Brutalno ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca u Drnišu ponovno je u fokus vratilo jedan od najjezivijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti – slučaj Edija Mišića, ubojice meksičke turistkinje Selene Macedo na splitskom Marjanu, piše Večernji list. Mišić bi već 2027. godine mogao izaći na slobodu.
Zločin koji je paralizirao Split
Dana 22. kolovoza 2012. godine 31-godišnja Meksikanka Selena Margarita Graciano Macedo šetala se Marjanom kada ju je napao tada 29-godišnji Mišić. Prema presudi, zaskočio ju je, vezao ljepljivom trakom, odvukao do zidića i prerezao joj vrat. Tijelo je pokušao sakriti granjem i kamenjem.
Split je tada bio u šoku, a Marjan je danima bio gotovo pust.
Mišić je na mjestu zločina ostavio gotovo sve: krvav dres Milana, ruksak, nož i ljepljivu traku, pune tragova DNK-a.
Ipak, policija ga nije odmah mogla identificirati jer ranije nije bio evidentiran za teža kaznena djela i na kraju su ga prepoznali članovi obitelji i poznanici upravo po krvavom Milanovom dresu.
Minimalna kazna za jedan od najbrutalnijih zločina
Iako je patologinja Marija Definis Gojanović izjavila da u dvadeset godina rada nije vidjela potresniji slučaj, sud je osudio Mišića na minimalnih 15 godina zatvora. Razlog je bio to što nije prihvaćena kvalifikacija 'teškog i okrutnog ubojstva'. Sud je zaključio da je žrtva možda izgubila svijest prije samog smrtonosnog reza, zbog čega zločin nije pravno tretiran kao posebno okrutan.
Presuda je šokirala obitelj ubijene Meksikanke.
'Ne mogu vjerovati da sud nije utvrdio da je Selena patila. Svi dokazi ukazuju na to da je prolazila kroz pravi užas. Kako je moguće da netko odvede djevojku, veže joj ruke, prekrije usta, a da se to nazove 'običnim' ubojstvom?' govorio je brat ubijene Selene.
Tišina koja je ledila istražitelje
Ono što slučaj Edija Mišića čini posebno zastrašujućim nije samo brutalnost zločina na Marjanu, nego činjenica da prije ubojstva gotovo ništa nije upućivalo na to da bi mogao počiniti takav zločin. Za razliku od Kristijana Aleksića, Mišić nije imao ozbiljan kriminalni dosje, nije bio evidentiran kao psihijatrijski pacijent niti je bio poznat po nasilju. Ljudi koji su ga poznavali opisivali su ga kao povučenog, tihog i fizički iznimno spremnog mladića opsjednutog treningom i sportom.
Bavio se borilačkim vještinama, boksom i rukometom, a u splitskim teretanama bio je poznat kao čovjek gotovo 'životinjske snage'. Ipak, iza te vanjske slike, kako su kasnije zaključili vještaci, skrivala se duboka emocionalna praznina.
Voditelji fitnes centara u kojima je trenirao govorili su da je rijetko komunicirao s ljudima, gotovo nikada nije pokazivao emocije i djelovao je potpuno izolirano od okoline.
Njegova bivša razrednica prisjećala se da je bio samotnjak koji se nije pojavljivao ni na okupljanjima generacije, a kada bi ga susrela u gradu, samo bi odsutno odmahnuo rukom i produžio dalje.
Bez emocije, bez kajanja
Posebno je šokantno bilo njegovo ponašanje nakon uhićenja. Tijekom psihijatrijskih vještačenja gotovo uopće nije govorio o ubojstvu Selene Macedo. Na pitanja o zločinu odgovarao je šutnjom ili kratkim, tehničkim odgovorima bez ikakve emocionalne reakcije. Vještaci su zaključili da ne pokazuje ni trunku empatije ni kajanja zbog onoga što je učinio žrtvi.
Dijagnosticiran mu je asocijalno-disocijativni poremećaj ličnosti s izraženim narcističkim i sadističkim elementima, no unatoč tome proglašen je potpuno uračunljivim. To je značilo da je, prema procjeni stručnjaka, bio potpuno svjestan svega što radi kada ju je napao, vezao je, prerezao joj vrat i pokušao sakriti tijelo na Marjanu.
Hrvatsku i dalje progoni pitanje
Mišićev slučaj godinama nakon presude ostaje jedan od najpotresnijih primjera pitanja koje se ponovno otvorilo nakon tragedije u Drnišu – može li sustav na vrijeme prepoznati osobu koja djeluje potpuno neprimjetno, a skriva ozbiljnu i opasnu patologiju.
Jer upravo će takav čovjek, bez ikakvog vidljivog kajanja za jedan od najbrutalnijih zločina u modernoj Hrvatskoj, 2027. godine izaći na slobodu.
