Joško Jeličić - dijete iz Solina koji je svoju nogometnu karijeru izgradio igrajući za dva najveća rivala, splitski Hajduk i zagrebački Dinamo (tadašnju Croatiu). No, Jeličić je posebna "faca" - razlog osebujan tip, vrhunski nogometnih vještina toliko dobrih da po pričama "starijih iz kvarta" u kojem živim, još onda kad je "Jela" bio vrhuncu jednostavno nije imao mjesta za igru na Mertojačkom betonu, ne zato što je bio vrhunski nego zbog lažnjaka i solo prodora ekipa mu je ono kako se kaže "zabranila" da igra jer se jednostavno tada rugao s njima.
Ovo je priča o nogometašu koji je podigao prašinu '90.-ih godina, zbog svog nogometnog transfera, ali opet sve u svemu pokazao je veliku kvalitetu nogometa što ga je zapravo i plasiralo u Španjolsku Sevillu - ovo je priča o Jošku Jeličiću.
Split, 12.11.1987. godine - u 1/8 finala kupa bivše države, na Poljudu u goste došlo je Sarajevo, koje je zaustavilo Hajduk u natjecanju, ali pružalo je debi utakmicu za današnjeg junaka koji je debitirao za Hajduk s nepunih 17 godina.
Nekako to Sarajevo je bilo za Jeličića zapečaćeno tu sezonu, jer je čekao sve do 22. kola prvenstva Yu lige, gdje je upisao prvi ligaški nastup u gostima protiv Željezničara gdje je ušao u igru umjesto Miloša Bursaća.
Početkom prvenstva bivše države u sezoni '89/90. - Jeličić je pretežito ulazio s klupe kao osvježenje mladih brzih nogu. Ipak svoj dio u početnom sastavu našao je tek u 9.kolu u Tuzli protiv Slobode, gdje je Hajduk odigrao rezultatom (2-2).
15.kolo u Split je doveo derbi tadašnje "velike četvorke" - na Poljud je stigao Beogradski Partizan. Za Hajdukovo vodstvo pobrinuo se Alen Bokšić, dok u drugom poluvremenu Jeličić zabija za konačnih (2-0). Taj isti duo Bokšić- Jeličić zabija i u 26.kolu protiv Slobode (2-0). Jeličić je odigrao (26) utakmica i zabio (2) zgoditka tu sezonu, dok u kupu bivše države upisuje (7) i (2) pogotka protiv : Vardara (1-1) i u polufinalu protiv Osijeka (5-2), Hajduk tu sezonu završio je na 3.mjestu prvenstva i igrao je finale kupa protiv Crvene Zvezde koja je osvojila minimalnim rezultatom (1-0).
Prvi i zadnji trofej bivše države sadrži i ime i prezime Joška Jeličića, no on je tu zadnju sezonu malo kasnije upalio motore za zabijanje pogodaka te je pridonio Hajduku (7) pogodaka u prvenstvu što ga je stavilo na drugo mjesto strijelca kluba.
Hajduk je tu sezonu imao nagli pad na tablici, jednostavno nije im išlo za rukom igranje protiv malih, dok protiv rivala su uvijek pokazivali zube. Tako isto i u onom finalu protiv Zvezde.
Hajduk je u prvenstvu '90/91. ostvario prvu pobjedu u gostima protiv Borca iz Banja Luke i to tek u 7. kolu, loš niz se nastavio pa su "Bijeli" novu pobjedu tek ostvarili u 12. kolu protiv Osijeka i onda par kola nakon skupljali su malo po malo pobjede. Što nas dovodi do 19. kola i utakmice protiv Proletera (3-0) u kojoj Jeličić zabija svoj prvi prvenstveni pogodak, iduće kolo Jeličić opet trese mrežu ovaj put rivalu iz Beograda Crvenoj Zvezdi (1-1).
Proljetni dio prvenstva, Joško je nastavio niz zabijanja pogodaka u 20. kolu protiv Radničkog (3-0), zabija i u porazu od Željezničara u Sarajevu (3-2), i onda je čekao šest kola za pogodak na Poljudu protiv Borca (1-1), i zadnja dva pogotka zabija protiv Slobode (1-0) i protiv Rada (4-2) što je zapravo bio i njegov zadnji pogodak u ligi bivše države. Hajduk je tu sezonu osvojio kup, dok je Jeličić to finale ušao umjesto Koznikua.
Domovinski rat je već započeo tokom igranja ove lige biše države, ali došlo je i novo prvenstvo i to ono prvo prvenstvo Hrvatske 1992. godine.
Slavica, Španjić, Novaković, Štimac, Abazi, Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku - bio je početni sastav Hajduka protiv Istre u 1. kolu prvenstva Hrvatske 1992. godine. Hajduk je u prvenstvu krenuo strahovito dobro, što se poslije i pokazalo jedina dva poraza koja su zabilježila bila su od Inkera i Zagreba. Naime Jeličić je sakupio (18) nastupa, čime je i pridodao četiri pogotka.
U 11. kolu protiv Šibenika, Jeličić je upisao se kao dvostruki strijelac u pobjedi Hajduka (2-3), i onda je čekao na pogodak sve do utakmice s Rijekom u 17. kolu (0-2, 16.05.92), da bi opet vezao iduće kolo i pogodak protiv Osijeka (2-0). Zabio je Jeličić i u kupu Hrvatske protiv Rijeke, ali gosti su prošli zbog gola u gostima (1-1).
Hajduk je osvojio naslov prvaka, dok je Jeličić pronašao svoju igru asistenta za iduću sezonu.
Hrvatski kup '92/93. - iz Zaprešića stigao je u Split, još jedan trofej za Hajduk u vitrinama tokom rata za Hrvatsku samostalnost. Jeličić zabio (2) pogotka u osam odigranih susreta, prvi pogodak je postigao u 1/16 finala protiv Splita (0-4), dok je zadnji pogodak "Jela" postigao u finalu i to protiv najvećeg rivala Croatije (4-1).
Joško je u prvenstvu imao (22) nastupa i dva pogotka - prvo je zabio u 4. kolu protiv Belišća (1-3) dok zadnji pogodak za Hajduk je zabio u 26. kolu protiv Rijeke (3-0). Jeličić je ovu sezonu imao čak vezanih osam asistencija prema napadačkom dvojcu Erceg - Kozniku. Zadnju utakmicu za Hajduk odigrao je u 30. kolu prvenstva protiv Inkera (1-0, 12.6.'93.) iz igre ga je zamijenio Saša Glavaš.
Nakon ove sezone Jeličić je stvorio medijsku pompu transferom iz Hajduka, naravno u najveće rivale Croatiju Zagreb. Za Hajduk je upisao 158 nastupa i 38 pogodaka.
Nakon odlaska iz Hajduka, Jeličić je pronašao novu sredinu u Zagrebu. Za Croatiju je odmah debitirao u 1. kolu prvenstva, ali ulaskom u 46. minuti susreta. U prvenstvu Jeličić je zabijao protiv Segeste, Zadra, Belišća, Rijeke i Hajduka (dva puta), također je imao i pogodak u Ligi prvaka protiv Steaue, no iduću sezonu također zabija protiv Francuskog Auxerra i to u prvoj minuti susreta.
Nakon sezone '94/95. i osvajanja trofeja s Croatiom Zagreb, Jeličić je ostvario transfer u Španjolsku Sevillu.
Svoj jedini pogodak u 14 odigranih utakmica upisao je u 16. kolu protiv Real Ovieda, zabio je također i u španjolskom Kupu protiv Deportiva la Corune gdje je postigao pogodak u 84. minuti za (2-0).
Nakon Španjolske vratio se u Hrvatsku i to opet u Zagreb, za novu epizodu s Croatijom, ovaj put više se pronalazio ulazeći s klupe, ali je opet imao "nos" za pogodak zabijajući protiv : Dragovoljca (2), Zagreba, Osijek (3), Šibenik, Zadar, Mladost, također je zabio još jedan Europski pogodak protiv grčkog Olympiakosa.
Nakon druge epizode s Croatijom, otišao je za Južnu Koreju igrajući za Pohang Steelerse, dok je karijeru je zaključio u NK Zagrebu.
S današnjim Dinamom osvojio je četiri naslova prvaka i tri kupa Hrvatske, uz to također bio je hrvatski reprezentativac gdje je upisao jedan nastup 1992. godine u prijateljskoj utakmici protiv Australije.
Do idućeg čitanja, za kraj bih citirao Vedrana Očašića: "Svima vama koji ste bolesni, želim da što prije ozdravite, posebice maloj djeci".
Za neke moje starije priče vi koji ste voljni pogledati zapratite nas na Instagramu.
