Rijetko koji dalmatinski grad, osobito u zaleđu, ima toliko prirodnih i kulturnih znamenitosti kao Imotski. Modro i Crveno jezero fenomeni su koji svojom ljepotom, ali pričama osvajaju svakoga tko ih podsjeti. Ne znamo hoće li se ovoga ljeta odigrati revijalna utakmica na dnu Modrog jezera kada snage odmjere vukodlaci i vilenjaci, vode je zasad dosta i suša na prijeti, pa će tako iščekivani dvoboj vjerojatno pričekati.
Proteklog vikenda voda u jezeru je bila predivne modre boje, a silazak po svježem vremenu sigurno je ugodniji nego u ljetnim mjesecima. Prolaziti ulicama i trgovima Imotskog, koji je nažalost izgubio ogroman broj stanovnika posljednjih desetljeća, znači prolaziti kroz povijest Dalmacije i snažnu povezanost obale i njenoga zaleđa. Kamene kuće i trgovi pričaju priče ne tako davnih vremena kada nije bilo turizma, kada je sve bilo puno života i kada si teško mogao pronaći neobrađeni komadić čudesnog Imotskog polja. Došla su drugačija vremena i ovaj grad se okreće turizmu što se može vidjeti po vrlo raskošnim zadnjim i po centru grada i po njegovoj okolici. S obzirom na sve to što Imotski ima za "ispričati", nema sumnje da će mlade generacije sve svoj potencijale iskoristiti za razvoj cijelog područja.
Na putu prema Topani prepoznali smo prolaze gdje su snimljeni pojedini kadrovi legendarnih "Prosjeka i sinova", vidjeli crkvu Gospe od Anđela koju su Imoćani izgradili u znak zahvalnosti nakon oslobođenja od Turaka. Upravo zbog blizine ove crkve obližnji stadion "Gospin dolac", koji je BBC proglasio jednim od 10 najljepših svjetskih stadiona, dobio svoj naziv. Imotskom nogometu ne cvatu ruže, no svi se nadaju boljim vremenima, ali i obnovi stadiona europskim sredstvima koji bi grad pretvorio još poželjnijom destinacijom.
Na Topani smo razgovarali s poznatim imotskim veterinarom i sokolarom Grgom Nikolićem koji nam je ljubazno rekao nekoliko zanimljivosti vezanih uz ovaj stadion.
Priroda se u Imotskom poigrala kao malo gdje na svijetu. Zaštićen majčinskim zagrljajem Biokova, ovaj grad u Dalmatinskoj zagori skriva dva prirodna fenomena – Crveno i Modro jezero koji su godinama predmet brojnih narodnih priča i legendi.
Do Modrog jezera smještenog podno tvrđave Topana moguće je doći pješice ako ste u dobroj fizičkoj kondiciji, a mi vam dajemo barem tri dobra razloga za to. Prvi je kupanje, a plivanje u jezeru s 50 nijansi plave boje i pogledom na okolne litice pamtit ćete cijeli život. Drugi su razlog vile koje tijekom zore i zalaska sunca upijaju ljepotu jezera, a prema lokalnoj legendi, u obližnju Vilinsku pećinu nikad nije kročila ljudska noga. Treći je razlog sportski. Naime, svakih nekoliko godina Modro jezero presuši, a Imoćani na dnu jezera odigraju nogometnu utakmicu. Jezerski derbi Vukodlaka protiv Vilenjaka veći je spektakl od finala Lige prvaka…
Otprilike kilometar i pol od Modrog smješteno je Crveno jezero.
Mnogo je mističnije i tajanstvenije. Obrubljeno kamenom čipkom od crvenih stijena po kojima je i dobilo ime, ovo je jezero jedno od najdubljih u Europi. Okrutne stijene kao da su željele sačuvati ovu ljepotu pa se, za razliku od Modrog jezera, u Crvenom jezeru ne može kupati niti se do njega ne može sići bez dobre alpinističke opreme. Zamislite Crveno jezero kao prirodnu galeriju slika na otvorenom kojoj se možete diviti izdaleka.
Hipnotizirajuće čarobna površina vode pritom skriva jednu strašnu legendu koja je preživjela do današnjih dana.
Prije mnogo godina na području Imotskog živio je vrlo bogat čovjek Gavan sa suprugom Gavanicom i djecom.
Po izgledu je bio čovjek, ali njegova je duša bila vražja. Maltretirao je sluge i mještane, a jedini mu je hobi bilo gomilanje bogatstva. Kako bi se uvjerio u Gavanovu oholost, jedne se večeri do njegovih dvora spustio anđeo prerušen u prosjaka koji je tražio milostinju. Vrata mu je otvorila supruga Gavanica i odbila mu dati vode i hrane. Na pitanje anđela boji li se Božje kazne bahata bogatašica kratko je odbrusila: „Što će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj?” U tom je času anđeo zbacio poderanu odjeću sa sebe i izvukao vatreni mač. Nebo se razbjesnilo, a munje počele divljati poput divljih konja. Zemlja se od silnog podrhtavanja otvorila, a u duboke su rupe na mjestu današnjeg Crvenog i Modrog jezera propali Gavanovi i cijelo njihovo bogatstvo. Stanovnici Imotskog tvrde kako se i danas kada puše bura čuju krikovi Gavana i Gavanice iz dubine jezera, a kada je vrijeme dobro i voda mirna, moguće je vidjeti ostatke bogataševih dvora. Osim ove zastrašujuće legende, s Crvenim jezerom povezana je još jedna zanimljivost. Nitko nikada nije uspio baciti kamen u jezero. Dolazilo je tu vrlo mnogo jakih ljudi. Uzimali su zalet, primjenjivali posebne tehnike bacanja, ali onaj poznati „buć” još se nikada nije čuo.
