Gospodina Damira Raku šira javnost jedino povezuje s hotelom Briig na Bačvicama, ali naravno to je kap u moru njegovih radova. Poznajem njegov rad i veoma sam bila sretna kada sam ugledala obavijest da gos. Rako ima predavanje o arhitekturi našeg Splita, pod nazivom „Splitske utopije“.
Prostorija je bila dupkom puna, a i u toku predavanja se prepunila, tako da se osjećala ljubav prema našem gradu, njegovom prošlošću, a posebno budućnošću.
Kada je završilo izlaganje najviše je bilo pitanja na tu temu. Naravno svi smo dobili stručne odgovore uz ugodan osmjeh.
U ovom jednom članku ne moguće je napisati sve što smo čuli, ali jedan mali dio iz srca prenosim.
- Mi smo iskreno iznenađeni da je ovoliko ljudi došlo, na ovakvu temu. Navikli smo da arhitekturu ne zanima baš mnogo ljudi, mi smo vam teška manjina. Kada su mi rekli da je ovo prostor od manjina, e onda, uzmite, mi smo vam stara manjina iz davnih vremena.
Želimo večeras bližim jezikom prenijeti ono što mi radimo.
Pričat ćemo kako je bilo, kako je moglo biti, bolje ili lošije i kako bi trebalo biti.
Pojam utopije pojavljuje se u šesnaestom stoljeću, kada Thomas More, u Britaniji piše sasvim novu knjigu, kakvi bi gradovi mogli izgledati. On je idealizirao i opisao, u kojem ljudi stvaraju novi svijet. Ta knjiga je jedan dio alata svih nas arhitekata, da vidimo kako neke stvari mogu izgledati.
Ono što je nama fokus, to je Split, grad u kojem živimo i Dioklecijanova palača. Ona je nama nukleus ukupnog naše rada, kako mi razmišljamo, sanjamo i živimo. Defakto od nje se ne možemo odmaknuti.
Možda najbolje što je izišlo u 19. stoljeću je ta knjiga Ruine Dioklecijanove palače
Možda najbolje što je izišlo u 19. stoljeću je ta knjiga Ruine Dioklecijanove palače. Koje je preko britanskih izdavača izašla vani u svijet i otvorila, palaču i pokazala, što ona je.
Jedan čovjek je sebi, možemo tako reći, napravio vikendicu, a od nje nastao grad. Jedinstven slučaj u svijetu.
Nama je ona osnova, početak i kraj!
Možemo uzeti primjer, katedrala sv. Duje, zbog brutalnog i veoma žestokog sukoba kršćanstva i Rimljana. To nije nikada postao mauzolej stvarno, već su kršćani dolaskom uselili u katedralu. Tada se po meni dešava taj ključni trenutak splitskog identiteta. Da kršćanska religija ulazi u Rimski mauzolej. Uz sina Boga Jupitera, tada se susreću dvije religije i stvaraju jednu predivnu umjetnost. Meni je ta katedrala jedna od ključnih stvari u našoj kulturi koja je simbiotična, hibridna, koja nije jednoznačna.
Kuća Perović na rivi, zanimljiva, što je u njoj boravio Sigmund Freud. On je pisao o kući Perović u svoj knjizi Tumačenje snova. Opisuje te ljude, taj mentalitet, taj koloraturan karaktera kojeg Split ima. Bellevue je 1875 bio jedan od prvih hotele na Jadranu koji je imao toplu vodu i wc u sobi. Danas je on jedna zapuštena ruina, koja je predmet tajkunskih igara. Začudo kako kultura ne može doći u ruke koji će je gledati kao kulturu. Nadajmo se da će ta kuća dobiti pravi spomenički karakter.
Jedan veoma zanimljiv čovjek koji se zvao Schiller, tražio je da sagradi vilu izvan grada i stvorena je Vila Dalmacija. U njoj su se izmjenjivali kraljevi i kraljice, na kraju je i Tito od nje stvorio ljetnu rezidenciju. Da se napiše povijest o toj kući, mnogi veliki i poznati ljudi nalazili bi se u toj knjizi. Roosevelt, Churchill, Indira Gandhi, Sophia Loren, Richard Burton i mnogi, mnogi drugi.
Josip Kodl, je napravio Gusara, sjajna kuća, ali početak devedesetih, točno na prelazu sustava, oni su se dogovorili da je to ruina i da je treba srušili. Povijest arhitekture pamti je kao izvrsnu kuću, ali sada srušenu.
Nama arhitektima je veoma bitan Juraj Dalmatinac. Na bilo kojem kvizu ili razgovoru, kada se spomene Juraj Dalmatinac, odmah se poveže sa Šibenskom katedralom. Istina to je remek djelo, međutim, on je prvo splitski arhitekta. Naravno radio u Veneciji, napravio je Cadoro palaču na Gran kanalu. Ona je jedna od ključnih zdanja i onda srce Europe. Dok je radio na palači Cadoro, mislim da je bio jedan od četiri važnije osobe. Baš u to vrijeme dobiva poziv od splitske obitelji Papalić, koja kaže: Mi dolazimo tu, ovo je novo vrijeme i treba nam jedan takav graditelj. Tako nastaje ova nevjerojatna palača Papalić u kojoj je danas muzej grada Splita. Baš ova palača je rezultat tog našega, tog autentičnog, Splitskog. Nije dovoljno pokazano kao svjetsko, a u biti je.
Pojavljuje se veliki umjetnik Ivan Meštrović.
Silna jedna energija, klesarski trud ljudi, predivna lokacija, koja je danas postala javna. Pokazuje tu snagu arhitekture, da od jedne kuće. Bila je namijenjena za njegovu veliku familiju,- postane muzej. To je nevjerojatno, ako se mi samo uspijemo približiti takvoj snazi, bilo bi čudo. Njezin vrt je rezerviran par godina unaprijed za razne manifestacije.
Stih Tina Ujevića: "Split ima takvu boju duše, da je o njoj opasno govorit"
U tome je po meni sva ljepota i ove destrukcije, onog u Splitu, tog kontrasta, te estetike. Koja nastaje gradnjom i rušenjem, uništavanjem, pa ponovnim stvaranjem. Ja mislim da ni jedan pjesnik nije ovako Split opisao.
Idemo sada u glazbu, ne znam da li znate da je Pink Floyd, kompletan bend su bili studenti arhitekture. Oni svi su u jednom trenutku, ne znam na kojoj godini, mislim četvrtoj, jednostavno rekli to je dosadno za nas i idemo samo u glazbu. Naravno da se u glazbi Pink Floyd i njihovim nastupima jako osjeća ta arhitektoničnost.
Već godinama aktualna tema je Istočna obala. Prvi projekt napravili smo 2012, dobili smo nagrađeni tada i ništa se nije dogodilo. Idemo dalje i skočimo u 2022, ponovno isti zadatak, ponovno se mučimo trudimo. Treba jako puno inženjera i drugih stručnjaka uz nas. Zadržali smo istu temu da Split dobije park, taj zeleni prostor zavlada, a da je kolodvor ispod. Dodali smo neke nove teze, nove stvari, kako ujedinjeni promet može sjesti u taj dio gradske luke. Cijeli svijet ide prema tome da arhitektura ne oduzima prirodu.
Svaka kuća ima pravo biti drugačija
Svaka kuća ima pravo biti drugačija. Kao što je svaki čovjek drugačiji!
Ovom rečenicom, gos. Damir, dao je odličan odgovor na svoj rad, a i radove svih svojih kolega. U predavanju mnoge je spomenuo posebno, naše splitske kojima odaje veliko poštovanje.
U njegovim rečenicama, osjeća je ogromna ne samo strukovno znanje, što je normalno, već ogromna opća kultura.
Kada su se upalila svijetla, prepoznatljivim mirnim glasom, uputi nam poruku da pitamo što želimo.
U svim našim očima se vidjelo, želja da on nastavi, ali na žalost bio je kraj.
Savjetujem svima iz srca da posjete predavanja gos. Rake, jer ja sam napisala samo jedan mali dio onoga što je ispričao mnogobrojnoj publici.
Ugodno me iznenadio doček u prostorijama Srpske manjine . Stolovi su bili prepuni hrane, ne kanapeića.
Već hrane!
Pršuta, sira, salata od hobotnice, crni rižot, bakalar na bjanko, baklava, krempita, i još mnogo toga uz piče naravno.
Pronašla sam predsjednika Iliju Borkovića, kojem sam se zahvalila za lijepoj večer, na kojoj sam mnogo naučila o arhitekturi moga grada i rijetko kada se na predavanjima dobro se najela.
Zaključak- Sva predavanju su zanimljiva kada slušamo stručne i zanimljive ljude.
