To vas pogodi kao snajper, rekla je radijska novinarka Kornelija Livaja koja je preživjela masivni moždani udar, na početku tribine Razgovor s potpisom: Moždani udar - mnogućnost oporavka u Gradskoj knjižnici Marko Marulić.
- Nema šta nije zahvatio. Ja sam bila biljka. Osoba koju sad vidite nema veze s osobom koja je tada bila. To je bilo tijelo u pelenama koje je ležalo. Nisam mogla govoriti dobro jer su mi facijalni mišići potpuno otišli. Nisam mogla gutati. Sve sam morala učiti iz početka. Nisam mogla sjediti jer je rečeno bilo da nije sigurno da ću sjediti jer je centar za ravnotežu, balans, sve je otišlo. I tome ima 5 i pol godina. Nakon prvog šoka kojeg doživiš, kad u roku od 10 minuta od brze, radne, spsosobne, polivalentne žene, postaneš biljka. Onda sam krenula u rehabilitaciju po cijeloj zemlji gdje god sam mogla. S tim da apsolutno nikakvu potporu države nisam imala.
Tražiti motivaciju u svemu
Niti država ikome, ne samo meni, daje neke velike potpore. Ja sam se izvukla sama i u tom smislu, možda zločesto zvuči, državi ne dugujem apsolutno ništa jer mi ona nije dala ništa. Nula. Prvi terapeut mi je došao nakon godinu i po. Taj sustav ne funkcionira uopće. Ako vam se nedaj Bože dogodi možda udar možete se osloniti samo na sebe, svoju obitelj i čudo. Tražit motivaciju u svemu - rekla je Livaja kao posebna gošća tribine. Sa 45 godina bila je, kaže, novinarka u full pogonu, fit s vidljivim trbušnim mišićima, a sad 80 postotna osoba s invaliditetom s upitnikom je li daljni oporavak uopće više moguć.
Doc. dr. sc Krešimir Čaljkušić, neurolog - intenzivist KBC-a govorio je kako moždani udar nije bolest već stanje, o vrstama moždanih udara, vanjskim manifestacijama, što splitska bolnica može operativno učiniti, a što se šalje za Zagreb, što ljudi mogu učiniti za sebe da smanje vjerojatnost moždanog udara i koliko je važno vrijeme prijema, početka terapije pacijenta s moždanim udarom.
- U idealnim uvjetima potrebno je 35 minuta od ulaska bolesnika u bolnicu do terapije, dok ga pregledamo, zovemo CT, pošaljemo neurološko - intenzivnom liječniku. Ako smo izgubili na razgovore, anamneze i transporte više od pola sata, sat, onda se nažalost može dogoditi da smo izgubili većinu vremenu - rekao je Čakljušić. Naveo je i sasvim suprotni i ne tako rijetki primjer kako ljudi znaju naći svoju babu na selu s moždanim udarom tek kad odu "po harač".
Neurološki simptomi i stanje psihe
Psihijatar izv.prof.dr.sc Boran Uglešić prezentirao je zanimljiv slučaj jednog mladog momka koji je prebolio dva moždana udara, kojemu je operiran tumor mozga i liječio se osam godina, živio s grčevima cijelog tijela, slično epilepsiji, imao brojne neurološke dijagnoze da bi na kraju neuropsiholog zaključio da se radi zapravo o umišljaju, psihosomatskoj bolesti te je nakon dekontaminacije od lijekova koje do sada uzimao, uz par tjedana psihološke obrade bio kao nov.
- Čista psiha. Dobio je lijekove za psihu, depresiju za svoju nekakvu nadogradnju. Potpuno uredan. Do tada je pio antiepilepike, kortikosteroide, nema šta se tu nije mijenjalo. Prije su to stari ljudi zvali histerija. I on je imao nadogradnju da mu se to događa sa svim simptomima šta to prati. To je današnja mogućnost googla, enciklopedija da on vidi koji su simptomi. Te simptome ima, dođe kod doktora, doktor napiše sumnja na to i to. A sve može biti neadekvatna, pretjerana reakcija na stresnu situaciju - kazao je Uglešić.
Raspravljalo se i o tome na koji način osoba s teškim moždanim udarom djeluje na opstojnost vlastite obitelji, što se događa s njegovom psihom, ali i o slučajevima kad ljudi prežive moždani udar "onako s nogu".
Moderatorica tribine bila je Rada Veštić.
