"Oni koji zovne konobara taj plaća piće društvu, alooo... Grad Split nije ni bio u tom kafiću, hahaha", na prvu šaljiv je komentar prof.dr. Dejana Kružića na traženje austrijskih banaka da im kredit dan jednima vrate drugi. 650 milijuna kuna ta tura pića košta. Pare su dane, Spaladium arena je tu. Al ne vide se garaža na osam etaža i s 1523 parkirna mjesta, tower hotel s kongresnom dvoranom, šoping centar na 60 tisuća kvadrata.
Sve je to trebalo biti realizirano kroz javno-privatno partnerstvo (JPP), a realizirati je trebao TPN Sportski grad d.o.o. Tvrtku s osnovnim kapitalom od 20.000 kuna osnovala su tri dionička društva - Konstruktor inženjering, Institut IGH i Dalekovod. Bile su to prijeratne i poslijeratne perjanice građevinskog sektora, dok je politika davala poslove.
"Imamo dvorane!" uzdignutih ruku uskliknuo je, a možda i nije, tadašnji premijer Ivo Sanader. Hrvatska je dobila domaćinstvo za Svjetsko rukometno prvenstvo 2009. godine. Trebalo se pokazati urbi et orbi u najboljem svjetlu. Vremena za izgradnju je bilo malo. Čak se predlagao Zakon o dvoranama kako bi se preskočili natječaji, postupci javne nabave i sve što uz njih ide. Gradilo se i u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Osijeku...
Grad Split je dao lokaciju i pravo gradnje TPN-u za ta četiri objekta u Lori na rok od 30 godina. Istekom tog roka prenijele bi se u vlasništvo Grada Splita. Pri tom nije bio jamac nikakvim kreditima. Prvenstvo je prošlo, bili smo drugi. Od najvećeg nebodera u Hrvatskoj, kongresne dvorane, parkirališta dobrodošlog i za navijače na Poljudu, šoping centra - samo čelična prohrđala armatura viri. Konstruktor inženjering, Institut IGH i Dalekovod jamčili su da će ako njihov TPN zakasni u realizaciji dogovorenog platiti troškove kašnjenja i da će oni sami to izgraditi.
I ništa.
TPN sportski grad otišao je u stečaj. A bečke banke Erste group bank Austria i Unicredit bank Austria traže pravni put kako da im se vrati nesretni ulog. Ideja je da sud i to Trgovački raskine Ugovor o javno-privatnom partnerstvu za realizaciju izgradnje četiri objekta Sportsko-poslovnog centra u Lori iz 2007. godine. Na brisanom prostoru, misle banke, tad bi ostao samo Grad Split.
"I brak je ugovor. U njemu mogu uživat, a mogu i svak svoju igru igrat. Muž imat ljubavnicu, a žena ljubavnika. Ali su i dalje u braku. Ne može ljubavnica ni ljubavnik na sudu tražit rastavu braka. Jednostavno, nisu ugovorna strana", slikovito kaže o partnerskim odnosima Kružić. Od 2007. godine se kao ovlašteni pregovarač u ime Grada Splita borio i izborio da Split ne plati 650 milijuna kuna kredita za gradnju Spaladium Arene. Ali igra se nastavlja dok igrača ima.
Naime, prije kojih pola godine Visoki trgovački sud je odbio žalbe Erste group bank Austria i Unicredit bank Austria te tvrtke TPN sportski grad u stečaju. Ugovor o JPP-u time nije raskinut i prava i obveze TPN Sportskog grada nisu preneseni na Grad Split.
Što dalje? Banke ne odustaju, iako su vjerojatno taj transfer gotovine već otpisali. Gradonačelnik Ivica Puljak izjavio je kako je začuđen traženjima austrijskih banaka te da se Grad neće upuštati ni u kakve pregovore. Uostalom, Grad Split uopće nije vlasnik Spaladium arene, ali pitanje njene prodaje moglo bi se potegnuti na sudu jer i Grad ima potraživanja prema TPN-u.
Na portalu Dalmacija Danas smo već prezentirali što bi se dogodilo da se Arena zatvori. Sama oprema nabavljena za 435 milijuna kuna se nakon 13 godina knjigovodstveno svela na nulu. Tržišna vrijednost tehničke opreme, procijenili su vještaci, također je blizu nuli jer je mala vjerojatnost da bi je netko kupio, ali je uporabna vrijednost opreme Spaladium Arene u cijelosti sačuvana. Inače je mjesečni trošak održavanja Arene cca 100.000 kuna kad nema događanja.
Stečajna upraviteljica TPN Sportskog grada Natalija Mladineo:
Prijepori među strankama oko Ugovora o javno-privatnom partnerstvu i eventualnom prijelazu prava i obveza na Grad Split i dalje su ostali otvoreni
Ali da još ulja ima u svići tvrdi nam stečajna upraviteljica TPN spotski grad d.o.o. Natalija Mladineo. Pitali smo je koja je osnovanost i razlog tužbe austrijskih banaka i kakve posljedice ona može imati za stranke u postupku i budućnost projekta onakvog kakav je predviđen u samom početku. Pa kaže, u cijelosti:
"Arbitražnom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori tužbu su dana 30.03.2015.god podnijeli tužitelji Erste group banka i Unicredit banka Austria protiv tuženika Grada Splita i Sportskog grad TPN doo u stečaju.Tužbom su tužitelji tražili utvrđenje da je Ugovor o javno-privatnom partnerstvu raskinut te sukladno tome prijelaz prava i obveza iz Ugovora zajmoprimca Sportski grad TPN doo u stečaju na Grad Split, a po odobrenom kreditu u ukupnom iznosu od 53.111.486,59 EUR sa pripadajućom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do dana isplate.
Rješavajući po tužbi, Arbitražno sudište je dana 28.11.2016.god donijelo pravorijek kojim je utvrdilo da je Ugovor o javno-privatnom partnerstvu raskinut te da su prava i obveze iz Ugovora zajmoprimca Sportski grad TPN doo u stečaju prešle na Grad Split.
Posebno se ističe da je arbitražno sudište nedržavno tijelo kao i to da se tužbom za poništenje pravorijeka ne može tražiti preispitivanje pravorijeka u pogledu njegovog sadržaja. U tim okolnostima je Grad Split pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br.P-609/17 podnio tužbu radi poništenja Arbitražnog pravorijeka.
Odlučujući o tužbenom zahtjevu Trgovački sud u Zagrebu je dana 26.11.2019.god presudio u korist tužitelja Grada Splita i poništio Arbitražni pravorijek. U bitnom navedenu presudu potvrdio je VTS RH dana 09.06.2021.god u postupku pod posl.br.Pž-7467/2019.
U ovom kratkom kronološkom prikazu važno je razumjeti da poništavanjem Arbitražnog pravorijeka o čemu su presudili Trgovački sud u Zagrebu i VTS RH nije poništen sadržaj arbitraže, a niti je sud svojim odlukama ulazio u meritum spora među strankama.
Jednostavno rečeno, prijepori među strankama oko Ugovora o javno-privatnom partnerstvu i eventualnom prijelazu prava i obveza na Grad Split i dalje su ostali otvoreni. Strankama je time bila otvorena mogućnost da u pregovorima riješe međusobne prijepore ili ako u tome ne uspiju da rješenje potraže pred državnim sudištem RH.
Činjenica da su Banke pokrenule postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu kojim ustraju na poništenju Ugovora o javno-privatnom partnerstvu i prijenosu prava i obveza na Grad Split govori u prilog tome da su pregovori bili neuspješni."
Unatoč glede i uzgredice, u posljednjem sporu austrijske banke tvrde Trgovačkom sudu, u tužbi od 09. rujna ove godine, da je vrijednost spora 10.001 kuna. Samo u arbitražnom postupku pred Hrvatskom gospodarskom komorom o istoj stvari, sprženo je 3 milijuna eura, bez honorara odvjetnicima jedne i druge strane.
