Nedavno smo pratili manifestaciju Splitski cvit koja u prvi plan stavlja žene. Žene ovoga grada koje su svojim trudom i zalaganjem učinile mnogo za svoju okolinu. I upravo ove godine obilježena je deseta godina održavanja ove hvalevrijedne manifestacije koja nas upoznaje s vrijednim ženama koje možda inače ne bismo imali prilike upoznati. Za to možemo zahvaliti Udruzi Naš kvart na čelu s Milenom Mratinić.
Iz Splitskog cvita, nakon nekoliko godina njegova postojanja, izrodio se Splitski pupoljak. Splitski pupoljak u prvi plan stavlja mlade ljude, mladiće i djevojke, čije vrijeme tek dolazi, a koji su već u mladosti pokazali - da ih velike stvari očekuju.
Njoj je tek 17 godina, a već zna što u životu želi - pomagati ljudima. Zato se i odlučila za medicinsku struku. Njezino vrijeme tek dolazi. Ona je Mia Rebernik i ide u četvrti razred splitske Zdravstvene škole.
Kako si se odlučila za medicinsku struku i otkad postoji ta želja?
"Još od malena sam imala tu želju i kad je došlo vrijeme u osnovnoj školi kada treba odlučiti što dalje, gledala sam sve smjerove koji postoje i odlučila sam se za medicinsku sestru. Inače sam dobra iz biologije i kemije i zaključila sam da je to dobar posao. Već od 6. i 7. razreda me baš taj smjer privlačio."
Prošla si tijekom prakse većinu odjela, što ti se najviše sviđa i gdje bi jednog dana voljela raditi?
"Još nisam sve prošla, ali dosta odjela je zanimljivo. Posebno su zanimljivi kirurški odjeli, također i različite ambulante. Jako teško je reći koji mi je odjel najdraži."
Što je zapravo najteže u tom poslu?
"Najteže je iz dana u dan gledati ljude koji imaju probleme, muče se s bolestima. Naravno da mi je žao i nekad mi bude teško gledati, posebno kada su mala djeca u pitanju. Danas sam bila na pedijatriji i jako mi je žao male djece koja su bolesna i koja tamo moraju ležati."
Sudjelovala si u Forumu mladih? Kako je do toga došlo?
"Prošlo ljeto mi je razrednica javila da ima jedan projekt za mene, koji bi me mogao interesirat. Nisam u tom trenutku ni znala o čemu se točno radi. Prije toga sam već sudjelovala u projektima vezanima uz mentalno zdravlje pa je mislila da sam dobar kandidat za to. Prihvatila sam, zanimalo me o čemu se tu radi. Išla sam na sastanak u Službu za mentalno zdravlje Splitsko-dalmatinske županije i dočekali su me psihijatar dr. Željko Ključević, Mirjam Juginović i prof. Grbić. Ona mi je sad mentorica. Objasnili su mi da se radi o forumu na kojem bih ja trebala predstavljati svoju državu, ako prođem, na svjetskoj razini za prevenciju ovisnosti. Meni je to bilo jako zanimljivo. To je tema koja me i inače zanima.
Radila sam već na sličnim projektima, ali ne na projektima ovakve važnosti. Pristala sam. Morala sam se kandidirati. U 11. mjesec su mi se javili da sam ušla u užu selekciju. Dobila sam sedam pitanja koja su bila vrlo opširna. To je bilo zapravo sedam različitih eseja, o tome što ja mislim o temi ovisnosti, kako bi neke stvari trebalo mijenjati. Odgovor sam čekala do negdje 12. mjeseca kada su mi javili da sam primljena.
Prije foruma su prethodile neke aktivnosti da se malo upoznamo, svi smo iz različitih država i nismo se poznavali. Dva ili tri tjedna prije foruma imali smo dosta aktivnosti da se upoznamo s temom ovisnosti. Onda je došao taj forum, trajao je 5 dana. Imali smo predavače koji se bave prevencijom na svjetskoj razini. Tumačili su nam, govorili, odgovarali na naša pitanja. Dosta smo svi bili znatiželjni, a predavačima se nije žurilo, rado su odgovarali na sva naša pitanja."
Volontirala si u Službi za mentalno zdravlje SDŽ?
"To me baš jako zanima jer mentalno zdravlje je područje kojim bih se možda htjela u budućnosti baviti. Evaluirala sam neke njihove letke i brošure i nešto što su mladi izradili i pomogla sam im s njihovom Instagram stranicom, kako bi sve bilo dostupnije mladima. Ja, kao mlada osoba, sam mogla neke stvari lakše približiti mladima. Tamo sam provela dosta vremena."
Kako zapravo pomoći u prevenciji ovisnosti i što bi poručila mladima?
"Prevencija je najbitnija, kada dođe do ovisnosti, onda više ne govorimo o prevenciji, onda moramo liječiti bolest ovisnosti. Što bih poručila mladima? Da je najvažnije raditi na sebi, ostati svoj i okružiti se dobrim ljudima. Kada imamo takve okolnosti u životu, da smo sretni, manja je vjerojatnost da ćemo podleći utjecaju društva i početi eksperimentirati s različitim tvarima. Mislim da je to najbitnije. Kao i da se okupiraju s aktivnostima koje vole, koje nisu štetne, da u slobodno vrijeme rade. Ovdje u Splitu imamo dosta aktivnosti, puno radionica se organizira, a jako mali broj mladih zna da to uopće postoji. Neki koji su čuli možda misle da je to nešto dosadno pa će radije nešto drugo raditi."
Što nakon srednje škole?
"Još razmišljam o tome, ali sigurno bih htjela ostati na ovom području u zdravstvu. Imam još dosta vremena za razmisliti, ali sigurno ću ostati u sektoru zdravstva."
Čime sa baviš u slobodno vrijeme?
"Volim se družiti s prijateljima, izlaziti u prirodu, šetati. U zadnje vrijeme nemam puno slobodnog vremena zbog prakse i škole, foruma, ali inače slobodno vrijeme volim iskoristiti za odmor, da se psihički opustim."
