Na „žežin Vodokršća“ blagoslivljao je popodne svećenik u crkvi vodu. Voda je bila u većoj vinofoci, pa je iz svakog domaćinstva netko dolazio i nalio po jednu bocu. To se čuvalo kroz cijelu godinu za slučaj bolesti ili smrti, a neki su svako veče, prije polaska na spavanje, umakali prst i križali se tom vodom. Zvala se „trekraljska voda“, a služila je protiv „zlih duhova“; njome se škropilo malo dijete radi otklanjanja uroka, a također i mladence prilikom vjenčanja.
Uoči Tri kralja kod crkve se palio velik oganj. Nije se smio paliti šibicom, nego na stari način kremenom. S tog ognja domaćice su uzimale po komad zapaljena drveta, nosile kući i zapalile nov oganj, jer su prijašnji zagasile i počistile prostor za loženje. Poslije toga su uz molitvu škropile kuću blagoslovljenom vodom donesenom tog dana iz crkve.
Uoči Vodokršća, a neki su to činili i ranije, domaćini bi kupili ostatke badnjaka i pepeo i nosili u vinograde i polja radi poboljšanja plodnosti i zaštite od svih nevolja „da bi Bog i Božić očuvao od svakoga gràda, od svake živine i svake poteškoće“. Stavljalo se komadiće uglja i na prozore, oko vrata staje i kuće, da ne bi udario grom, da bi to štitilo ljude i domaće životinje od bolesti i drugih nevolja.
Navečer su kolendari išli posljednji put kolendati i to je završetak božićnog ciklusa običaja.
Na Tri kralja svećenik je s ministrantima i sakristanom ili remetom obilazio i blagoslivljao kuće. Kada dođe u kuću kaže: „Mir kući ovoj“, a ministranti odgovore: „I svima koji prebivaju u njoj“. Obiđu sve prostorije, domaći ih malo pogoste te daju svećeniku novac (stavljao se u posudu s blagoslovljenom vodom), remeti novac i jaja, a ministrantima bombone, voće i slatkiše i oni su to stavljali u velike košare koje su nosili uza se. Postojao je u selu crkveni odbor, a njegovi članovi zvali su se fabriceri. Svećenik je prvo išao blagosloviti načelnikovu kuću, zatim kuću njegova zamjenika, onda je išao fabricerima pa tek tada ostalim građanima.
Popodne se igralo kolo u kojem je sudjelovalo gotovo svo selo, čak i najstariji i bolesni. Odrasli su donosili sa sobom malo pića pa se častili, pjevali i svi su se veselili.
Tri kralja hodijahu,
niza sunčevi sjaj,
u rukan nosjahu,
mir, zlato i tamjan.
Prvi je Baldasar,
velika kolina,
koji želi vidit
slavu Gospodina.
Drugi je Markije
i on dobra roda
koji želi vidit
slavu Boga Oca.
Treći je Gašperin,
junak ponajbolji
koji želi vidit
gdje se Isus rodi.
I tako hodjahu
do pod Irudov grad,
Irud sa ponistre
pod mudrost upita:
„O vi moji mladići,
kuda ste se trudili,
ima vele dana
da ste vi iz domi.
Znate li i vi,
gdje se Isus rodi?“
„Da mi znamo
gdje se Isus rodi
gradili bi palače
------
I tako hodjahu,
malo puta obajdoše,
jednu malenu
špiljicu nađoše.
Di je pokrivena
malenim bilčićem,
tute Gospe stoji
s malenim ditićem…
(Narodna pjesma s otoka Brača)*
Izvor:
Josip Miličević: Narodni život i običaji na otoku Braču
Brački zbornik br. 11, Supetar, 1975.
*Tekst pjesme je zapisan u Povljima, 25.VI.1969. za potrebe zbirke Dunje C. Rihtman. Tada ju je pjevala Vesna Bezmalinović, r. Hržić (1927.), a na magnetofonskoj vrpci ju je zabilježio dr. Jerko Bezić, voditelj Odsjeka za folklornu muziku Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu.
