Lumblija je tradicionalna slastica nastala na temelju ekonomskog bogatstva i raznolikog izbora kvalitetnih sirovina na otoku Korčuli. Lumblija kao tradicionalna otočna delicija ukazuje na priču o tradicionalnom načinu življenja, okružju i načinu života te uza svu povijesnu tradiciju koju nosi veže i jednu legendu - ljubavnu priču koja je posjetiteljima jako privlačna. Legenda o lumbliji često je prvi susret s ovom slasticom, osobito za strane posjetitelje i turiste na otoku Korčuli te je i u današnje vrijeme prisutna ta simbolika lumblije kao kolača nezaborava i kolača sjećanja i ustrajala je… Za ne povrč uzancu…
LUMBLIJA – to ti je voja i jubav. Sa tim je možda najbolje predstaviti program koji 25. listopada započinje u Blatu na Korčuli. Iako u svom naslovu nosi ime Lumblija, program je puno više od predstavljanja ovog tradicionalnog kolača koji od 2021. godine nosi oznaku ZOZP na nacionalnoj razini. Nadogradnja manifestacija,a i samog programa započela je dobivanjem oznake ZOZP i 2021. godine svi gastro programi koji se odvijaju u Blatu idu pod zajedničkim nazivnikom OKUSI I MIRISI ZAVIČAJA.
Jesenski program već tradicionalno naglasak stavlja na kolač koji se u Blatu tradicionalno radi o blagdanu Svih Svetih, ali ovom prilikom ovoj baštinskoj priči daje širinu otoka i svega onoga što povezuje Korčulu. Iz tog razloga organizatori Viteško udruženje Kumpanjija, Turistička zajednica općine Blato i Blatski fižuli ustanova u kulturi u ovogodišnji program naglasak su postavili na različite radionice, predstavljanja i zanimljive goste.
Prva tri dana programa zanimljiva su svima onima koji žele naučiti i probati nešto novo. Prvi dan programa donosi radionicu „Samoniklo jestivo bilje” koju će voditi Sani Sardelić iz Gradskog muzeja Korčula. Cilj radionice je stare vještine i običaje u kuhinji približiti svakodnevnici, prikazati novi suvremeniji način na koji se samoniklo jestivo bilje može prezentirati uz neizostavan uvjet da ga treba prepoznati. Nakon prve radionice uslijediti će predstavljanje knjige Franice Tasovac „Slatka Korčula” uz obaveznu degustaciju odabranih slastica po izboru autorice. Program radionica i predstavljanja završava s radionicom izrade tradicionalnog kolača Lumblije u OPG-u Mirjana i Danko Mirošević.
Nakon tri dana intenzivnog programa slijedi dan pauze da se svi mogu pripremiti za središnje događanje kada će se u Blatu u prostoru Gradskog parka predstaviti tradicionalni i autohtoni proizvođači otoka Korčule s naglaskom na autohtone slastice i Lumbliju. Uz neizostavne slastice svi posjetitelji moći će uživati i u specijalitetima koje će pripremati članovi Lovačke udruge Jastreb iz Blata, ali i degustirati poznate proizvode sa otoka Brača koje će nam prezentirati upravo Bračani.
Autentičnu tortu hrapaćušu, tradicionalnu bračku tortu brački varenik i još puno toga donose nam i ovu godinu. Nakon subote slijedi najslađa završnica u nedjelju 30. listopada, rezervirana je za Srednju školu Ivo Padovan čije vrijedne ruke učenika već dvadeset i sedmu godinu zaredom pripremaju prezentaciju, zajedno sa svojim mentorima i pod budnim okom proizvođača tradicionalnog kolača Lumblije (ZOZP), koja će nam probuditi okuse i mirise zavičaja na blatskoj Plokati rekla nam je Ivana Sardelić iz Blatskih fižula Ustanove u kulturi.
Tradicionalni kolač Lumblija prvi je zaštićeni proizvod na području Dubrovačko neretvanske županije sa posebnom oznakom kvalitete ZOZP (zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla) na nacionalnoj razini, ali i sa značenjem koje ova izvorna slastica ima za otok Korčulu.
Gastronomija i autohtoni, tradicionalni kolači dio su povijesti koji povezuje naše otoke i naše iseljeništvo. U tim vremenima velike neimaštine kada su materijalna dobra bila nedostupna za ponijeti jedino što im je preostalo ponijeti u nepoznati daleki svijet bili su okusi, mirisi i uspomene na svoj rodni kraj. Tako je i velik dio njih ponio upravo uspomene na jela koja su ih vraćala u djetinjstvo i na mjesta u kojima su odrasla. Odlazeći, nadali su se boljem životu i da neće zaboraviti mjesto iz kojeg su otišli. Među mnogobrojnim uspomenama i sjećanjima ponijeli su i sjećanje na lumbliju, njen nezaboravan okus i miris.
Zbog svojih sastojaka lumblija je trajni kolač koji, što je stariji, to je ukusniji.
"Ne zaboravi me" poruka je koja se svake godine šalje i dugo, dugo traje.
LUMBLIJE I KOLINDE (INA PADOVAN)
Gredu Svi Sveti i vaja se parićat za odnit kolinde kumici i kumparu,a to znači da mat vaja da ispeče lumblije. Zato moja baba greća na bultu s jednin malin koraćun i sakun od robe punoga mindelih. Nudin se i ja malo pomoć jer ću usput izist kojega i još ko je u žepu bokun kruha eto prave gozbe. Došli su malo iza podneva iz vanka i sad vaja sve parićat što je potriba za lumblije. Baba tuče mindele i pa ih siče na male bokunčiće, mat grata koru od lemuna, stavje kunčir na ruku, kanelu, rozu mušćadu, garofaliće, aniž a stavje i varenik oli rakiju,suho grozje, cukar, muku, sol, uje i drvene kopanje. Ma najprvo me šaje u tete Cote po kvas od bire, a mene ni tuga poć kad je za lumblije, a i moga si ne poslušat.
Teta Cota mi da kvas na pijatu od late i ja brzo nase doma. I moja mater se ćapa posla, misi u te drvene kopanje i stavje sve odoka, ni receta, sve što je parićala i misi,misi a undar pokrije s bilu tavaju i sti deku u puno duplini na to kopanja i osti da uzahodi. Dojde vrime za leć a tisto za lumblije još ni uzašlo,sad znan da je to tako moralo bit, jer je tisto teško, puno mirodija, cukara i ni mu se lako dignut, i ležemo mi, ma se mat svako malo dizala vidit kako tisto stoji.
Nigdi pri zoru me mat budi, jer san tila pomagat,da vaja poć očinit tisto i gremo u mali komin i mat počme cinit lumblije, stivaje ih na trpezu, dobota sve joj iste, a užala ih je učinit kolo dvaest bokunih, a ja učini dvi male, za brata i mene, i opet to pokrije i sada gre naložit peć, peć smo imali jer su i kruh doma pekli za cilu setemanu, a ja gri opet malo leć.
Kad su se dobro digle i ja san se već digla i išla vidit je li mat već počela peć, i ko ni, ja joj pa pomaži stavjat ih na drvenu lopatu a mat s lopatu njih u peć. Već je mat na trpezi parićala lipu, čistu, bilu tavaju di će ih stavjat a u jedan pot rakiju i mali bokun bile pečice za pomacat lumblije pri posipanja cukara po njima. Kad su se ispekle, mat jednu po jednu vadi iz peći i stavje na trpezu, kad su sve izvadjene, sad ja s krpicu iz rakije maži a mat pocukaraje.
Vrile su i nesmiš još provat kake su jer bi ti pale na stumak, nego vaja čekat da se malo ohladu. Kad se ohladu jednu mat nasiče da provamo i do Svih Svetih nema više, a to je baren još dva dana čekat. I dojdu Svi Sveti, nareši mat brata i mene i prvo na misu a kad dojdemo doma parićani veliki bili tavajol, na njemu plitki pijat, na pijatu u sridi lumblija ,okolo grozd krivače, šaka mindeli, malo suhih smokava i koji orah.Sveže mater suprotne kraje od tavajola i gremoća kumici, pa kumparu odnit kolinde.
Odneseš i malo proćakulaš dokli i oni ne odvratu isto na pijatu i greš nase doma. Digod bi ti dali štogod što nimaš, šipak, naranču, marune a meni je kumparu sestra živila vanka pa bi in bila poslala svašta što ni bilo unaska, pa bi digod u moj tavajol stili i koji lipi obručić, i dandanas čuvan jedan lipi od svile u kantunalu.
A digod bi ti dali i koji dinar, ja gusta.
Lumblije bimo jili danima, ali s mirun, i nisu bile nimalo tvrde a jedna je uvik oca čekala kad bi doša iz broda, a to bi većinu bilo kolo Božića.
