Svi znamo da je studeni već godinama prepoznat kao mjesec posvećen muškarcima, prepoznatljiv po brkovima koji se nose diljem svijeta. No, iza tog simpatičnog zaštitnog znaka krije se daleko ozbiljnija priča. Naime, broj mladih muškaraca koji obolijevaju od raka prostate i raka testisa je u porastu, a najugroženija skupina često su upravo oni između 18 i 35 godina. Iznenađuje podatak da je rak prostate drugi najčešći oblik raka kod muškaraca, odmah nakon raka kože. Upravo zato je studeni odabran kao mjesec osvještavanja i poticanja na brigu o muškom zdravlju.
Rana dijagnoza koja je promijenila sve
Da svaki pregled, koliko god neugodan, može biti presudan, potvrdio nam je Splićanin (42) kojem je jedan sistematski pregled promijenio cijeli život.
Sa samo 32 godine, potpuno slučajno, tijekom rutinskog sistematskog pregleda, otkrio je dijagnozu raka testisa. Bez ikakvih simptoma, bez upozorenja.
“Kad čuješ ‘rak’, prva misao je da se sve oko tebe ruši. Svijet stane. Tako je bilo i meni”, prisjeća se.
Borba, operacija i neizvjesnost oko očinstva
No upravo ta rana dijagnostika spasila mu je život. Ubrzo je podvrgnut operaciji i kemoterapiji uklonjen mu je jedan testis, a spermu je preventivno zamrznuo.
„Tad sam prvi put u životu ozbiljno razmišljao o očinstvu. Pitao sam se hoću li ikad postati otac i hoće li mi bolest to uopće dopustiti. Nakon operacije i kemoterapija bio sam uvjeren da su šanse minimalne. A onda — čudo. Dvije godine nakon liječenja dobili smo djevojčicu, potpuno prirodnim putem. Iskreno, mislio sam da je to gotovo nemoguće. Ali dogodilo se. Bog me blagoslovio.“
Čudo koje se dogodilo dvaput
I tu se priča nije zaustavila. Deset godina nakon dijagnoze stigla je i druga djevojčica, opet prirodno. Kad ti se takvo nešto dogodi dvaput… pa teško je ne vjerovati da je netko gore imao plan za mene“, kazuje naš sugovornik čiji su puni podaci poznati redakciji.
Danas, sa svoje 42 godine, kaže da zdravlje i obitelj gleda potpuno drugim očima, a svim muškarcima ima jednu poruku:
„Ne čekajte. Nemojte se bojati. Jedan pregled može vam spasiti život. Meni jest i zbog njega danas imam svoje cure“, poručio je.
Što kažu stručnjaci?
Razgovarali smo i s prof. dr. sc. Tomislavom Omrčenom, specijalistom radioterapije i onkologije s Klinike za onkologiju i radioterapiju KBC-a Split, koji naglašava da priča o muškom zdravlju “ne smije biti tema samo u studenom, nego tijekom cijele godine”. Kaže kako se najčešći rizični čimbenici za rak prostate dijele na dvije skupine, one na koje se može, i one na koje se ne može utjecati.
„Na dob i genetiku jednostavno ne možemo utjecati. To su najveći rizični čimbenici, a rizik posebno raste nakon 50. godine života. Ako je otac ili brat imao rak prostate, rizik se udvostručuje, osobito ako je dijagnoza postavljena prije 60. godine“, objašnjava prof. Omrčen, dodajući da određene nasljedne mutacije poput BRCA1 i BRCA2 dodatno povećavaju vjerojatnost bolesti.
No ističe da postoji i druga strana medalje, odnosno navike na koje muškarci itekako mogu utjecati.
„Prehrana bogata zasićenim mastima, prekomjerna tjelesna težina, sjedilački način života, izloženost pesticidima ili kadmiju… To su faktori koje možemo kontrolirati. Redovita tjelovježba, zdrava prehrana i održavanje optimalne težine mogu značajno smanjiti rizik“, kaže.
Kada početi s pregledima i zašto je PSA važan, ali ne i dovoljan?
Zanimalo nas je u kojoj dobi i muškarci trebaju početi s redovitim pregledima i koje pretrage su ključne.
„Muškarci bi trebali početi s redovitim pregledima prostate oko 50. godine, ili ranije (40-45 godina) ako imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu raka prostate. Ključne pretrage za rak prostate uključuju pregled krvi za mjerenje razine PSA (prostata-specifičnog antigena) i digitalni rektalni pregled (DRE), a kod sumnje na rak ili povišenog rizika, može se provesti i ultrazvučni pregled i biopsija“, navodi prof. Omrčen.
PSA test je koristan, ali, upozorava liječnik, nije konačan.
„PSA test je vrijedna alatka, ali sam po sebi ne može potvrditi ni isključiti rak prostate. Povišene vrijednosti mogu biti posljedica sasvim benignih stanja — povećane prostate, upale, infekcije mokraćnog sustava. Čak i ejakulacija, digitorektalni pregled ili kateterizacija mogu privremeno povisiti PSA,” kaže.
Naglašava i da normalan PSA ne znači nužno da bolesti nema.
“U rijetkim slučajevima rak prostate može postojati i kod urednih vrijednosti PSA, što ponekad odgađa dijagnozu. Zato je važno usporediti razinu PSA s dobi pacijenta i pratiti promjene kroz vrijeme. Ako je PSA iznad dobno očekivanih vrijednosti, ako bilježimo njegov nagli rast ili ako je digitorektalni pregled sumnjiv, tada idemo dalje. To uključuje detaljnije analize omjera slobodnog i ukupnog PSA, a često i MRI, ultrazvuk ili biopsiju kada postoji realan rizik,” pojašnjava.
Prof. Omrčen ističe da se dodatne pretrage preporučuju kad god postoji stvarna sumnja na rak prostate.
“Osim povišene vrijednosti PSA ili njegova naglog rasta, važan je i nalaz digitorektalnog pregleda. Ako tijekom pregleda opipamo kvržice, otvrdnuća ili bilo kakvu nepravilnost na prostati, to je signal da moramo ići korak dalje,” objašnjava.
Dodaje da se procjenjuje i omjer slobodnog i ukupnog PSA.
“Ako je postotak slobodnog PSA niži od 20%, povećava se vjerojatnost da se radi o zloćudnoj promjeni. Taj omjer nam često daje dodatnu informaciju u slučajevima kada ukupni PSA nije jednoznačan.”
Zašto je rak prostate “tihi” neprijatelj i kako izgleda liječenje
Kad postoji opravdana sumnja, uvode se preciznije dijagnostičke metode. No, jedna od najvećih opasnosti raka prostate upravo to što u početnim fazama najčešće prolazi 'tiho'.
„Rani simptomi gotovo uvijek izostaju. Bolest u početnoj fazi raste sporo i ostaje ograničena na prostatu, tako da muškarac često nema nikakvih tegoba. Upravo zato je preventivni pregled jedini način da rak otkrijemo na vrijeme“, ističe.
Kada je riječ o liječenju, mogućnosti su danas vrlo razvijene i individualizirane.
„Kod lokaliziranog raka prostate najčešći su oblici liječenja operacija, odnosno radikalna prostatektomija, te terapija zračenjem. Ako je bolest uznapredovala, uključujemo hormonsku terapiju, kemoterapiju ili suvremene, visokoprecizne metode poput Lutetium-177 PSMA terapije“, objašnjava.
Strahovi, predrasude i važnost razbijanja tabua
Liječnik nam kaže kako se mnogi muškarci, čim čuju dijagnozu, suočavaju s nizom vrlo snažnih strahova.
„Najčešće se boje smrti, napredovanja bolesti, ali i samog liječenja. Strah od inkontinencije, impotencije, promjena u slici tijela i gubitka samopouzdanja iznimno je čest. Mnogi se boje kako će bolest utjecati na njihov odnos s partnericom i što ih sve čeka,” govori nam.
Uz strahove, prisutne su i brojne predrasude koje dodatno otežavaju situaciju.
„Još uvijek se misli da rak prostate pogađa samo starije muškarce što nije točno. Druga predrasuda je da je to ‘blagi’ rak, što također nije istina. Iako je često spororastući, može biti vrlo opasan ako se ne otkrije na vrijeme. Također, mnogi vjeruju da bolest uvijek daje simptome, a rane faze najčešće ne daju nikakve. I konačno, postoji uvjerenje da je liječenje gore od same bolesti. Danas to više ne stoji. Imamo moderne, ciljane terapije i izuzetno dobre prognoze kad se rak otkrije rano“, naglašava prof. Omrčen.
Kada je riječ o kvaliteti života, prof. Omrčen naglašava da rak prostate, ali još više njegovo liječenje, može uzrokovati seksualne smetnje.
„Seksualne smetnje su česta posljedica bolesti prostate, a osobito njezina liječenja. Erektilna disfunkcija: ovo je jedna od najčešćih i najznačajnijih nuspojava liječenja raka prostate, osobito nakon radikalne prostatektomije (kirurškog odstranjivanja prostate) i radioterapije. Oštećenje živaca ključnih za erekciju tijekom operacije ili zračenja može dovesti do poteškoća u postizanju ili održavanju erekcije. Promjene u ejakulaciji: nakon radikalne prostatektomije dolazi do suhe ejakulacije (nema izbacivanja sjemena), jer se uklanjaju prostata i sjemeni mjehurići. To ne utječe na osjećaj orgazma, ali utječe na reproduktivnu sposobnost i može biti emocionalno opterećujuće. Smanjen libido: hormonska terapija, koja se ponekad koristi za usporavanje rasta raka, smanjuje razinu testosterona, što često rezultira smanjenim seksualnim nagonom“, pojašnjava nam liječnik.
Zašto mlađi muškarci sve češće obolijevaju
Posljednjih godina bilježi se porast raka prostate među mlađim muškarcima, a razlozi su višeslojni.
“Rastući broj dijagnoza u dobi ispod 50 godina rezultat je kombinacije čimbenika. S jedne strane, danas imamo bolje metode probira i ranijeg otkrivanja. S druge, sve je više rizičnih čimbenika povezanih sa stilom života i okolišem,” objašnjava.
Genetika igra veliku ulogu.
“Kod mlađih muškaraca češće nalazimo mutacije poput BRCA1, BRCA2 ili HOXB13, kao i pozitivnu obiteljsku anamnezu. Takvi tumori mogu biti biološki agresivniji,” kaže.
Uz genetiku, naveo je i utjecaj suvremenog načina života:
“Pretilost, sjedilački stil života, prehrana bogata crvenim i prerađenim mesom, zasićenim mastima i siromašna voćem i povrćem povećavaju rizik. Tu su i toksini iz okoliša poput pesticida, herbicida, kadmija te zagađenog zraka. Neke studije povezuju i određene infekcije, poput HPV-a ili kroničnih upala prostate. Pušenje i pretjerana konzumacija alkohola dodatno povećavaju rizik kod mlađih muškarac“, navodi prof. Omrčen.
“Pregled nije slabost, nego odgovornost”
Za kraj, muškarcima koji izbjegavaju preventivne preglede šalje vrlo jasnu poruku.
„Briga o vlastitom zdravlju nije znak slabosti, već odgovornosti prema sebi, svojoj obitelji i voljenima. Rak prostate je najčešći maligni tumor kod muškaraca u Hrvatskoj i drugi najčešći uzrok smrti od raka kod muškaraca. Ove statistike naglašavaju da se to može dogoditi bilo kome, a ne samo "drugima". Preporučuje se da muškarci s prosječnim rizikom razgovaraju o preventivnim pregledima s liječnikom oko 50. godine života, a oni s većim rizikom (npr. obiteljska anamneza) i ranije, već između 40. i 45. godine. Ne dopustite da strah, nelagoda ili dezinformacije ugroze vaš život“, poručio je prof. dr. sc. Tomislavom Omrčenom.
