Hrvatski borci polučili su sjajne rezultate na nedavnom Svjetskom prvenstvu u tajlandskom boksu koje se održalo u Abu Dhabiju. Njih sedmero se kući vratilo s medaljama.
S najsjajnijim odličjem oko vrata u svoj Split se vratila Helena Jurišić.
Borkinja Mornara nastavila je tako osvajati medalje na velikim natjecanjima.
Helena je u borilačkom sport već 20 godina, a njezin trud i odricanje sada se naplaćuje.
Splićanka je svjetska i dvaput europska prvakinja u kickboxingu, a u Abu Dhabiju je osvojila treći svjetski naslov u Muay Thaiju, u finalu je nadjačala tursku reprezentativku.
Naslov svjetske prvakinje osvajali ste tri puta, u Cancunu, Bangkoku i nedavno Abu Dhabiju. Kakva je bila konkurencija i jesu li druge djevojke bile bolje nego na prijašnjim natjecanjima?
– Svaki je naslov drugačiji i poseban na svoj način. U Cancunu sam imala tri borbe i sve tri pobijedila. Taj naslov je poseban jer sam imala crijevnu virozu i bilo je iznimno teško i zahtjevno nastupati. U Bangkoku sam isto imala tri borbe. Tamo je posebno jer je to njihov tradicionalni sport i imala sam želju baš tamo osvojiti svjetsko zlato. Na tim natjecanjima bila sam u kategoriji do 71 kilogram – kazala je Helena Jurišić za CroRing i nastavila:
– A u Abu Dhabiju sam imala dvije borbe i u obje sam pobijedila. I to je natjecanje bilo posebno za mene jer sam se borila u kategoriji do 75 kilograma. Željela sam postati svjetska prvakinja u dvije težinske kategorije i u tome sam uspjela. U polufinalu je bilo iznimno teško jer sam se borila s Finkinjom koja je bila fizički snažna. Sve tri runde su bile punog intenziteta bez stajanja. Finale je isto bilo zahtjevno ali sam ga vise taktički odradila.
Još jednom ste pokorili konkurenciju na Svjetskom prvenstvu u tajlandskom boksu?
– Baš lijepo zvuči kada kažete da imate tri zlata iz tri različita dijela svijeta.
Svjetska smotra u Abu Dhabiju bila je vrlo uspješna za hrvatske reprezentativce. Osvojili smo tri zlata, srebro i tri bronce. U poretku osvajača medalja Hrvatska je na sjajnom šestom mjestu. To je sigurno rezultat dobrog rada u klubovima. Je li ima prostora za napredak?
– Na ovom natjecanju smo ostvarili najbolje rezultate do sada. Zlatne medalje su još osvojili su Lucija Bilobrk i Ivan Bertić, Vito Košar bio je srebrni, a bronce su osvojili moje klupske kolege Petar Drežnjak i Vito Stojčić, te Toni Ćatipović – kazala je Helena i nastavila:
– Naravno da ima prostora za napredak, radimo na tome da budemo još bolji i jači. Svako natjecanje smo sve bolji i bolji. To je veliki motiv za dalje i još uz to smo postali olimpijski sport i samo je pitanje kad će nas uvrstiti na Igre. I Savez na čelu s predsjednikom Marijom Franićem nam osigura sve potrebno za razvoj i napredak.
Na prvenstvu ste imali podršku ostalih članova tima. Kakva je bio ozračje u ekipi?
– To se teško može opisati. Svi smo bili kOtkrilaao jedno i vrlo složni. Navijali jedni za druge i bili podrška, to nas je dodatno motiviralo u svakoj borbi. Baš smo prava ekipa i sve više se širimo i postajemo bolji i jači – rekla je Helena, te posebno istaknula:
– Cijela ekipa, zajedno s voditeljem stručnog tima Sinišom Andrijaševićem i direktorom reprezentacije Darijom Jurišićem čine savršenu formulu za uspjeh.
U reprezentaciji ste zajedno s Lucijom Bilobrk koja je također osvojila zlato u kategoriji iznad 75 kilograma. Kako ste proslavili medalju?
– Lucija je također osvojila zlato. No tamo nismo imali vremena za proslavu jer sam odmah imala let za nazad. U zračnoj luci me dočekala obitelj, a i prijatelji su mi priredili predivan doček. Baš su me iznenadili i hvala im. A proslavu naših medalja imat će jednog dana, organizirat će Savez.
Je li vaši uspjesi potaknu mlade djevojke da se uključe u borilačke sportove?
– Voljela bih da sam mladim curama nekakav pozitivan uzor i potaknem ih na bavljenje sportom. To vas izgradi kao čovjeka, ne samo fizički, postanete prava osoba.
Članica se Mornara čiji borci osvajaju medalje na brojnim natjecanjima u domovini i svijetu. Koliko je važno da borci prolaze kroz dobne kategorije? Vi ste počeli trenirati s deset godina i stigli ste do trostruke svjetske i dvostruke europske prvakinje?
– Naš klub je u vrhu borilačkog sporta u našoj domovini. Imamo jako dobru atmosferu, prijateljstvo i normalno stručan rad naših trenera uz brata Darija, tu su Ivan Tabak, Petar Pastuović, Mate Grčić, sve mladi školovani ljudi spremni na odricanje i naporan rad – podvukla je Helena i nastavila:
– Nema tu slučajnosti, medalje koje naš klub ostvaruje detaljno su planirane i odrađene u dvorani. Svaki sport je bolje krenuti trenirati od malena, jer se tako razvija čovjek i stječe iskustvo.
Borilački sport trenirate već 20 godina. Imate kakav savjet za one koji se time žele baviti, pogotovo oni mlađi.
– Moj sport može se početi trenirati i malo kasnije kao tinejdžer jer za ring ipak moraš biti nešto stariji. Ja sam prolazila prvo tatami kao kadetkinja pa krenula kao juniorka u ring. Bitan je kontinuiran rad i upornost.
Nastupili ste u Bellatoru, je li i dalje imate ambicije za slobodnu borbu? Imate li kakve planove za budućnost?
– Nastupila sam u Bellatoru, u K-1 disciplini što nije zaživjelo, samo su se opredijelili za MMA.
Kakve imate planove, do kraja godine ima još natjecanja.
– Prvo malo odmora i uživanja u ljetu, a nakon toga krenuti s pripremama za Europsko prvenstvo u kickboxingu. Sport je moj život, tako da sve planove u budućnosti vidim isključivo vezano za sport.
Hoćete li ostati u sportu i možda jednog dana postati trenerica?
– Da, sigurno ću ostati u sportu i danas sutra biti trenerica.
Znali ste izjaviti kako su vam cilj Olimpijske igre. Jesu li još uvijek o njima razmišljate?
– Naravno da razmišljam o Olimpijskim igrama, to bi bila kruna moje karijere koja traje već 20 godina, ali mislim da ih zbog godina neću dočekati. Ali kao trenerica mogla bih jednog dana otići na Igre. Ali nikad ne reci nikad!
Imate li uzore u sportu?
– Nemam posebnog uzora, cijenim svakoga tko je u sportu. Uvijek sam se vodila da budem najbolja u tome što radim.
Kao uspijevate povezati svoje svakodnevne obveze s treninzima, koji sigurno nisu lagani. I koliko tjedno trenirate?
– Sto posto sam posvećena sportu. Tjedno imam barem deset treninga. Moj život je sport i sve što ide uz to odmor, prehrana…
Kada postižete ovakve vrhunske rezultate koliko znači potpora obitelji?
– Obitelj je sve. Mnogo mi znači njihova potpora jer bez njih ne bi bilo ni mojih rezultata – zaključila je Helena Jurišić.
