Proljeće je vrijeme za Splitski pupoljak. Manifestacija je to koja u centar pažnje stavlja mlade ljude koji su do sada već ostvarili zapažene rezultate, a čije vrijeme tek dolazi.
Splitski pupoljak rodio se iz Splitskog cvita koji u fokus stavlja žene ovoga grada koje su svojim trudom i zalaganjem učinile mnogo za svoju okolinu. Priznanje za Splitski cvit tradicionalno se dodjeljuje na Dan žena, a Splitski pupoljak u proljeće.
Đurđica Kovačić jedan je od Splitskih pupoljaka. Vrijedna učenica trećeg razreda III. gimnazije u Splitu već je u vitrine spremila velika priznanja sa natjecanja iz biologije, a već zna i čime se želi baviti u životu. Razgovarali smo s djevojkom koja je na Međunarodnom turniru mladih prirodoslovaca (IYNT) 2020. osvojila zlatnu medalju i koja je bila prva osoba koja je u Hrvatskoj u istoj godini sudjelovala na državnoj razini natjecanja iz biologije iz obje kategorije - u kategoriji znanje i u kategoriji istraživački rad.
Otkud ljubav prema biologiji i kemiji?
"Oduvijek, otkad sam bila baš jako jako mala. Gledala sam bube po vrtu, pilala sam mamu sa brdo pitanja vezanih uz biologiju i kemiju. Puno prije sam počela voljeti biologiju jer je to nešto što nije toliko apstraktno kao kemija. Mama mi je molekularni biolog pa je bila u mogućnosti odgovoriti na sva ta pitanja. Uvijek sam čitala knjige i enciklopedije, ali u 5. osnovne sam počela ići na Ljetnu tvornicu znanosti na MEDILS-u. Tako sam mala iskustvo iz prve ruke. Tu sam vidjela kako je to biti uključen u znanost pa sam se počela aktivnije baviti s tim."
Kad si krenula s natjecanjima?
"Htjela sam ići u 8. razredu osnovne škole, ali su me odbili na jednom natjecanju za istraživačke radove. To mi dalo motivaciju u srednjoj školi."
Na prvom satu biologije u srednjoj školi si rekla profesorici da želiš na natjecanje. Kako je ona reagirala?
"Njena reakcija je bila - 'pa dobro, vidjet ćemo, ajde mi pošalji nešto ako si prije pisala', pa sam joj poslala taj rad iz 8. razreda, pročitala ga je i valjda shvatila da se isplati raditi sa mnom."
Što je najviše što si do sada osvojila?
"Najviše što sam osvojila bila je zlatna medalja na Međunarodnom turniru mladih prirodoslovaca, a najprestižnije natjecanje na kojem sam bila, u smislu da najviše zemalja sudjeluje, ujedno i najteže, je bila ta Međunarodna biološka olimpijada."
Pripremaš li se sada za neko natjecanje?
"Sve nam je otkazano zbog Ukrajine, trebala sam ići na Međunarodnu konferenciju mladih znanstvenika, ali su nas sve povukli. Trenutno mentoriram."
Kako je to sve izgledalo na Olimpijadi?
"Nama je bila online, ali inače bude uživo pa sve izgleda malo drugačije. Bude eksperimentalni dio koji mi nismo imali. Kako je Portugal bio organizator, mi smo to sve pisali na PMF-u u Zagrebu i imali smo dva testa, prvi je bio teoretsko praktični, drugi je bio samo teoretski. Teoretsko praktični je bio sastavljen u smislu Magellanovih putovanja, pa smo imali različite stanice i morali smo odgovarati na različita pitanja. Bile su slike i videa, recimo slika neke biljke, pa treba navesti sve prilagodbe koje vidiš i onda na osnovu toga zaključiti na kojem području bi ona mogla živjeti, ili nekakva istraživanja koje je netko napravio i onda mi moramo donijeti neke zaključke na temelju tih istraživanja. Meni je bio draži teoretski dio. Dobije se 50 pitanja iz različitih dijelova biologije, i onda se odgovara većinski na točno i netočno. Dio je toga čitanje s grafova, dio toga je čista teorija, zaključivanje sa slika i tako dalje..."
Koliko više si morala učiti?
"Morala sam učiti dodatno. Od 1. srednje sam se baš intenzivno uhvatila to raditi. Učila sam sigurno 10 sati tjedno, a prije natjecanja po pet sati dnevno. Baš sam dosta radila, ali drugačije je učiti biologiju i kemiju. Biologija je većinski štrebanje. Ja sam u 1. srednje učila unaprijed gradivo jer smo radili po novom programu, tako da sam morala nadoknaditi ovo što smo propustili - da budem na istoj razini kao drugi. Ali, to je čisti štrebanje, a kad radiš kemiju pet sati, to može biti i pet sati rješavanja zadataka. Iz biologije se to ne može, sve je u principu teorija."
Odlučila si se za medicinu? Nećeš maminim stopama?
"Ne idem maminim stopama, upravo zato što sam imala to iskustvo i vidjela što radi jedan molekularni biolog sam shvatila da zapravo ne želim ići na to, nego da se želim baviti ljudima. Odlučila sam u 8. osnovne, kad sam bila na Ljetnoj tvornici znanosti, na radionici s područja medicine i kad sam upoznala studente medicine i vidjela čime se bave. Jako mi se svidjelo. Ove godine sam baš zapečatila da ću sigurno ići na medicinu. Kako sam išla na sva ova natjecanja, imala sam priliku vidjeti s čim se bavio biologija i s čim se bavi medicina. Shvatila sam da se žalim baviti ljudima i imati taj istraživački dio kao nešto što mi je sporedno, nego se baviti biologijom i isključivo laboratorijem. Razmišljala sam što ne želim ići i onda sam čitala o pedijatriji i pričala sa doktorima, svi kažu da je u pedijatriji više pacijenata - dijete, njegovi roditelji i šira rodbina koja se okupi oko njega, tako da nisi samo fiksiran na jednu stvar. Meni je jako zanimljivo što se tiče pedijatrije što se nekakve stvari moraju prilagoditi ovisno o dobi djeteta, jer nije isto liječiti odraslu osobu i liječiti dijete u razvoju. Sve se mora uzeti u obzir što mi čini specijalizaciju ekstra teškom, izazovnom zapravo. To mi je trenutno primarni izbor, ali ne znači da se neće promijeniti."
Gdje bi upisala fakultet?
"Ja bih željela na Cambridge ili Edinburgh, ali ako ne tu onda bih išla u Zagreb."
Bavila si se plivanjem 9 godina, sada si u veslanju.
"U plivanju više nisam. Uvijek sam imala čudan osjećaj da ću trenirati veslanje, što je bilo čudno s obzirom da se nisam imala potrebu maknuti sa plivanja do 2. srednje. Kako imamo obiteljskog prijatelja koji je izvrstan veslač, kad sam odlučila da se želim prestati baviti sinkroniziranim plivanjem, u šali sam izrekla da bih mogla na veslanje. Doslovno sam se šalila, ali sam onda promislila da bih stvarno mogla na veslanje. Nakon tog prvog treninga sam se zaljubila. Trening je bio u zatvorenom, ali mi je to bilo sasvim dovoljno, upisala sam se tu i intenzivno se bavim tim."
Imaš li vremena za druženje s vršnjacima?
"Imam vremena, ali svi prijatelji se bave istim stvarima kao i ja. Teško nas je sve skupiti pa moramo unaprijed planirati kad ćemo se naći."
Čime se još voliš baviti u slobodno vrijeme, osim što volontiraš?
"Volim čitati, ali ne znanstvene knjige nego znanstvenu fantastiku, običnu fantastiku i takve stvari. Osim toga, završila sam glazbenu školu, ako mi dođe želja sviram klavir ili flautu. Zadnje vrijeme sam se uhvatila peći kolače. To me preko karantene zanimalo, pa se sad bavim time tu i tamo."
Što kažu ukućani? Moraju li te tjerati od knjige?
"Zapravo, jako teško im je pronaći neki balans. Uvijek sam bila odličan đak, ali sad su u srednjoj školi prešli iz stava 'jesi li naučila, hoćeš li učiti?' na 'zašto još učiš?'. Jako su ponosni, bili oni sa mnom ili ne, odmah im javim preko poruka kako je bilo na natjecanju. Baka je najveći navijač, genijalna je. Baka drži fige meni i mom bratu. On je na faksu, njemu drži fige da prođe ispit, a meni da super prođe natjecanje. Samo joj trebamo javiti od kad do kad, da ne drži fige cijeli dan, i onda se toga drži."
