Split je postao meka mladih partijanera ih svih dijelova svijeta. Nezaobilazna je to destinacija na njihovom putu, a nismo baš sigurni da će se svaki od njih sjećati svog boravka u Splitu. Ako se i sjete nekih fragmenata, pitanje je hoće li to prepričavati svojima doma.
Naime, nakon tura i tura pića po kafićima (nećemo ulaziti u to konzumiraju li još nešto osim alkohola), krene noćni đir po gradu. I nitko se ne bi bunio da oni odu do svojih apartmana na noćni odmor i da to učine u tišini. Ne, oni putem do svog smještaju (ako do njega uopće dođu) uspiju probuditi sve stanare centra grada, kojih je iz godine u godinu sve manje.
Ne pada im na pamet da tu ljudi žive, da sutra ujutro idu na posao. Pa šta ih briga remete li kome san, oni su na odmoru, a ovdje ih ionako nitko ne zna. Pa mogu valjda raditi što ih je volja!? Tako nije rijetkost da centar grada koriste kao javni zahod. Obavljaju nuždu gdje stignu, povraćaju ljudima pred ulazima, a u naletu strasti isto tako ne biraju mjesto.
Tako se u ranim jutarnjim satima može vidjeti turiste kako umjesto kušina grle - kamen. Ne stignu do apartmana kojeg su unajmili i platili već legnu nasred puta. Gdje stignu. I nitko ih ne može omesti. A domaći moraju pazit da ne zapnu o neko "olešeno" tijelo kakvog britanskog državljanina (ili bilo kojeg drugog). A čak nije ni Ultra počela gdje se alkohol toči u potocima, a razne "tablete" gutaju kao bomboni.
I uzalud nam visoke kazne koje su propisane kad se - ne naplaćuju. Ne kažemo da se ne naplaćuju uopće, ali ne u dovoljnoj mjeri da bi se ukazalo strancima na to da Split nije javni zahod i da tuđu imovinu trebaju paziti, a ne urinirati i povraćati po 1700 godina staroj baštini.
