Procjenjuje se da je u svijetu milijardu i po vegeterijanaca. Uvjereni su da će im takav način prehrane poboljšati zdravlje, život biti dugovječniji pa i da tako potpomažu ekologiju. Oponenti znaju tvrditi da su vegeterijanci žrtve beskrupoloznog marketinga prehrambene industrije, posebice GMO soje koja ima ogromnu primjenu u pakiranim proizvodima, od čokolade, pašteta, biljnih "mlijeka i sireva"... kao jeftina prehrambena punila bez naročitih nutricijskih kvaliteta.
O predrasudama i zabludama na tu temu razgovarali smo s magistrom inženjerom prehrambenog inženjerstva Džonijem Marinčićem, nastavnikom strukovnih predmeta u Prehrambeno - tehnološkoj školi u Zagrebu koji osim predavanja sudjeluje u brojnim europskim projektima, predavanjima i radionicama o pravilnoj prehrani. Trenutno je na poslijediplomskom specijalističkom studiju Nutricionizma u Osijeku. Razgovoru je svoj doprinos dala i njegova kolegica Helena Nadaždi, magistra inženjerka prehrambenog inženjerstva sa iskustvom u industriji.
Koliko je vegetarijanaca u Hrvatskoj, kakav je trend?
Marinčić: Prema rezultatima ispitivanja javnoga mnijenja iz 2007. godine u Hrvatskoj je bilo 3.7% vegetarijanaca odnosno oko 166 tisuća. No kako je to u današnje vrijeme postao trend i dosta se govori o tome taj bi broj mogao svake godine sve više rasti.
Kaže se da je vegetarijanstvo način života, životni stil, spašavaju se životinje, ne jede se ništa što ima oči. To nerijetko primjenjuju i na svoju malodobnu djecu pa čak i na kućne ljubimce, nebitno jesu li zapravo mesožderi. Koliko je to opasno za njihovo zdravlje?
Nadaždi: Poznajem nekoliko ljudi koji su bili vegetarijanci te su to prestali biti, ali i neke ljude koji su postali vegetarijanci. Vegetarijanstvo je način prehrane koji je lakše održati i provoditi ako ste vegetarijanac od samog početka života. S prelaskom na vegetarijansku prehranu treba biti jako oprezan jer ona ima pozitivne i negativne strane. Prije samog početka bitno je dobro se informirati jer ukoliko odlučite samo odjednom izbaciti meso i ribu bez nekakvog plana to može biti dosta negativno. Kod samoga početka bitno je okvirno isplanirati kako će se zamijeniti meso, upotpuniti obroke bez gladovanja, a da oni ujedno zadovoljavaju sve mikro i makro nutrijente koji su vam potrebni.
U pakiranoj hrani, procesuiranim proizvodima, ne samo za vegetarijance, obilat je udio GMO soje koja ima nisku nutritivnu vrijednost, ali je odlična za prehrambenu industriju jer je jeftina, lako dobavljiva i uglavnom služi kao prehrambeno punilo, bilo da se radi o soja sirevima, mlijeku pa i kobasicama. Jesu li vegetarijanci zapravo žrtve marketinga "zdravog života" kad im se nudi soja umjesto mesa?
Marinčić: Uredbama EU 2003. godine definirana je GMO legislativa vezana za hranu i hranu za životinje. Proizvodi koji sadrže više od 0,9% GMO, moraju biti označeni. U RH se potiče proizvodnja GMO free soje. Provode se ispitivanja soje i ako se utvrdi da je soja pozitivna na GMO njena distribucija se zabranjuje, ali ipak dio GMO soje dospije u našu hranu jer se dobar dio soje uvozi iz zemalja gdje taj zakon nije važeći. Proizvodi koji sadrže GMO soju trebali bi biti naznačeni tako da ako se kupuju proizvodi od soje potrebno je dobro čitati deklaracije proizvoda. Jesu li vegetarijanci žrtve marketinga zdravog života? Pa ponekada vjerojatno i jesu, ali nisu samo vegetarijanci. Danas ima dosta proizvoda koji glase kao zdrave namirnice dok to ponekada i nisu.
Kod nekih osoba soja ponekad može uzrokovati probavne tegobe, pa je sigurnije da je ne konzumiraju dojenčad i mala djeca. Neki spojevi u soji mogu ometati djelovanje enzima koji razgrađuju proteine, a goitrogeni ometati rad štitnjače. Soja i ostale mahunarke sadrže purin koji se u organizmu pretvara u urinsku kiselinu, pa može smetati osobama koje pate od gihta. Pretjerivanje u soji se ne preporučuje jer sadrži dosta fitinske kiseline koja sprečava apsorpciju minerala u organizam.
Vegetarijanci vole reći kako odbacivanjem mesa izbjegavaju nagomilavanje bjelančevina životinjskog podrijetla jer da te namirnice, osim toga, sadržavaju masti, kolesterol, pesticide i antibiotike što otežava rad probavnih organa, a osobito jetre i bubrega. Zar svega toga, osim bjelančevina životinjskog podrijetla, nema i u pakiranoj hrani za vegetarijance?
Nadaždi: Nažalost ima. I u hrani biljnog podrijetla još uvijek se mogu naći tragovi pesticida koji često djeluju kao endokrini disruptori. Ovisno o načinu uzgoja i podrijetlu ovisi i količina pesticida zato je najbolji način uzgoj u svome vrti odnosno domu, ali to ponekad nije moguće zbog načina života ili nedostatka vrta.
Danas su na tržištu su sve biše popularni bio/eko/organic proizvodi. Oni imaju višu cijenu od ostalih proizvoda, ali njihova oznaka garantira kako se radi o proizvodima koji nisu tretirani kemijskim agicidima, umjetnim gnojivima i drugim agrokemikalijama. Isto tako u toj proizvodnji zabranjuje se upotreba GMO u bilo kojem trenutku, zabranjeno je davanje pospješivača rasta stoci, ne smije se koristiti ionizirajuće zračenje, stoka se uzgaja na ekološkim farmama, a bilo kakvo sputavanje i izolacija su zabranjeni, zabranjena je upotreba umjetnih zaslađivača i prehrambenih aditiva.
Tvrde i da meso sprječava normalnu apsorpciju bitnih hranjivih sastojaka, jer da vezuje kalcij iz kostiju i preopterećuje probavni sustav. U svojoj mantri navode i kako su čovjekoliki majmuni također vegetarijanci. Koliko je to točno?
Marinčić: Nije točno da meso sprječava apsorpciju hranjivih tvari te da vezuje Ca iz kostiju, ali je meso namirnica koja se najdulje razgrađuje u probavnom traktu, te ako se jede u velikim količinama može preopteretiti organizam. Apsorpcija Ca ovisi o količini vitamima D i fosfora.
Čovjekoliki majmuni jesu pretežno vegeterijanci, ali njihov dan se pretežno bazira na ono što će pojesti dok je za ljude i njihov način života danas to malo teže izvedivo. Ipak čovjekoliki majmuni jedu mrave, ličinke, jaja, male ptice iz gnijezda odnosno sve što je lakše dostupno i ne iziskuje puno truda u pronalasku hrane.
Pobornici vegeterijanstva rado naglašavaju da se životinjama za ljudsku prehranu ubrizgavaju razni lijekovi, hormoni te da to dovodi na kraju do depresije. Kako bi to komentirali?
Nadaždi: Osamdesetih godina zaista je bila velika upotreba antibiotika u prehrani životinja, no u današnje vrijeme te se industrije dosta pritišću te se antibiotici u EU rutinski ne koriste još od 2006. godine, ali radi se i na novim zabranama koje bi rezultirale smanjenjem njihove upotrebe.
U zemljama EU zabranjeno je tretiranje hormonima te nije dozvoljen ni uvoz životinja koje su hormonski tretirane. Današnje meso koje se koristi je rezultat selekcije životinja. Više antibiotika ljudi unose u organizam zbog prehlade i raznih bolesti nego preko mesa. Ali kako biste bili sigurni uvijek je dobro kupovati meso kod provjerenih uzgajivača ili mesara.
U nekim medijima koji propagiraju "zdrav život" tvrde da su vegeterijanci sposobni raditi dva do tri puta duže od onih koji jedu meso i da im je potrebna jedna petina vremena da se odmore od napora od mesojeda. Koliko je to utemeljeno?
Marinčić: Umor i odmor kod ljudi koji su vegetarijanci i onih koji to nisu je dosta diskutabilno. Imamo ljude koji su svejedi i jako se dobro hrane, ali i onih koji se loše hrane. Tako je i s vegetarijancima. Uvijek je ključan balans, ali kada se govori o veganima ipak je tu priča malo drugačija. Meso, riba, jaja i mliječni proizvodi su jedini izvor vitamina B12 te ljudi koji ne konzumiraju te namirnice trebali bi razmisliti o unosu vitamina B12 kroz suplemente.
Nedostatak vitamina B12 može uzrokovati anemiju, slabost i tromost. Danas se radi na tome da se razni biljni ekstrakti poznati kao biljna mlijeka obogaćuju vitaminom B12 kako ne bi došlo do takvih posljedica.
Deutsche welle objavilo je zanimljiv članak pod naslovom: "Je li konzumacija mesa stvarno pogubna za klimu?" A u posljednjem pasusu: "Provjera činjenica: zaštita klime i što ja tu mogu učiniti?" stoji da kada bi postali vegetarijanci, prosječni Europljanin (sa 6,61 tona CO2eq godišnje) i stanovnik Sjeverne Amerike (sa 14,2 tona CO2eq godišnje) mogli bi izbjeći više od četvrtine vlastitih godišnjih emisija stakleničkih plinova.
"Međutim", navodi dalje DW, "ne smijemo zaboraviti da u drugim područjima života emitiramo znatno više stakleničkih plinova i to u mnogo kraćem vremenu: svatko onaj tko pređe oko 10.000 kilometara godišnje ili samo jednom leti iz Europe do New Yorka i natrag, već ima više od dvije tone CO2eq na svom klimatskom računu. Ako odletite na odmor iz Europe u Aziju ili Južnu Ameriku – to su već 4 tone. Takvim putovanjima Europljani u roku od nekoliko sati šalju u atmosferu istu količinu štetnih plinova koju su uštedjeli nakon dvije godine - bez mesa."
Kako bi to komentirali?
Nadaždi: Ova činjenica ističe važnost individualnih izbora u borbi protiv klimatskih promjena. Postavlja se fokus na ulogu prehrambenih navika, ali također naglašava značaj smanjenja emisija uzrokovanih putovanjima.
Postati vegetarijanac može značajno smanjiti osobni ugljični otisak, s obzirom na visoku stopu emisija povezanih s proizvodnjom mesa. Međutim, činjenica također ukazuje na to da nije dovoljno samo promijeniti prehrambene navike. Putovanja, posebno dugi zračni letovi, također imaju značajan utjecaj na emisije stakleničkih plinova.
Ova informacija može potaknuti ljude da razmisle o svojim navikama putovanja i eventualno ih prilagode kako bi smanjili svoj ekološki otisak. To može uključivati smanjenje broja letova ili korištenje alternativnih načina prijevoza kada je to moguće.
Ukupno gledajući, ova činjenica pruža važan podsjetnik da su individualni izbori i navike ključni u borbi protiv klimatskih promjena te da je potrebno razmotriti širok spektar aktivnosti kako bi se postigla značajna smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Je li budućnost zelena?
Marinčić: Da, ali s prstohvatom kvalitetnog mesa.
______________
Rezultati istraživanja koje je provedeno na 40 ispitanika na vegeterijanskoj prehrani i 40 ispitanika na tradicionalnoj prehrani. Dob ispitanika je prosječno 32 +/- 7 godina.
