U velikoj dvorani Gradske knjižnice Marka Marulića u četvrtak je predstavljen novi roman Magdalene Mrčela - "Između".
Treći je to roman splitske profesorice hrvatskog jezika. Na promociji zadnjeg romana dvorana je bila potpuno popunjena, no sada je situacija bila nešto drugačija - samo zbog epidemioloških razloga.
"Bila je lijepa atmosfera. Drago mi je da se onoliko koliko se moglo popuniti u Gradskoj knjižnici Marka Marulića i popunilo; hvala im što su me pozvali. Ovo je moj treći roman, psihološki roman 'Između' koji tematizira prostor između raja i pakla kao svojevrsno čistilište i progovara o problemima mentalnog zdravlja i suicida, osobito prigodno uz današnji svjetski dan prevencije suicida, pa se nekako nadam da smo malo uspjeli podići svijest o tom tabuiziranom problemu", kazala nam je autorica nakon same promocije.
Zanimalo nas je kako je došla na ideju da napiše roman ove tematike.
"Došla sam na ideju zato što se nažalost u kratkom periodu nakupilo mnogo mračnih misli, mnogo crnih slučajeva, doslovno za crnu kroniku, prijatelja i bližnjih. Pokušala sam da knjiga na mene i na njih djeluje terapijski; da sagledamo probleme i kako smo izgubili neke drage ljude; da vidimo možemo li možda prevenirati drugi put i možemo li možda pomoći nekome ako vidimo neke znakove depresije ili općenito nekih drugih mračnih raspoloženja, a mi možda možemo biti svjetlo u njihovom životu".
"Izravan povod bila je smrt jednog mladog čovjeka koji je brat mog jako dobrog prijatelja. To me užasno potreslo i voljela bih da se to nikada nije dogodilo, ali složili smo se u tome da ako možda spasimo jedan život iznošenjem priče, ipak smo napravili misiju i da onda nije svejedno što se dogodilo i da smo nekoga spasili".
Je li se u svom poslu, u školi, susretala s takvim problemima?
"Imala sam nažalost takva iskustva, čim sam se zaposlila. Djeca u školskim zadaćama, ako osjete naše povjerenje i našu ljubav prema njima, napišu vrlo brzo o svojim problemima. Sada je samo pitanje jesmo li dovoljno educirani i empatični da im pomognemo. Ja se jako trudim sa svojim kolegama iz aktiva hrvatskog jezika pokazati tu empatiju, reći im da nisu sami ali vjerujem da to rade svi nastavnici kroz svoj poziv", pojašnjava nam.
"Pišu mnogo, da samo saberem zadaće svojih učeninka, tu bi se mogle pametne knjige izdati. I pišu i čitaju, to mi je jako drago. Nadam se da će i ovaj roman malo oplemeniti i popuniti neke crne rupe u hrvatskoj književnosti općenito kod tabu tema. Hvala mojoj urednici što mi je omogućila da o ovoj mračnoj, ali bitnoj temi progovorim."
Na promociji je bio i psihijatar Tomislav Franić.
"Jako mi je drago, razmijenili smo nekoliko rečenica i oduševilo me kad je rekao nešto što ja nisam mogla iskopati iz svog radnog iskustva, a to je da se ljudi odlučuju na takve činove suicida ako osjećaju nemjerljivu bol ili nemjerljivu prazninu i ta bol se nekako pokušava gasiti, a praznina puniti ako ljudi pokušaju. Nadam se da knjiga svojom porukom može biti način gašenja boli", zaključila je Magdalena Mrčela.
"Jedan od rizičnih faktora za samoubojstvo je osjećaj socijalne odbačenosti. Svakako da su ovi novi uvjeti koji uključuju i socijalnu distancu i udaljavanje, jedno vrijeme smo bili u potpunom lockdownu, u karanteni, svakako da su to bili jaki stresovi. Socijalna distanca je krivi pojam, mi moramo koristiti pojam fizička udaljenost, jer ako smo mi fizički udaljeni, ne moramo biti i društveno, socijalno udaljeni jedni od drugih. Postoje danas moderne tehnologije i onda ako smo u nekom lockdownu možemo komunicirati. Mi nažalost nemamo komunikaciju ni u uvjetima kada nema lockdowna, dakle imamo privid socijalne komunikacije. Svi smo okruženi uređajima, koji daju površnu komunikaciju kroz poruke, emotikone i slično, a jedna prava i stvarna komunikacija je sve rjeđa, koja uključuje i dodir, govor tijela i emociju je sve manje prisutna", kazao nam je Tomislav Franić.
Kako je kazao, razmišljanje o samoubojstvu nije tabu. Događa se kada osoba više ne zna što bi i misli da je to rješenje, no to nije rješenje. O svemu zapravo treba razgovarati.
