Biti na sprovodu 'on-line' i osobno različito je, ali opet jednako dirljivo. Prijenos uživo također omogućuje da se u tom trenutku oprostiš s voljenom osobom – počinje priču Splićanka Dita Agolli Waespi koja zbog pandemije koronavirusa i epidemioloških mjera nije mogla otići u Nizozemsku ispratiti dragu prijateljicu i kolegicu s kojom je godinama radila u organizaciji Ujedinjenih naroda. Prijateljica joj je preminula iznenadno, od srčanog udara. No, u razvijenijim europskim zemljama našli su način kako bliskim osobama omogućiti da sudjeluju na ispraćaju, piše 24 sata.
- Nisam se iznenadila kad sam dobila poziv za video prijenos jer danas se, zbog pandemije, toliko već stvari obavlja virtualno, putem raznih aplikacija. Ali, ipak, nisam to očekivala. Pomislila sam zašto ovo nitko ranije nije smislio. Mislim da je ovakav način sudjelovanja na sprovodu može ostati kao praksa i nakon što pandemija završi jer mnogi nisu u mogućnosti putovati na ispraćaj u drugu zemlju, a htjeli bi doći – kaže Dita opisujući kako su sprovodi u drugim zemljama različiti, i pružaju sliku o životu preminulog, što oproštaj čini puno emotivnijim.
- Kod nas se ne drže govori na sprovodu, o pokojniku i njegovom životu nitko ne priča, osim ako nije bio poznata osoba. Svećenik će održati misu, možda reći nekoliko rečenica o preminulom, ali taj svećenik ga vjerojatno zapravo nije poznavao. Vani je to drugačije. O preminulom govore njegovi bližnji, u pozadini se vrte fotografije njihovih životnih trenutaka, pusti se glazba... Sve skupa to daje posebnu atmosferu. Jako su me dirnule riječi obitelji moje prijateljice, te fotografije koje su se prikazivale na ekranu iza odra, a posebno me dotaknulo kada sam vidjela fotografije iz onog dijela njezina života kojeg sam i ja bila dio. Tužni su ovi sprovodi u vrijeme pandemije, kada se s preminulim tako malo ljudi može doći oprostiti, a obiteljima je često važno da dobiju zagrljaj i podršku i da vide koliko se ljudi došlo posljednji put pozdraviti. Znam da je obitelji moje prijateljice jako značilo da budemo prisutni, pa makar virtualno – priča Dita.
Na sprovodu njezine prijateljice, inače Engleskinje koja je sa svoja dva sina živjela u Haagu, moglo je uživo prisustvovati 20 ljudi, dok je njih 80-ak putem e-maila dobilo 'livestream' link. Tako je Dita mogla čuti govore na sprovodu, a govorili su njezini sinovi, jedan u ime obojice, dok je drugi pročitao pismo njenih roditelja, njihovih bake i djeda iz Engleske koji također nisu mogli doći. Potom je o preminuloj govorio brat te kolega u ime svih s posla.
- Bilo bi lijepo i kada bi naša pogrebna poduzeća omogućila ovako nešto. Nije to velika investicija, prilično je banalno zapravo, a ljudima bi puno značilo. Mogu to napraviti iz komercijalnih razloga, sigurno bi im se isplatilo, a opet bi omogućili ljudima da se oproste od svojih bližnjih – priča Dita.
O mogućnosti ovakve investicije, odnosno eventualne ugradnje kamere za prijenos uživo, pitali su Petra Bilobrka, direktora splitskog Lovrinca.
- Smatram da nema potrebe za nekom investicijom jer danas svi mogu snimati sprovod. Oni koji dođu mogu snimati sami pametnim telefonom, danas to svi mogu, i snimka je odlična, tehnologija je toliko napredovala da je rezolucija jako dobra. Oni koji se znaju služiti tehnologijom će znati gdje pogledati snimku, a oni koji ne znaju, njima ne bi ni kamere pomogle da se uključe u prijenos – kaže Bilobrk dodajući kako nisu imali interesa za snimanje sprovoda uživo, piše 24 sata.
