredica, Lukovac, oba udaljena po oko 400 metara prema istoku. Katastarski je dio općine Vela Luka. Njegova površina iznosi 0,204325 km2. Dužina obalne crte iznosi 2258 metara, a iz mora se uzdiže 25 m.
Čim smo ušli u zaklon Trstenika i krenuli prema obalu, valovi su gotovo nestali. Pri kraju smo posjetili uvalu Tri Porte. Nije ni čudo da su tu izgrađene brojne vile od kojih teško koja vrijedi ispod "milijuna", a svoj komadić raja u ovoj uvali ima i legendarni Zlatan Stipišić Gibonni. Ako itko dvoji zašto svoju ljetnu kuću ima baš tu, svaka dvojba će nestati jednom kad posjetite ovu lokaciju. Brojni organizirani izleti ljeti kreću upravo iz ovih pitomih uvalica.
Forteca na Humu
Malu iznimku od ove morske Odiseje bio je posjet Forteci, nekadašnjoj vojnoj utvrdi na brdu Hum. Na 377 metara nadmorske visine, iznad Vele Luke na zapadnom dijelu otoka Korčule, smjestila se bivša vojna utvrda poznata kao Forteca. Izgrađena je tijekom austro-ugarske vladavine kao odgovor na strateške potrebe koje su se pokazale nakon Viškog boja 1866. godine, kada je postalo jasno koliko je važan stalni nadzor nad Korčulanskim, Lastovskim i Viškim kanalom.
Inicijativu za izgradnju utvrde dao je austro-ugarski admiral Wilhelm von Tegetthoff, koji je 1868. godine izdao naredbu za utvrđivanje brda Hum – ključne točke s koje se pruža pogled sve do talijanske obale. Radovi na Forteci započeli su 1890. godine, a utvrda je dovršena 1902., ostavivši za sobom impresivnu vojnu građevinu koja i danas dominira krajolikom iznad Vele Luke.
Napušten utvrda je neiskorišteni turistički potencijal, a od nje nalazi se vjerojatno najljepši vidikovac na Velu Luku.
Karbuni
Na kraju dana posjetili smo Karbune na kojima je, za razliku od dosadašnjih lokacija, dopuštena izgradnja uz more. Proteže se na južnoj padini brda, na istoj udaljenosti od 9 km, između Vele Luke i Blata. To je potpuno novoizgrađeni dio otoka sa novom cestom i kompletnom infrastrukturom. Karbuni su prekriveni borovom šumom, kao i otočić Zvirinovik ispred, što daje prekrasan zeleni odsjaj u moru. Zvirinovik zimi štiti Karbune od vjetrova, a ljeti poziva da se posjeti njegova nedirnuta ljepota. Iza otočića, u daljini se nazire Lastovo i morski horizont na zapadu. Sve kuće i vile smještene ovdje su isključivo za turizam, zato Karbuni imaju tendenciju širenja i postajanja značajnije turističke destinacije na otoku.
Bilo gdje da pođete na Korčulu, nećete pogriješiti.
OKUSI I MIRIS ZAVIČAJA Dani lumblije u Blatu: 'Lumblija - to ti je voja i jubav za ne povrć užancu'
Dođite na magične "Dane Vele spile" i ostanite sve do središnje manifestacije "Noć Vele Spile"
