U drugom dijelu priče o legendarnom Frfi, proći ćemo naslove prvaka države i nastavak niza osvajanja kupa uz to sve još i mitske utakmice od one u blatu protiv St. Etiennea, pa do slučaja sudca Maksimovića u Olimpiji.
U ovom nastavku iskreno zvučalo bi glupo tj. sadistički od strane mene da uživate u onome što ćete pročitati (bolne poraze za gol u Europi) - mislim na onaj zadnji korak kojeg je i moj otac umalo osjetio na tribinama stare "Plinare" i do revolta i psovanja slučaja "Maksimović" u Olimpiji kojeg je moj otac susreo na tribinama u Novom Sadu dok je služio vojni rok i naravno da ga je "počastio" s par splitskih pozdrava za njegovo "pošteno" suđenje...
'73./74. (I)
Mužinić s Hajdukom osvaja duplu krunu, prvo su osvojili kup na pogon Žungula koji je jednostavno bio prejak u ovom natjecanju. Hajduk je pronašao i pravo pojačanje, ovaj put između vratnica u Tuzlaku Meškoviću - kojeg su Splićani "krstili" u Matu.
U kupu su prvo izbacili Vardar visokim rezultatom (5-1), nakon toga nisu putovali daleko jer su ostali u Splitu kojem su zabili također pet pogodaka (0-5). I onda od 1/4 finala pa sve do finala dominirao je Žungul, u listopadu Hajduk je slavio protiv Borca Banja Luke (3-0) kod kuće i plasirao se u 1/2 finale gdje ih je čekao Željo iz Sarajeva. "Bili" su Željezničar prošli boljim izvođenjem kaznenih udaraca (1-1, 3-4) i rezervirali finale protiv Crvene Zvezde, s tom istom Zvezdom trener Ivić je uvijek "imao" plan, jer moćna Zvezda predvođena s Džajićem uvijek je bila Hajdukova "mušterija", a Ivićev plan je bio jednostavan : "Pobjeda je jednostavna mi njima damo balun, a uzimamo in prostor". Hajduk je kod kuće u prvoj utakmici odigrao (1-1) i onda u uzvratu uzeo stvari u svoje ruke pobjedom od (1-2) i novi trofej u vitrinama. I da još nešto Žungul je bio najbolji strijelac kupa tu sezonu, ali i najbolji strijelac Hajduka, a Mužinić je odigrao sve utakmice.
U prvenstvu Mužinić je zabio dva pogotka u 30 odigranih susreta pri tom zabilježio je i šest asistencija. Svi znamo da golovi i asistencije nisu zapravo "njegov posao" - već onaj grubi rad. Hajduk je krenuo u Proljetni dio prvenstva jako i Mužinić također jer je tu zabio u 20. kolu protiv Bora (3-0, 10.3.'74.) i iduće kolo protiv Radničkog (0-1, 16.03.74). Ipak sada idemo na jedno prvenstveno kolo odigrano u Splitu.
Prvog maja gostovala je Zvezda u Splitu, i kako je zapravo Svjetsko prvenstvo bilo tu ispred vrata na toj utakmici čak njih dvanaest igrača ići će na prvenstvo za mjesec dana, dok na toj utakmici pred cca 32.000 ljudi zabilježile su se dvije stvari: kiše pogodaka i opći kaos. Na tom susretu sudio je sudac Dušan "Duća" Maksimović - koji će poslije doći na red, ali sad monolog moje današnje priče i da one "šporke" riječi ćemo urediti nekako...
"Znači mi već u prvih desetak minuta povedemo jedan nula, Šure da gol i nakon pet šest minuta kaos. Karasi udre Ivića, Napoleon(Ivić) završi na podu, Maksimović vadi kartone odma crveni vamo-tamo, Mate(Mešković) sa branke trče vata dvojicu u kravatu. Letu bovani, boce, upaljači, kišobrani, a Plac pun ko' šipak. Nakon toga Dule Savić da gol za 1-1, a sićan se da je Luka (Peruzović) popi***ija, a i u meni kuva nakon jednog starta još Pižona to se lomilo i na kraju pljunuo ga. I smišno je zapravo da mi Maksimović nije da karton jer je ja mislin Boljat bija kraj mene. Onda Žungul gol, i onda ludi Kule Aćimović je gađa balunon Maksimovića (smijeh)...Nakon toga još je Brane(Oblak) da gol i Žungul još jedan".
I upitan ja našeg junaka "famozno" pitanje:
-A Maksimović u Ljubljani?
Nakon toga Dražen Mužinić igrao je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj gdje su zajedno s njim igrala i čak sedam Hajdukovih igrača, a Frfa u otvaranju prvenstva "sprema" Brazilca Rivelinha i poslije u možda čak u svojoj najboljoj utakmici, ali u porazu od Njemačke sprema velikog ovaj put "malog" Ulija Hoenesa.
'74./75. (II)
Hajduk je bio rangiran na 12. mjestu po rejtingu u Europi '74./75. godine. Osvojen kup nakon "mora" tuge koji je ostavio polusatni nestanak struje, no što se može jer tako je zapisano i tako će biti. Nakon prolaska Islandskog Keflavika - Hajduk je odigrao prvi susret 2. kola Kupa prvaka Europe, pred 20-ak tisuća gledatelja na Placu.
Kiša je danima padala u Splitu tog listopada, na terenu je bilo svega osim trave - a najviše je bilo Šurjaka koji je trčao i trčao i zabilježio tri asistencije. Jure je zabio dva i asistira Mijaču, Žungul je dao " a la Žungul " gol, a Francuzi samo jedan. Gotovo je, Hajduk je sigurno u trećem kolu. I onda sam stao i pitao našeg junaka o uzvratu u Francuskoj - njegov izraz lica bio je malo tužan jer opet je imao te slike ispred sebe koje je bezbroj puta ispričao.
"Aj, ovako skratit ćemo priču Luka moj. Znači gori 1-1 po'ure do kraja - onda ko' da je neko ugasija svitlo na okidač. Oni se razbižali u svlačionicu, a mi onako mrtvo-ladno ostali na terenu - jer gotovo je. Iduće sićan se onoga Triantafyllousa, oči su mu bile ka balote - čovik je uša sa klupe da nam dva gola. Pazi sad za njih ti je branija Ćurković koji nas sve razumi šta pričamo po' terenu, al' opet eto kako "padamo" u Europi.
Neznan šta bi ti reka iza utakmice, mi mrtvi - a oni padaju povraćaju. I šta se desi nakon biće desetak godina Jure (Jerković) susretne Ćurkovića na nekom izvlačenju nešto je bilo i pita ga: Šta je ono bilo? Ajde sad mi reci da znan! - a ovi mu odgovori : A bilo je tu svega... I onda neki njihov 20 godina posli je prizna da su uzimali neke tablete prije svake velike važne utakmice".
Nedugo nakon ovog poraza Hajduk je osvojio svoj prvi trofej to jest obranio kup bivše države i to na koji način : u pet odigranih utakmica (Mužinić igrao sve) - Hajduk je upisao svoj treći uzastopni kup i to ovaj put bez primljenog pogotka (Proleter 3-0, Bačka 0-2, Beograd 3-0, Vardar 5-0, Borac 1-0).
U prvenstvu Mužinić je nastupio u 31 susretu od toga Hajduk tu sezonu nije izgubio niti od Dinama (1-2, 0-0), niti od Partizana (2-3, 2-2) , niti od Crvene Zvezde (2-0, 1-2) što je pokazalo zapravo tko je bio dominantan klub velike četvorke 1974/75 godine. A onda "onaj" Maksimović za "parni valjak" i još jedna Europska krađa... ili velika nesreća od šest velikih šansi Hajdučkog prokletstva u Austrijskom "Maksimoviću" Linemayeru...
'75./76. (III)
Hajduk Split - nalazio se uz Liverpool kao treća ekipa po rejtingu u Europi, dok samo ispred njih nalazila su se dva njemačka kluba: Bayern i E. Frankfurt.
Hajduk je uspio osvojiti kup po četvrti put za redom - uz to sve dobro poznato da kup natjecanje može vas spojiti i "baciti" bilo gdje na ovaj način Ivićevi igrači donijeli su još jedan trofej podno Marjana. Još jedna zanimljivost je da je naš današnji junak prvi put se upisao u listu strijelaca za Hajduk u kup natjecanju i to kao dvostruki strijelac, ali ipak sve je započelo protiv Olimpije (0-1) i onda protiv Radničkog iz Niša, Mužinić je postigao dva pogotka u Hajdukovoj velikoj pobjedi od (1-6). Sljedećeg protivnika splitski "Bili" prošli su minimalnim rezultatom (1-0) - slavili su protiv Šumadije i onda jedina utakmica koju
Mužinić nije nastupio bila je pobjeda protiv Famosa u polufinalu (2-0) - gdje se čekalo veliko finale protiv Dinama iz Zagreba. Finale pred 60.000 gledatelja u Beogradu, Hajduk je slavio protiv Dinama pogotkom
Ivice Šurjaka koji je tu sezonu "povukao" Hajduk odličnim igrama prema ovom trofeju.
Prva utakmica četvrtfinala Kupa prvaka u grad Split dovelo je prvake Nizozemske nogometne avangarde - PSV. Pred nekih 29.000 gledatelja, Hajduk dolazi u rano vodstvo već u osmoj minuti pogotkom Mijača i onda u 30. minuti, Ivica Šurjak zabija za konačnih (2-0). Nizozemska momčad PSV imala je igrače koji su osvojili drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu godinu dana prije, ali ipak Hajdukov rezultat nije dao ni puno ni malo.
Druga utakmica četvrtfinala ostavila je trag u Hajdukovoj povijesti - sada možda zbog propuštenih šest šansi ili možda kazneni udarac na Šurjaku koji nije sviran od strane sudca Linemayera. Svakako
Hajdukovo "prokletstvo" nastavilo se jer je PSV pogotkom v.d. Kuylena u produžetku slavio s rezultatom (3-0).
Sada ostajemo na nečem ipak malo gorčem, jer ovaj poraz koji je nanio PSV - nažalost Hajduku nije bio "prvi" niti zadnji: NESRETNI!
Ivić je s Hajdukom rušio granice i barijere nogometa - što je ostavilo neki "trag" koji su mi većinom svi igrači Hajdukove "Zlatne generacije" de facto govorili isto : " Ivić je bio toliko u nogometu, i zašto je Ivić
bio najveći trener - jer je imao strah. Taj strah je prenio na nas, na dobar i na loš način. Mali bezbroj puta bi Špaci (Poklepoviću) rekao sve i svašta - pa za pola sata voli ga kao brata". Taj Ivićev "strah" - igrači
Hajduka pretvorili su u smijeh i to protiv najvećeg konkurenta za naslov te godine - Beogradskog "Parnog valjka" Partizana...
Nastavlja se...
Do idućeg čitanja, za kraj bih citirao Vedrana Očašića: "Svima vama koji ste bolesni, želim da što prije ozdravite, posebice maloj djeci".
Za neke moje starije priče vi koji ste voljni pogledati zapratite nas na Instagramu.
