Sociolog Krešimir Krolo sa Sveučilišta u Zadru je u N1 Studiju uživo s Hrvojem Krešićem komentirao doček bronačnih rukometaša i cijelu priču oko Marka Perkovića Thompsona.
Usporedio je dočeke iz 90-ih i ranih 2000-ih s ovime što imamo danas.
"Iako je Marko Perković Thompson nastupao početkom 2000-ih nije bio problem da s jednim dijelom svog repertoara bude dio slavlja. Problem je što se taj repertoar, od onoga što je raznolikost, onoga što hrvatska kulturna produkcija glazbeno može ponuditi, ono što povezuje po elementu slavlja, fešte... jednostavno suzio na nešto što oduzima upravo širinu", istaknuo je Krolo pa nastavio:
"To je ono što bih primijetio kao jedan vrlo zanimljiv pokazatelj promjena. Ono što ostaje pitanje u cijeloj toj priči jest je li ta promjena nešto što bi se nazvalo kao prirodni proces, to okrupnjavanje oko jednog identitetskog skupa, oko jedne vrlo specifične simbolike koju Thompson predstavlja, ili je nešto što je više dizajnirao, odnosno da je proizvod nekakvih vrlo specifičnih političkih procesa, procesa koji za sebe imaju nekakve druge ciljeve, koji nisu narodni i feštarski, nego imaju za cilj da proizvedu nekakav određeni politički ishod. I na taj način da okupi ljude oko nekakve ideje, da se sutra te ideje pretoče i u konkretne političke akcije ili da se jednostavno ignoriraju neke druge politike."
Dodatno je pojasnio što misli pod time.
"Hrvatska ima stvarno širok repertoar izvođača koji mogu povezati Hrvatsku unutar jednog zajedničkog nazivnika, slavlja i fešte. Što je najvažnije, uključuje i patriotski, možda i lokalpatriotski element, ali ne uključuje simboliku koja potencijalno isključuje druge. Ne samo po ovim regionalnim, nego i po elementima koji su vrijednosni. To su stvari u kojima se svi mogu pronaći pa onda stvarno možete govoriti o nekom elementu jedinstva koji nije, kako da kažem, usiljeno i samo na papiru, niti dobrim dijelom isključuje jedan dio populacije i slavlja."
Objašnjenje Grada Zagreba i Možemo je bilo u tom smjeru, da se željela omogućiti himna rukometaša, ali u izvedbi Hrvatskih ruža, kako bi se svi osjećali uključeno.
"Stao bih ovdje na stranu odluka Zagreba, onoga što je na kraju krajeva, kako su oni rekli, dogovoreno s Hrvatskim rukometnim savezom, da doček ima elemente koji jesu domoljubni, koji uključuju cijeli taj repertoar proslava vezan i za takvu simboliku. Malo bih dao još opasku, moglo je to biti i šire. Odnosno, ovo što sam vam maloprije rekao, postoji još cijeli niz drugih izvođača koji ne moraju nužno imati ovaj moment gdje se sad spominje izravno Hrvatska na bilo koje načine, ali koje su jednostavno slavljeničke pjesme", istaknuo je Krolo pa dodao:
"Jako je zanimljivo da sada imamo cijelu perspektivu koja kaže da je to slavlje neodvojivo od samo jednog izvođača. I dobro je netko primijetio, što da su nam rukometaši drugačije, ne samo vrijednosno, nego i ukusno, formatirani? Recimo, da su tražili Rolling Stonese? To bi to onda značilo da ne možemo imati proslavu, ako ne možemo imati isključivo te izvođače. Opaska, naravno, bi trebala ići i na osnovu samih igrača, jer oni bi isto trebali u nekom trenutku pokazati jednu širinu, pokazati da ona, ono, reprezentacija ne znači samo, recimo, najbolje okupljene igrače koji u tom trenutku igraju neki kolektivni sport, nego jednostavno da moraju i pokazati širinu da predstavljaju puno više od samo jednog aspekta onoga što kroz ovakve proslave se gura."
"Vlada bi mogla izgubiti dio biračkog tijela"
Odbacuje tvrdnje rukometaša da nisu za politizaciju.
"Ne žele biti politični, a na kraju je cijela priča do kraja maksimalno ispolitizirana jer oni nisu znali napraviti jasnu razliku ili nisu dovoljno svjesni onoga što je sve ovo skupa sa sobom donijelo."
Svjestan je da političari osluškuju puls biračkog tijela i onoga što građani (ne) žele, ali upozorava...
"Vlada, odnosno njena središnja stranka, pozicionirala se kao desni centar, što znači da bi na ovaj način mogla izgubiti dio biračkog tijela, kojem ulazak u sferu krajnje desnice smeta", zaključio je Krešimir Krolo.
