Ako su se organizatori ovoliko potrudili oko devetog Masters Handball World Cupa, što nam tek pripremaju sljedeće godine za jubilarni deseti – upitao nas je u šali Lukasz Nowak, MVP kategorije 35+ iz poljske momčadi Masters Handball Mielec, koja je osvojila zlatnu medalju na upravo završenom turniru u Omišu.
I doista, organizatori najvećeg rukometnog natjecanja na svijetu iz godine u godinu podižu ljestvicu, kako natjecanja tako i svega što prati ovaj prestižni turnir koji je samo ove godine ugostio preko 2.700 natjecatelja i njihovih gostiju. Brojke su fascinantne, u Omiš i Makarsku stiglo je rekordnih 79 ekipa iz 20 zemalja, odigrali su 184 utakmice, a iz četiri dvorane u svijet je otišlo 115 sati izravnog streama, s tim da su dvije finalne utakmice i svečanost zatvaranja izravno prenošene u programu Arena sporta.
Turnir je opravdao sva naša očekivanja, ne samo kad je broj natjecatelja i utakmica u pitanju, nego i zbog svega što ide uz turnir. Samo zadovoljni natjecatelji se vraćaju, a naše brojke pokazuju ne samo da nam se vraćaju, nego i da svake godine rastemo za otprilike 20% ekipa. Tako planiramo nastaviti i dalje - kazao nam je Mario Čaljkušić, koji stoji na čelu sjajne ekipe organizatora.
Bit će to teška zadaća jer ove su godine turnir otvorili župan Blaženko Boban, izaslanik Ministra turizma Ivan Galić i legendarni kapetan najbolje generacije francuske rukometne reprezentacije Jerome Fernandez. Medalje, trofeje i priznanja podijelili su rukometne legende Drago Vuković i Momir Ilić, a dojam su upotpunili nastupi DJ-a i plesne skupine, preleti zrakoplova s posebnim porukama, spektakularni vatromet kao i svečanosti otvaranja i zatvaranja, nakon kojih su se natjecatelji prepustili pjesmi i zaplesali uz poznate glazbene ritmove i hitove. Naravno, i neizbježne izljeve emocija, široke osmjehe i suze radosnice na rastanku, uz poruku "Vidimo se i sljedeće godine"
I ne, nisu to samo prazne riječi, nije tajna da su već stigle prve prijave za deseto, jubilarno izdanje turnira koje se igra tek u svibnju sljedeće godine!?
Termin Handball Masters World Cupa u našim je kalendarima redovito zaokružen. U godinama smo kad ne putujemo baš previše na natjecanja, ali u Omiš se svake godine rado vraćamo jer uživamo u sjajno pripremljenom natjecanju i gostoprimstvu svih koji su uključeni u organizaciju – kazala nam je Marietta Szalai iz ekipe Pink Magic u kategoriji 50+, koja je došla iz Mađarske, zemlje iz koje tradicionalno dolazi najviše natjecatelja.
Meni je ovo prvi dolazak a kući se vraćam sa srebrenom medaljom i nagradom za najboljeg golmana u kategoriji. Što više poželjeti, možda da se vratim i sljedeće godine i osvojim zlato. Bit će malo teško jer dolazim iz Brazila i za nas je dolazak na Svjetski kup komplicirana i skupa operacija, ali potrudit ćemo se doći opet – kazao je Dorivao Dos Santos iz momčadi Brazukas, srebrenih u muškoj kategoriji 55/60.
Iako su trofeji, medalje i priznanja mnogima u prvom planu, curama i momcima iz irske ekipe Celtic Legends nisu. Njih 46 stiglo je i ove godine u Omiš, zaigrali su s tri ekipe, a zanimljivo je kako je među njima najmanje Iraca - svega nekoliko. Uglavnom se radi o curama i momcima koji su u Irsku došli trbuhom za kruhom a spojila ih je ljubav prema rukometu. U Irskoj rade, ali i treniraju, druže se i šire ljubav prema rukometu, skupa putuju i zabavljaju se. A ima ih iz cijelog svijeta, od Japana do Brazila, od Francuske, Rumunjske i Hrvatske, do Ukrajine i Bosne i Hercegovine...
Ključ zadovoljnih natjecatelja je dobra organizacija, a za dobru organizaciju tim kvalitetnih i uigranih ljudi te dobro planiranje. Ekipa koju je okupio Čaljkušić već je odradila 15 Kampova rukometnih golmana, devet Svjetskih kupova u rukometu i četiri u košarci. Uglavnom u istom sastavu, uz pokoje novo ime i mlade snage koje organizaciji daju novu energiju i nove ideje. Stoga nije nemoguće da već od sljedeće godine vidimo i neki novi Svjetski kup u Omišu, u nekom novom sportu...
