Proljeće je vrijeme za - pupoljke. Do sada smo predstavili devet Splitskih pupoljaka, pa je došao red da predstavimo i posljednjeg. Podsjetimo, riječ je o manifestaciji koja se "rodila" iz Splitskog cvita. I dok Splitski cvit u prvi plan stavlja žene ovoga grada koje su puno učinile (i čine) za svoju okolinu, Splitski pupoljak fokus stavlja na mlade ljude, oni čije vrijeme tek dolazi.
Jedna iz te skupine mladih ljudi je Petra Koceić Bilan. Petra je učenica trećeg razreda III. gimnazije iz Splita koja je do sada nanizala velike uspjehe na natjecanjima. Dvostruka je državna prvakinja u poznavanju hrvatskoga jezika i državna prvakinja iz latinskog jezika u kategoriji gimnazije. Ovi uspjesi priskrbili su joj tri Oskara znanja, najprestižniju nagradu koju dodjeljuje Agencija za odgoj i obrazovanje, i stipendiju Grada Splita.
Otkud ljubav prema hrvatskom i latinskom jeziku?
"Od početka, od malih nogu i vrtića, sam jako voljela glumu. Obožavala sam čitati, stalno sam bila za knjigom. Iz toga se, valjda prirodno, rodila ljubav prema jeziku. Još u osnovnoj školi sam krenula s natjecanjima. Bilo je izazovno i htjela sam pokušati. Tada još nisam uspjela doći do državnog, ali kad sam upisala srednju školu, odlučila sam ponovno pokušati. Tako sam u prvom razredu bila prva, to mi nije bilo dosta i rekla sam da moram obraniti titulu. Išla sam po drugi put u drugom razredu.
Što se tiče latinskog jezika, od prvog sata kad sam došla u prvi srednje, ja sam ga zavoljela, instantno. Znam da je to učenicima najomraženiji predmet, kompliciran, zakučast, pa te strukture, na kraju krajeva skroz drugačiji jezik od hrvatskog. Ja sam vidjela u tome baš tu ljepotu i povezanost s hrvatskim, a i činjenica je da je to jezik iz kojeg proizlazi većina današnjih jezika. Vidjela sam jednostavno u tom jeziku nešto što većina ljudi danas ne vidi ili ne želi vidjeti. Onda sam se odlučila okušati u tome i osvojila nagradu."
Također učiš talijanski jezik te samostalno i španjolski. Voliš jezike, kako si se odlučila za MIOC?
"To je svima najinteresantnije kod mene. Meni je MIOC prvenstveno bio izazov, svi su govorili da je teška škola i da neću izlaziti. Ja sam baš odlučila vidjeti jel ja to mogu i bacila izazovu rukavicu u lice i krenula u to. Osim toga, meni se čini da se ne volim toliko orijentirati stopostotno na jezike. Sviđa mi se i matematika i prirodoslovlje i sve to, ali MIOC mi je baš bio izazov, to je glavni razlog zašto sam se odlučila."
Planiraš na medicinu?
"Najvjerojatnije. Možda bude i biokemija, vidjet ćemo kako se budu stvari razvijale."
Kojom granom medicine bi se bavila? Gdje bi voljela na faks, tu kod nas ili negdje vanka?
"Bit će mi dosta teško odvojiti se od Splita i od obitelji, ali mislim da je to korak koji bih trebala napraviti. Veselim se iskreno studentskom životu, bez obzira koliko mi je lijepo u srednjoj. Mislim da ću za početak krenuti za Zagreb, a onda možda poslije nekakav nastavak bi mogao biti vani. Volim dosta putovati, tako da se možda kasnije prebacim negdje vanka. Možda čak u Italiju, mislim da bih se dobro uklopila zbog talijanskog. Od medicine me najviše zanima endokrinologija jer obuhvaća stvarno sve, tu ima puno povezivanja, nije liječniku sve servirano na gotovo. Nikad nije, ali čini mi se da baš u toj grani treba puno razmišljati i zaključivati tako da mi je to baš zanimljivo. Ako bude medicina, a ako ne - vidjet ćemo."
Ako odeš u inozemstvo, bi li ostala ili se vratila?
"Ja bih se uvijek vratila. Iz ove pozicije šta sad govorim, nadam se da ću ostati toga stava, ja bih se vratila zato što se nigdje drugdje ne bi osjećala kao doma, kao tu. Mislim da vanka ima više napredovanja, ali žrtvovati takav jedan osjećaj da si doma i tu pripadnost, mislim da ne bih. A i kod nas se može napredovati i ostvariti odlična karijera, tako da nema razloga da ne ostanem tu."
Baviš se i glumom, također si u debatnom timu. Otkad se baviš time i kad sve stigneš?
"Glumom se bavim već deset godina tako da je to baš utkano u mene, dio je moga života i sigurno ne bih bila ista osoba da nije bilo te glume. To je baš dio sazrijevanja i taj posao je skroz drugačiji nego što ljudi misle, puno je kompleksniji i psihički zahtjevniji nego što ljudi misle. Sve stvari koje sam naučila o književnosti, čak i o psihologiji, socijalnoj i emocionalnoj inteligenciji, sve je to dio mene. Baš sam ponosna što mogu reći da sam igrala Ofeliju u Hamletu i Tatjanu Onjeginu, te dvije žene su kao likovi baš negdje u meni, uvijek će mi biti negdje u zakutku srca.
Što se tiče debate, kako inače volim s prijateljima razgovarati o temama kao što su ekonomija i politika, baš sam htjela pokušati. Upoznala sam divne ljude. To je baš razbibriga, ali sam i naučila neka jako bitne i aktualne stvari. Imali smo debatu na temu uvođenja eura, ja prije toga nisam ništa znala o toj temi i sad sam jako obogaćena za dosta informacija o tome. Sve se stigne jer se samo treba organizirati."
Jako voliš čitanje, što dosta mladih ne voli baš. Kakav bi im savjet dala da počnu čitati i kakve knjige voliš?
"Mislim da je problem što se te lektire forsiraju, onda se ljudi znaju odbiti od toga, još u ranoj dobi, Ali, po mome mišljenju samo je izlika kad kažu - ne zanima me ništa što se nudi. Uvijek se može naći nešto, samo treba otići u knjižnicu i pronaći nešto, izbor je stvarno golem, ali nekako nema tehnike kojom bismo mogli ljude privoliti da opet čitaju. Samo treba razgovarati s njima o tome. Ja pokušavam kod svojih prijatelja, kažem im - znaš što sam pročitala nekidan, baš je dobro. Uspijem ih zainteresirati tako da ljudi koji ne vole čitati opet poslušaju preporuku. Ja mogu sve čitati. I lektire su mi ok, i klasici - Dostojevski i Shakespeare..., ali trenutno sam oduševljena knjigom 'Ubiti pticu rugalicu' (Harper Lee) i 'Igra staklenim perlama' (Hermann Hesse). Volim i lagane knjige, krimiće za ljeto i ove ozbiljne knjige. Volim čitati i na talijanskom."
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
"Obožavam slušati muziku, stvarno ne mogu bez muzike ni minutu, pogotovo stari rock. Volim gledati filmove, baš sam filmofil, i onda s ekipom pričati o filmovima. To mi je baš draga tematika. Volim dosta vremena provoditi u prirodi, s obitelji. Navečer, klasika- ekipa. Imam baš veliku ekipu tako da su mi baš bitni. Sa sestrom provodim dosta vremena, ona je mlađa od mene, ali mi je bitan dio života."
Šta roditelji kažu na tvoj uspjeh na natjecanjima, jesu li iznenađeni?
"Čini mi se da je svaki roditelj uvijek iznenađen kad se to dogodi. Čini mi se s njihove strane da su toliko hranili ljubav prema čitanju. Nikad mi nisu ništa nametali, na to sam stvarno ponosna jer znam kakvih roditelja ima. Toliko su na opušten način hranili ljubav prema znanosti i prema čitanju. Mislim da su ponosni, ali s druge strane, mislim da su prvi koji mi kažu da stanem na loptu s perfekcionizmom i da se opustim. Oni su ti koji me znaju primiriti i reći kad se trebam opustiti, tako da mislim da oni znaju taj balans pronaći."
