Splitski restoran Makarun, jedno je od omiljenih mjesta brojnih Splićana, ali i brojnih turista koje posjete najlipši grad na svitu. Ovu sezonu su započeli na zanimljiv način, predstavili su novi projekt “Dalmatia meets the World” u sklopu kojeg su organizirali večeru spajanja tradicionalnih dalmatinskih jela s onima iz Danske. Danska gastronomska scena je jedna od najpopularnijih u svijetu, a svake godine kreiraju nove trendove u gastronomiji. Tako su se na meniju, koji je predstavljen gostima Makaruna, mogla pronaći zanimljiva jela s naglaskom na svježe i lokalne namirnice poput pršuta, ručno rađenih Makaruna i ribe iz Jadrana spojenih s danskim specijalitetima kao što je sourdough kruh s krumpirom, riba s Holandez umakom i torta od pive. Svi prisutni na večeri su imali prilike svjedočiti jedinstvenom spoju danskih i dalmatinskih kulinarskih tradicija i očuvanja kulturne baštine.
Uz restoran Makarun, u organizaciji je sudjelovala i Danska ambasada među kojima su posebni gosti večere bili i veleposlanik Ole Frijs Madsen, kao i počasni konzul Žarko Dešković. Kulinarske snage su udružili chef makarun Bože Vugdelija i danski Chefovi Simon Clemens i Henrik Elkir. Jela koja su chefovi pripremala su bila zanimljiva nepcima, a večera se sastojala od čak 7 sljedova, od čega su neka jela bila tradicionalna za Dalmaciju, neka za Dansku, a bilo je jela koja su predstavljala spoj najboljeg iz obje kuhinje. Priprema večere je trajala tri dana, a chefovi su radili od jutra do mraka kako bi sve bilo savršeno.
“Danci koriste izrazito teške stvari i namirnice, dok je naša hrana laganija. Tako da je bilo izazovno izbalansirati da okusi ljube jedan drugog, a da ništa ne odskače i ne preuzme glavnu namirnicu. Tu smo najviše vremena izgubili, po 12 sati smo sjedili i razmišljali kako sve spojiti te smo isprobali veliki broj verzija dok nismo bili zadovoljni” kazao je chef Makarun Bože Vugdelija.
“Trebalo je vremena da se međusobno sporazumijemo zbog jezične barijere, ali onda je sve teklo glatko. Posebno smo se oduševili divljim šparogama i svim domaćim i svježim namirnicama koje imate u Dalmaciji. Nikada nismo probali takve divlje šparoge i one su nam bile totalno ludilo te smo odmah znali da ih moramo iskoristiti u jelu. Jedan od izazova je bio uzeti gorčinu iz njih, ali smo se odlučili poslužiti ih uz komad ribe s malo šećera i Holandez umakom. Još jedna izazov nam je bila i vrućina, jer se Holandez lako “raspada” zbog nje te je taj slijed mora brzo vani. Na kraju smo bili zadovoljni kao je sve ispalo. Šparoge su posebno otkriće, a ovaj slijed nam je bio i omiljen”, kazali su chefovi Simon Clemens i Henrik Elkir.
Sve je krenulo s pozdravom iz kuhinje koji se sastojao od dalmatinskog pršuta, majoneze od šparoga, pesta od češnjaka i sourdough kruha koji je nastao od kvasca koji je star preko 20 godina. Drugi slijed se sastojao od zanimljivih okusa i nečega što je veoma teško pronaći, riječ je o carpacciu od tikvica koji je bio punjen Paškom skutom. Zatim je uslijedilo tradicionalno dansko jelo, kruh od raži s krumpirom i pancetom, a potom je uslijedio dalmatinski slijed koji je uključivalo ručno rađene Makarune s kozicama i jastogom. Gostima se posebno svidio filet brancina sa šparogama koje su ubrane toga jutra u okolici Splita i Holandez umakom, a nije nedostajalo ni deserata za zaslađivanje nepca. Chefovi su predstavili i dva deserta, jedan od njih je bila torta od piva sa sladoledom koja je svojim okusom iznenadila, kao i činjenicom da se kombinirala s raženim kruhom koji do sada nismo imali prilike jesti za desert. Domaći desert je bila čokoladna torta na tri kata, a poslužena je s kumkvatom iz dvorišta jednog od zaposlenika.
“Pa meni je osobno je najbolje što su Danci pripremili bili je kolač od pive jer je odličan desert za prijelazno razdoblje poput proljeća. Za rad s Dancima se bilo lako priviknuti, oni su kao i mi veliki radnici i nije im bio problem raditi i po 12 sati, a svi smo imali zajednički cilj - da večera uspije. Željeli smo mnogo naučiti jedni od drugih i mislim da smo se lijepo upotpunjavali. Zanimljivo je da kod njih nema odmora, samo rad, u jutro se odmah starta, nema pola sata odmora da se popije kava, da se razbudi. Ako mi radimo 150 na sat, one rade 350. To me iznenadilo, ali je svih nas u kuhinji potaknulo da radimo brže i bolje te da damo sve od sebe. Posebno me oduševilo koliko Chefovi Simon Clemens i Henrik Elkir cijene namirnice, kako se odnose prema namirnicama s ljubavi i poštovanjem, to je nešto stvarno posebno bilo kod njih dvojice. Uz to su me naučili kako raditi sa živim kvascem, kako proizvesti domaći kvasac i kako održavati taj kvasac na životu. Nevjerojatno je koliko se treba posvetiti njemu da bi se proizveo te je sve u gramaži i svaki gram radi razliku. Kad su napravili kruh s tim kvascem i kad smo ga probali, osjetila se razlika u odnosu na ono na što smo mi naviknuli, a ako uzmemo u obzir da je taj kvasac star 20 plus godina onda je zaista vrijedno divljenja. Naime dio kvasca su ostavili i u Makarunu, ali neću otkrivati planove koje imamo s njim za sada...” kazao je chef Bože Vugdelija.
