Mnogima je jasno da je još sredinom siječnja otvoren put za (konačno) preuređenje plaže Žnjan kroz dugoočekivani projekt koji bi bio od iznimne važnosti za Grad Split, turizam, ali i cijelu ponudu ovog dalmatinskog bisera.
Ipak, sve bi se moglo zakomplicirati, ako splitski poduzetnik, hrvatski ragbi reprezentativac i vlasnik nekadašnjeg („čistkom srušenog“) žnjanskog restorana i bara „Zen“ Tomislav Burazin čvrsto stane na put ovom mega projektu.
"Duša me boli kad ovo vidim"
Našli smo se s Tomislavom na lokaciji nekadašnjeg „Zena“. Očajan i tužan gledao je u prostor nekadašnjeg restorana i bara i ispričao nam je svoju stranu priče. Uvjerio nas je da će, ako to bude potrebno, stati na put dugoočekivanom projektu.
- Priča je počela 2016. godine kad sam došao na Žnjan otvoriti lokal. U posjedu sam imao koncesijsko odobrenje i već tada sam krenuo razmišljati koliko je sve to zakonito. Tada sam uvidio da je prostor koji koristim u građevinskoj zoni. Pokrenuo sam sve zakonske postupke kako bi sve legalizirao - rekao nam je Tomislav Burazin u početku razgovora.
S obzirom na to da se radi o pomorskom dobru kojim upravlja Splitsko-dalmatinska županija jedini način legalizacije bio je putem koncesije.
- Pokrenuo sam postupak za koncesiju u studenom 2016. godine za pripadajući ponton na moru, ali i postupak za cestu, parking i zgradu. Sve sam radio po prostornom planu koji je i danas na snazi. Međutim, u pet godina tog postupka promijenila se vlast u Gradu Splitu i sadašnja vlast na čelu s Androm Krstulovićem Oparom donijela je odluku o malim izmjenama i dopunama istog prostornog plana, iste čestice i zone – objašnjava nam Burazin te nadodaje:
- Te izmjene su opet predvidjele isto, namjena je ostala ista – uvjerava nas.
"Imam sve papire. Zašto me ignoriraju?"
Kazao nam je osim toga da su njegove lokacijske dozvole već bile pravomoćne u trenucima izmjena i dopuna plana, samim time kaže da su oni bez problema mogli staviti u plan te pravomoćne dozvole koje je imao za pokretanje posla, jer naglašava, sve su potpuno iste izmjene i dopune – identične svim njegovim dozvolama koje je godinama pribavljao.
- Međutim, dogodio se problem i nema se sluha od gradske vlasti za jedan zakoniti postupak. Ignoriraju postupak i ja to ne prihvaćam. Nudim mirno rješenje, želim sastanak s čelnicima i volio bih da dođemo do nekog rješenja. Želim izbjeći sudove i nekakva prepucavanja. Radnik sam i poduzetnik i želim nešto dobro napraviti ovom gradu. Inzistiram da mi se dopusti da se natječem za lokaciju. Imam u rukama dvije pravomoćne lokacijske dozvole i razne suglasnosti. Preko dvadeset tijela hrvatskih institucija dale su mi rješenja, vozali su me od vrata do vrata, pet godina ovo traje. Sada neću lako odustati – očajan je, ali i odlučan Burazin dok nam prepričava svoja birokratska iskustva.
Naglasio nam je uz to da je godinu dana prije rušenja objekta potpisao u SD županiji izjavu da će on u trenutku kada ga ovlaste njima dati zgradu ili će je sam ukloniti.
- To je bio uvjet za lokacijsku dozvolu. Morao sam tu izraditi idejni projekt, na kraju su mi tražili i detaljne studije i 3D animacije. Grad je išao toliko daleko da sam za glavnu pristupnu cestu do lokala radio gotovo glavni projekt, ali i batimetriju, odnosno geodetski projekt ispod morske površine. Svega je tu bilo, brdo papira. Sve me koštalo nekoliko milijuna kuna uz naporan višemjesečni rad – prisjeća se.
"Birokracija me uništila. 'Vozikali' su me od vrata do vrata"
Burazin je nakon toga išao u Grad Split te je pokrenuo postupak izdavanja lokacijske dozvole.
Tu tek kreće jedno iscrpljujuće 'vozikanje' od vrata do vrata.
- Čak su mi od pustih papira tražili suglasnost Ministarstva državne imovine RH te provedbu procjene utjecaja na okoliš (studija ima preko 100 stranica). To je jedan od stotine dokumenata. Sve me to koštalo puno novaca, a što je najgore, izgubio sam puno vremena. Vrijeme odsutnosti od obitelji mi je najteže padalo, ali želio sam se žrtvovati jer sam vjerovao da je sve što radim dobro i ispravno. Držao sam se zakona i onoga što su mi nadležni govorili – žali nam se Burazin dok nam pokazuje sve papire koje nam je donio kao dokaz.
Dok sve to lista i pojašnjava, izjavio nam je da se nada da će netko pokazati razumijevanje za jedan zakoniti postupak.
- Ponudio sam u dopuni moje žalbe Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture da naloži SD županiji da Mehatronika Burazin zajedno sa Spalatumom DMC sudjeluje u natječaju za koncesiju, jer je Mehatronika Burazin puno prije pokrenula inicijativu i zahtjev za koncesiju i dobila ovlaštenje – jasan je Tomislav dok nam govori da ga ne zanima cijeli Žnjan nego jedna mikrolokacija.
"Grad bez mene ne može ništa"
Nada se da će doći do konstruktivnog sastanka, jer se jedino tako može naći rješenje ovog problema.
- Moj interes nije zakočiti projekt Žnjana. Ja sam građanin Splita, volim ovaj grad i duša me boli kada vidim kako je ovaj prostor zapušten i devastiran. Ovdje se ne radi ništa, sve propada i nema veze s modernim turizmom – ističe te nam nakon postavljenog pitanja vezanog za njegov projekt odgovara:
- Ovaj projekt previđa investiciju i ulaganje od 20 milijuna kuna, pričamo o preko 100 novih radnih mjesta tijekom cijele godine, također i o ogromnoj količini novca koja će se 'preliti' u gradski, županijski i državni proračun, to je investicija od javnog interesa. Sve se financira privatnim novcem. Spalatum DMC je gradska tvrtka koja se financira javnim novcem svih nas, a ovdje je situacija potpuno drugačija. Želim riskirati jer vjerujem u ovaj projekt – kazuje, a na kraju je imao poruku za gradonačelnika Krstulovića Oparu:
- Naš gradonačelnik kaže: „Žnjan će se urediti po planu“. Dragi gradonačelniče, ovo je plan i nastao je puno prije vašeg i osim toga, legitiman je i zakonit. Uvjeti su ispunjeni prije dvije godine, a pomaka nema. Znači, ništa se nije dogodilo, samo sam izgubio vrijeme i novac. Grad bez mene ne može ništa, ako me nastave ignorirati žalit ću se pravosudnim institucijama i radovi neće krenuti. Ne želim da dođe do toga, ali ako oni nastave ovako komunicirati i ignorirati me, "stopirat" ću sve, i to će trajati dvije do četiri godine, iako, ponavljam, to mi nije u interesu – zaključio je Tomislav Burazin.