Gradski vijećnik Centra Igor Skoko oglasio se na Facebooku. Komentirao je podatke koje je izbacio Eurostat.
Evo što je napisao u svojoj objavi.
Hrvatskom se upravlja u stilu mafijaških organizacija i to je najveći problem. Ustašizacija - nije
Moramo biti svjesni da imamo ozbiljnih problema koji zaista prijete budućnosti Hrvatske: korupcija, neefikasan i glomazan državni aparat, preveliki porezi i parafiskalni nameti, neefikasni mirovinski i zdravstveni sustav, školstvo neprilagođeno potrebama 21. stoljeća, visoko obrazovanje čija je kvaliteta već dugo u slobodnom padu itd. Tolerancija, na svu sreću, nije jedan od problema. A evo i dokaza da je to zaista tako!
Prije 10-ak dana Eurostat je izbacio podatke o percepciji diskriminacije u javnom prostoru u državama EU-a. I, sasvim (ne)očekivano, Hrvatska je najbolja u EU. Manje od 1% ljudi u Hrvatskoj se osjeća diskriminirano (0,8% onih rođenih izvan Hrvatske i 0,7% onih rođenih u Hrvatskoj). Kada te podatke usporedite s bilo kojom drugom državom EU-a, tada se još bolje vidi o kakvim se zaista fantastičnim brojkama radi. Pogledajte na priloženoj grafici!
Smatram iznimno bitnim da širimo ove činjenice, posebno jer nam se zadnjih mjeseci u javnom prostoru servira priča o ustašizaciji i fašizaciji Hrvatske. Priča koju ovakve činjenice iznimno efikasno pobijaju. O apsurdnosti takvog narativa govori i činjenica da je u Hrvatskoj u 2025. godini radilo 25000 radnika iz Srbije (toliko je radnih dozvola izdano). Svi koji su razgovarali s nekim od njih znaju da se u Hrvatskoj osjećaju sigurno i dobrodošle. To vrijedi i za ostale strance koji rade, žive ili samo posjećuju Hrvatsku.
Jedina inicijativa, bar koliko se ja sjećam, koja je pokušala institucionalizirati neku ustašku ideju je skup onih čudnih likova u Dicmu koji žele osnovati Hrvatsku pravoslavnu crkvu. A da sve bude apsurdnije, jedan od tih likova je i Davor Matijević, čovjek kojeg su u kandidaturi za gradonačelnika Splita podržali Možemo i SDP. Podršku su mu osobno dali Siniša Hajdaš Dončić, Sandra Benčić i Dalija Orešković. Tada nitko od njih nije vidio ustaše na ustaškom skupu, ali ih sada vide svugdje. A oni koji bi trebali najviše strahovati od politike ustaštva i fašizma nam unisono kažu ne da se ne boje, nego da ni ne osjećaju bilo kakvu diskriminaciju.
To ne znači da u Hrvatskoj nema poklonika ustaštva i propalih ideja. Ima, ali su i brojčano i politički potpuno marginalni. Osim ako ih neodgovorne političke opcije ne budu i dalje podržavale u kandidaturama, a poslije im se licemjerno pričinjale fiktivne ustaše.
Umjesto da izmišljamo ustaše i fašiste, budimo ponosni da oni koji bi prvi osjetili takve probleme kažu da smo iznimno tolerantno društvo. Budimo budni i radimo na tome da tako i ostane, ali i posvetimo se napokon stvarnim problemima Hrvatske.
